Ako ste kao i mi ljubitelji slatkih zalogaja i svaki slobodni trenutak provodite tražeći neke nove zanimljive profile koji će vas inspirirati za pripremu kolača i torti, onda ste već možda upoznati s profilom @cakedbynika iza kojeg stoji mlada studentica Nika Grozdek koja svoju strast pronalazi u izradi slastica.
Šarenilo boja i oblika – baš tako možemo opisati ova slatka remek-djela koja priprema Nika. Mi smo dobili privilegiju zaviriti u svijet Nikinih slatkih avantura, razgovarati o njezinoj strasti prema pečenju, izazovima i snovima. Što nam je sve otkrila, doznajte u nastavku!
Tko je Nika? Kako bi se opisala u par rečenica?
“Tko je Nika” vrlo je zanimljivo pitanje koje zaslužuje i zanimljiv odgovor. Nika može biti bilo tko, ali bilo tko ne može biti ja. Studentica sam poslovne ekonomije u Zagrebu koja svoj escape from reality i odmor pronalazi u izradi i dekoriranju torti za prijatelje i obitelj. Vesela sam i druželjubiva, ambiciozna i marljiva, uvijek spremna pomoć drugima koliko god to bilo u mojoj mogućnosti i ostvariti svaki postavljeni cilj koliko god on bio težak ili kompliciran.
Svi mi volimo ukusne torte, no kako se kod tebe rodila ljubav za slastičarstvo? Odakle je sve krenulo?
Uistinu svi volimo torte, neki manje, neki više. Ne pamtim točan dan kad sam se zaljubila u izradu torta, ali znam da sam mami, od malih nogu, uvijek pomagala u kuhinji kada je išla raditi neke slastice ili rođendanske torte za sestru i mene. Bilo je vrlo zabavno, pomiješati sve sastojke kao da radimo nekakav čaroban napitak koji postane nešto još čarobnije, što povezuje sve oko nas. Tada, naravno, još nisam znala da će se iz toga roditi ljubav koju danas imam prema tome.
Na Instagramu si krenula dijeliti svoje slatke kreacije prije otprilike šest mjeseci. Kako si došla na odluku da svoju ljubav prema pečenju podijeliš s drugima?
Moram priznati da to nije bila odluka koju sam lako donijela i da sam prvo bila protiv toga ponajviše zbog straha od negativnih komentara jer na internetu, nažalost, ne postoji filter koji će ih zabraniti, svi su slobodni pisati što žele. No nakon što sam vidjela koliko podrške imam od strane prijatelja i obitelji, odlučila sam svoj strah i svoje slatke kreacije podijeliti sa drugima. Danas sam okružena s malim, ali meni velikim i značajnim brojem ljudi, koji su puni ljubavi.
Sjećaš li se prve torte koju si ikad ispekla?
Naravno, nju bi bilo nemoguće zaboraviti jer je to definitivno bila torta za pamćenje. U pitanju je bio ledeni vjetar koji se, nažalost, prepolovio na pola. Radila sam ga još u srednjoj školi mami za rođendan jer je to njezina najdraža torta pa sam je željela iznenaditi. Osim što je dobila pola torte za poklon, prije toga sam pokušala napraviti i one klasične kore, no ni one mi nisu uspjele, a kako sam imala sve manje i manje vremena do njezinog dolaska doma, morala sam naći neku zamjenu za kore te sam brzo otišla do dućana po običan biskvit. Nakon što sam cijelu tortu složila, išla sam je izvaditi iz kalupa, a kad sam je zamotala u šlag, torta se doslovno prepolovila, nakon čega sam se i rasplakala. Mama je, naravno, bila oduševljena i polovicom torte koju je dobila te me i pohvalila. Danas, ne biste vjerovali, ledeni vjetar mi ide savršeno od ruke.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Rekla si mi da nisi profesionalna slastičarka. Jesi li potpuno samouka?
U potpunosti si u pravu, nisam profesionalna slastičarka, već sam samouka. Sve znanje koje trenutačno imam o tortama stekla sam putem gledanja različitih videa na You Tubeu i Instagramu, čitanjem različitih članaka dostupnih na internetu te kroz praćenje raznih savjeta mnogih drugih slastičara.
Koliko često eksperimentiraš s okusima?
Većinom se držim nekih svojih classic okusa koje svi vole, primjerice bijela čokolada-malina, koja je broj jedan među svim mojim prijateljima. Ali što se tiče eksperimentiranja, i to volim ponekad. Nedavno sam baš bila radila cheesecake-jagoda agoda okus za tortu i, iskreno, bio je odličan. Sljedeći koji želim napraviti je cookie dough jer tko ne voli pojesti malo smjese za kekse.
A koja su tri omiljena sastojka koja uvijek ubacuješ u slastice?
To su definitivno lješnjaci, malina i bijela čokolada.
Tko ti je uzor, odakle crpiš inspiraciju?
Svoje inspiracije često nalazim na internetu, ali još češće u prijateljima. S obzirom na to da sam osoba koja više preferira poklone od srca, svakom od svojih prijatelja za rođendan poklonim tortu koja je rađena baš po njima. Tako sam jednom prijateljici, koja je totalno u glazbi, napravila tortu s notama pjesme “Happy birthday”, a frendu jednu tortu na temelju njegove najdraže pjevačice sa svim njezinim pjesmama. Aktualni uzori su mi Baked by Julie i Katie’s Little Bakery, koje rade prekrasne, slatke i vesele torte.
Postoji li slastica koja ti nikad ne uspijeva, ma koliko god puta je pokušala napraviti?
Za sada na takvu nisam naišla, no znam da zasigurno postoji, a ako naiđem na nju, pokušat ću je savladati koliko god puta ona meni ne uspjela jer iz pogrešaka se najbolje uči.
Tko se kod kuće najviše veseli tvojim slasticama i koju preferiraju?
Definitivno tata, iako on to pokušava sakriti i moram priznati da mu jako loše ide, jer kad se ujutro probudim i vidim da ima nečeg manje, odmah znam da je on u pitanju jer obožava slatko. Najdraža mu je torta od oraha, za koju me svake godine moli da mu napravim pred rođendan.
A koja je tebi omiljena?
Ovo je jako teško pitanje jer imam “slatki zub” te sve obožavam, ali definitivno više preferiram nešto voćno nego čokoladno. Ljeti najviše volim raditi Fraisier tortu, kremastu i osvježavajuću tortu od jagoda koja je tradicionalno iz Francuske.
Koja je najzahtjevnija torta koju si dosad ispekla? Postoji li neka anegdota koju bi voljela podijeliti s nama?
Najzahtjevnija torta do sada bila je definitivno ona koju sam radila za sestru jednog svog prijatelja jer je to ujedno bila i moja prva velika torta. I, naravno, iza nje se krije jedna pomalo smiješna priča. Torta je trebala ići s prijateljem doma u Županju. Ovdje je već na početku nastalo pitanje kako ćemo tortu prenijeti do Županje jer ne može ići samo ovako u kutiji jer bi se otopila. Na kraju sam došla na ideju da mi nju stavimo u prijenosni hladnjak. Kako je prijatelj kretao za Županju oko 09:15, ja sam uzela taksi da što prije stignem no upala sam naravno u gužvu te zakasnila na bus, a idući je išao oko 11 sati. Tako sam se ja lijepo vozila po gradu i popila jednu kavu s.prijenosnim hladnjakom i tortom. Torta je, naravno, stigla do Županje, pojela se i dobila puno pohvala.
I za kraj – koji su ti planovi za budućnost? Hoće li slastice postati tvoj fokus ili bi voljela da se zadrži samo na hobiju?
To je nešto što niti ja sama ne znam niti mogu išta reći o tome jer budućnost je nepredvidiva te nikad ne znaš što će ti život donijeti, a čisti dokaz za to su definitivno torte. No jednoga dana svakako bih voljela imati nešto svoje, neko malo i slatko mjesto, mali, kako ja to kažem “escape from reality” koji bih rado podijelila s drugima jer smatram da nam je to svima ponekad potrebno te da se svi najbolje povežemo i opustimo, osim uz glazbu, uz slastice i dobru atmosferu.
