Ako ste u potrazi za nečim posebnim na domaćoj modnoj sceni, svakako pozornost posvetite Loreti Gudelj. Njezin brend Loré privlačan je, zabavan te dizajnerski i stilski jako dobro izveden. No ono što nas je privuklo Loreti jest njezina svestranost i balansiranje više zanimanja odjednom
Brend Loré za nju znači…
Loré je vizualni roman o Hispanskoj Americi i njezinom etnografskom i kulturnom nasljeđu. Od samih početaka stavila sam naglasak na ručnu izradu tkanina kako bih potpomogla manufakturu koja sve više nestaje te mi je bio zanimljiv moment uklapanja tradicionalnog u moderni odjevni predmet. Svaku od kolekcija shvaćam kao pripovijetku o nekom kulturnom ili etnografskom segmentu koji sam izabrala kao polazišnu točku. Loré ima posve osoban dizajnerski pristup i nadam se da se to vidi. Cilj mi je izrađivati slow fashion odjevne predmete s naglaskom na održivosti i prirodnim materijalima, one koje čuvaš u ormaru i jednom ih poželiš pokloniti sljedećoj generaciji jer ne robuju aktualnim trendovima.
Prvo što napravi ujutro…
Ustanem do 7 sati ujutro nakon što sam barem pet puta pritisnula tipku snooze. Volim taj moment odgađanja ustajanja i onih ‘još samo pet minuta’ pa to radim promišljeno i namjerno. Ujutro obično napravim čaj od mente i šetam u pidžami, nepravedno podcijenjenom odjevnom predmetu u kojem bih, da se mene pita, provela cijeli dan. Znam, ironija života, a ne radim pidžame. 🙂
Estetika koju voli i zašto…
Volim ponekad sasvim suprotne modne estetike, međutim, najčešće zapazim one u čijim kreacijama mogu iščitati sadržaj. Volim Rosie Assoulin, Jacquemusa, Husseina Chalayana, Iris Van Herpen… Svaki od njih ima posve drukčiju poetiku, međutim, kreativnost upravo to i treba biti. Priče koje ne bismo znali ispričati identično, odjevni predmeti koji nisu copy-paste i imaju prepoznatljivu dizajnersku estetiku.
Njezin život preko tjedna izgleda ovako…
Moj život je organizirani kaos proveden između rada na kolekcijama, predavanja učenicima i studentima, prijevoda, pisanja likovnih osvrta te rada na izložbama i doktorskoj disertaciji. Obveze se izmjenjuju ovisno o tjednu i nekako to uspijevam uskladiti te dio dana posvetiti stvarima koje me vesele. Toliko sam se naviknula na različite aktivnosti da bih teško mogla zamisliti drukčiji život, volim da se stalno nešto događa.
Vikend je za…
Rad 🙂 (ako ćemo iskreno), ali voljela bih da postoji za piknike, muzeje, šetnje gradom, zanimljiva druženja, boravak u prirodi… za koje, naravno, uvijek ostavim barem malo vremena. Volim ljetni period i spontane večere s društvom, Sljeme nedjeljom, vožnju biciklom, odlaske na more s curama. Ponekad, kad to ne stigneš, često još više cijeniš lijepo provedene slobodne trenutke.
O projektu “Arte”…
“Arte” koncept sam zamislila paralelno s brendom Loré, međutim, trebalo mi je vremena da ga razradim i poprimi današnji oblik. Htjela sam pokazati da umjetnici i dizajneri mogu beskrajno dobro surađivati i stvoriti zajednički vizualni identitet. “Arte” ima minimalističku notu, materijale bez puno teksture gdje je naglasak na izmjeni formi i krojeva koji nisu konvencionalni te prate likovna djela umjetnika koji je unaprijed zadan. U prvoj kolekciji radili smo s djelima Eduarda Chillide, jednog od najpoznatijih kipara 20. stoljeća, a sljedeća tema je već drukčija, u kojoj je naglasak na koloritu. Na prvom projektu koji smo predstavili u Galeriji Forum sam surađivala s Mihaelom Marković, indijskom dizajnericom Priyankom Desai, Snežanom Veljković (dizajnericom cipela Naša posla) te slikaricom i grafičarkom Ivanom Gagić Kičinbači. Napravili smo brend pozicioniran prema muzejskim concept storeovima i planiramo umjetničke intervencije i izvan granica Hrvatske.
Što je najviše frustrira i zašto…
Sporost… ljudi, sustava, realizacije. Voljela bih da mogu napraviti sve ono što zamislim identično bez kompromisa, a to je trenutačno nemoguće.
Što najviše voli kod cijelog procesa dizajniranja i osmišljavanja nove kolekcije…
Najviše volim početak, istraživanje, moodboardove, pronalaženje materijala, izradu materijala i taj trenutak kad sjedne sve na svoje mjesto, kad imaš 70 posto kolekcije i znaš da si zaokružio priču i možeš odahnuti. To je prekrasan posao.
O Ljubljana Fashion Weeku i iskustvu izvan Hrvatske…
Nakon Cro-À-Portera dobila sam pozivnicu za sudjelovanje na Ljubljana Fashion Weeku te mogućnost predstavljanja na stranoj platformi, što je uvijek zanimljivo jer dizajner može vidjeti kako funkcionira njegova kolekcija na drugom tržištu. Predstavljanje mi je donijelo suradnju s Pentlja concept storeom te editoriale koje sam realizirala sa slovenskim fotografom Matijom Tomcom i stilisticom Špelom Jambrek koji je objavljen u mnogim modno relevantnim časopisima (“Kaltblut”, “Lodown Magazine”, “Best of Vogue Italia”). Uvijek je dobro pomicati granice.
Imati stila u odijevanju za nju znači…
Ne biti copy-paste proizvod mass modne industrije, uskladiti karakter s onim što nosimo i igrati se s kombinacijama odjevnih predmeta. Ukratko, biti svoj.
Imati stila u životu za nju znači…
Uživati u životu, u onom što radiš, u društvu ljudi koji te okružuju, u dolce far niente… Život je jedan i u njemu možete biti kreativni gdje god se nalazili.
Koliko za nju dan ima radnih sati…
Ovisi o periodu, tijekom godine dvanaestak, preko ljeta je opuštenije. Neću lagati, ne postoji osoba koja uspješno odrađuje bilo koji veći projekt, a da na njemu ne radi dosta. Također, imam sreću da za samu proizvodnju imam podršku ateljea moje majke Grete koja mi uvijek pomogne da uvijek proizvod bude onakav kakav sam zamislila.
O ženskim prijateljstvima…
Prijateljice su poput obitelji. Imam taj divan krug zanimljivih djevojaka koje se međusobno potiču i uče jedne od drugih, cura s kojima je život ljepši i potpuniji. Uvijek sam otvorena i za nove ljude jer nas kvalitetna interakcija može samo upotpuniti.
O novim idejama i kako dolazi do njih…
Najčešće je proces posve spontan. Čitanje, istraživanje, putovanja, izložbe. Da bi dobio inspiraciju, treba se okružiti poticajnom okolinom, barem u mom slučaju. Inspiracije nikad ne nedostaje… Eduardo Galeano, pisac kojeg iznimno cijenim, rekao je da utopija svrha života, moramo u nešto vjerovati i imati cilj da bi hod imao smisla. Ona je uvijek na obzoru, a nikad je ne možeš dosegnuti.
O balansiranju više zanimanja…
Ponekad je teško, a ponekad ti daje elan za druge projekte. Ono što je teško je kada na svemu moraš raditi u isto vrijeme, a dan ima samo 24 sata. Ako si uz to i perfekcionist, sigurno je to da teško da ćeš biti zadovoljan jer znaš da uvijek može bolje. S druge strane, nekad je lakše prebaciti se na nešto drugo jer je teško raditi istu stvar cijelo vrijeme. Ne analiziram previše posao, trudim se odraditi najbolje što mogu.
Što bi još htjela ostvariti…
Što se mode tiče, voljela bih razviti oba brenda te im dodati basic kolekcije. Nadam se da ću kroz koju godinu uspješno doktorirati i nastaviti surađivati na postavima zanimljivih izložbi. Novi ciljevi su uvijek zanimljivi i poželjni jer testiraju koliko možemo nadmašiti vlastite granice.
O stilu žena u Hrvatskoj…
Ovo je teško pitanje jer rijetko promatram ljude na cesti. Osobno mi je zanimljiv stil koje su žene imale u doba komunizma koji viđam na starim fotografijama u arhivu. Kad nije bilo gotovo ničega dostupnog, šivale su se kvalitetne stvari po mjeri te su svi bili drukčiji. Svako vrijeme ima svoje čari, ali vjerujem da je bilo divno dizajnirati u ono vrijeme.
Čiji stil voli koji ju često inspirira…
Francoise Hardy od starijih modnih ikona. Od novijih djevojaka volim stil Araye Hargrave i Rooney Mare. Odlična mi je i Paz Vega. Od naših glumica Jelena Veljača i Judita Franković svakako imaju vrlo zanimljiv stil.
Dobar recept za kreativnu blokadu ako nju pitate…
Čitajte, promatrajte, razgovarajte, otkrivajte nove kulture, upoznajte se s nekom od kreativnih tehnika izrade, razmišljajte izvan okvira i nemojte raditi ništa iza čega ne stojite. Osmišljavanje je gotovo jednako bitno kao i finalni proizvod, i u pravilu se gotovo uvijek vidi.
OVAJ INTERVJU JE OBAVLJEN U PRINT IZDANJU GRAZIA BROJ 227
