Helena Janečić je posebno ime na našoj likovnoj sceni. Ne izgovara se često, no jako je važno. Rođena je u Osijeku, 2003. diplomirala je slikarstvo na Sveučilištu Furman u SAD-u, i 2007. magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dok je još bila u srednjoj školi počela je crtati stripove za školske novine. Slikarstvo dominira na sveučilišnim studijima, ali uvijek nalazi put natrag do stripa. U oba medija, njezin rad osvjetljava mnoge aspekte suvremenog queer diskursa. U slikarstvu, to poprima oblik idiličnih slika slavonskih Snaša. U stripu, superjunakinja Horny Dyke nas oduševljava!
Queer umjetnica i aktivistica
Helena Janečić je queer umjetnica i aktivistica; i ako još niste pogledali i proučili njezin rad, predlažem da nakon čitanja intervjua, otvorite Instagram i prođete njezina dva umjetnička profila. Nakon toga je logičan slijed strip, a sljedeću izložbu ćete obavezno pogledati. Ova umjetnica spaja nespojivo na jedan jako fin, jasan i intrigantan način. Do te mjere da je sasvim logično da je upravo ona ta koja potpisuje likove superjunaka i superjunakinja; i onoga koji se zove Hrvatko i one koja se zove Horny Dyke!
Slikarica si, ilustratorica i strip autorica čije su (super)junakinje već jako dugo prisutne kako u umjetničkim tako i u queer krugovima i prostorima. Kako to da si se odlučila na slikarstvo i upravo to, slikarstvo queer tematike?
Stvaranje kroz medij crtanja i slikanja bio je moj način izražavanja od ranog djetinjstva pa je onda to postao i moj profesionalni odabir. Kroz ilustracije, stripove i slike izražavam svoje interese, preokupacije i svoje emocije, do razine kojih sam ih u određenom životnom razdoblju mogla doživjeti. Naravno, s iskustvom i godinama života i rada, moje preokupacije i doživljavanja se mijenjaju i produbljuju. Ono što je konstantno je moj lezbijski identitet koji je neodvojiv od moje cjelokupne osobnosti te naravno da njega kontinuirano izražavam u svom radu. Moja umjetnost neodvojiva je od mene kao osobe, i time onda izražavanje mog identiteta kao žene i lezbijke, kao osobe iz malog grada u maloj zemlji postaje jedna od glavnih tema mog rada.
Osim što je tvoje stvaralaštvo sadržajno, a i izrazom prilično drugačije od većine ostalih umjetnika mlađe i srednje generacije, uz tebe se veže još jedan podatak; prije nekoliko godina sam pročitala da se baviš skateboardingom i da si bila prva žena umjetnica koja je oslikala seriju skateboard daski. I nakon te informacije više nisam naišla na sličan podatak. Skejtaš li još uvijek? Ako da, koliko ti je ono bitno u životu?
Za oslikavanje skateboard daski inspirirala me hrvatska umjetnica Oko. Možda ni ona nije bila prva umjetnica u Hrvatskoj koja se time bavila, no svakako je mene inspirirala da započnem s time i da se javim tvrtki koja proizvodi skate daske.
Skateboarding je sport kojim sam se počela baviti relativno kasnije u svom životu, nakon niza drugih sportova. Profesionalno sam se bavila atletikom, nakon atletike nogometom, košarkom i plivanjem. Skejtanje je dosta teško i možda nisam znala kick flip, ali sam htjela skejtati na dasci koja ima moje motive. Sad više ne skejtam, moje vrijeme preuzeli su neki drugi interesi.
Postavila sam ova prva dva pitanja namjerno jedno za drugim iz jednostavnog razloga. Čini mi se, prateći te putem društvenih mreža i medija da si umjetnica koja često utire put, napravi onaj prvi, ključi korak, koja otvara prilike, ako ništa barem za početke, ili za razmisliti o njima, nekim drugima, iako onima koji te, ovako kao ja, prate “na daljinu”… Imaš li taj osjećaj, da si ona koja “taba put”?
Moj cilj u svemu što radim jest izražavanje onog što osjećam i smatram važnim u određenom trenutku života. Drago mi je ako time mogu inspirirati ili otvoriti prostor za druge. Moja inspiracija su generacije žena umjetnica, stvarateljica, nedovoljno zastupljenih u povijesti umjetnosti, koje su svojom hrabrosti i ustrajnosti zasigurno otvorile put za mene. Nasta Rojc i njeno stvaralaštvo su me inspirirali da započnem svoj rad u tom istom smjeru, a od suvremenih autorica oduševljava me rad Jenne Gribbon, Celeste Dupuy-Spencer, Nicole Eisenman i mnoge druge.
Prvi put sam se s tvojim radom susrela prije više od desetljeća, na izložbi “Hrvatske budnice”, izložbi radova koje su tada mnogi opisali kao – revolucionarnima? Tada su u tvojim radovima glavnu riječ imale žene, bile one lezbijke, queer, biseksualne ili “straight” te si tako stvorila kontrast uobičajenoj verziji svijeta i njegova prikaza. I dalje slikaš žene, no ovog puta pratim tvoj rad on line putem dva profila na Instagramu: @blanchefleur_99 i @mr_dodge_dart. Koliko su ti profili povezani, a koliko različiti? I zašto dva profila? Zašto si imala potrebu sadržaj tako podijeliti… ili se radi samo o praktičnosti?
Radovi na izložbi Hrvatske budnice bili su rezultat suradnje s feminističkim ženskim zborom Le zbor koje su objavile album Hrvatske budnice na kojem su feministički prepjevale poznate hrvatske budnice. Napravila sam seriju ilustracija za njihov album, a ilustracije su bile aktivističke tematike, a glavne junakinje na ilustracijama su bile same članice zbora.
Moje Instagram profile povezujem ja kao umjetnica, no sadržaj koji objavljujem na svakom od njih je ponešto drugačiji. U jednom trenutku pojavila se potreba da profile odvojim tematski. Jedan profil je uglavnom vezan za komercijalne radove poput ilustracija slika iz pop kulture, filmova, serija, glazbe i stripova, a drugi profil bavi se lezbijskom erotikom i prikazom queer identiteta i života.
Moram priznati da me tvoj strip “Hrvatko” za HPB malo iznenadio; nikada ne bih povezala queer umjetnicu i njezino stvaralaštvo s nekom institucijom u Lijepoj Našoj pogotovo neku čiji naziv počinje s “Hrvatska/o”, iako se radi o stripu, komercijalnom radu, tvoj izraz je i dalje “spot on” i nekako mi se čini kao da s činjenicom da queer umjetnica koja stvara rad, strip reklamu, u vrhunskoj kvaliteti i izrazu za, u ovom slučaju, HPB, aktivno rušiš barijere, predrasude (s jedne i druge strane!) i da (ne znam jel’ svjesno ili nesvjesno) aktivno svojom umjetnošću brišeš sve ono liše što dijeli ljude, sve ljude? Vidiš li se kao aktivistica?
U svom radu bavim se i stripom. Tema superjunaka mi je jako bliska, i sama sam kao dijete htjela biti jedna od njih. Kada sam dobila ponudu da crtam Hrvatka objeručke sam je prihvatila jer je to bila prilika da se izrazim unutar tog okvira. Superjunakinja mog stripa Horny Dyke, bazirana je na ironičnom prikazu postojećih superjunaka i komentar na mainstream prikaz ženskih superjunakinja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vidim se kao aktivistica jer je u svijetu u kojem živimo nažalost već sam čin života u lezbijskom identitetu otvoreno i bez zadrške, čin golemog aktivizma.
Koristiš prednosti tehnologije i dostupnosti umjetnosti svakodnevnom, običnom čovjeku; aktivna si na Instagramu, tvoji radovi se mogu kupiti u Etsy shopu, na myshopify.com platformi… Kada ćemo opet tvoje radove vidjeti u galeriji? Prije godinu i pol izlagali si u Laubi i ta izložba mi je pokazala koliko si odlična u svim formatima: od knjige (erotskih crteža!), stripa, plakata, slika velikih formata u stvarnom, analognom svijetu do svega onoga što gledam on line, a da se razumijemo, uvećavam tvoje slike, pomno ih promatram tako da opet s veseljem i blagom nestrpljivošću čekam sljedeću tvoju izložbu…
Trenutno pripremam dvije samostalne izložbe u Splitu. Nedavno sam izlagala u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu grupne izložbe Nevidljive koja govori o zastupljenosti odnosno nezastupljenosti umjetnica u zbirkama muzeja u Hrvatskoj. U fazi sam pripreme novih radova za buduće izložbe. Moje radove se do neke buduće izložbe može vidjeti u mojim online dućanima na Etsy i Shopify platformi te online galeriji Saatchi gdje se mogu kupiti printevi i originali, a naravno i na Instagramu. Prodaja printeva online čini umjetnost dostupnom većem broju ljudi jer si ne mogu svi priuštiti sliku na platnu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nailaziš na cenzuru svako malo, posebno on line. Kako se nosiš s time? Što bi savjetovala umjetnicima, umjetnicama koje odaberu ovako jedan specifičan put, put koji ne da se kosi s ostalima, već se čini možda ponekad i usamljenim, jer vodi druge, otvara prilike drugima i pokazuje da je stvarno sve moguće (pa i da “Hrvatka” potpisuje queer umjetnica)?
Cenzura mi naravno teško pada te me zaista jako ljuti koliko je mainstream kultura negativna prema pozitivnim prikazima ženske seksualnosti, a posebno prema queer seksualnosti i njenim umjetničkim prikazima.
Cenzura je licemjerna, usmjerena uglavnom na žene, queer umjetnost, pripadnike manjina i generalno ono što ne spada u heteronormativ.
Baviti umjetnošću je usamljeni posao, kojom god tematikom i vrstom umjetnosti se bavili. Zahtjeva veliku podršku bliskih ljudi. Meni veliku podršku pruža moja partnerica koja me inspirira, a na kraju i često bude glavni lik u mojim radovima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fotografije: Helena Janečić, @blanchefleur_99, @mr_dodge_dart
