Potraga za ravnotežom i unutarnjim mirom nikad nije bila aktualnija jer u svijetu u kojem svakodnevno žongliramo obvezama i stalnim pritiskom da budemo produktivni, sve se više okrećemo praksama koje nude dublje razumijevanje sebe. Od meditacije i mindfulnesa do različitih oblika terapije; wellness nije više samo pitanje fizičkog zdravlja nego i emocionalnog
U tom se kontekstu pojavio trend o kojem se sve češće govori – “inner child healin”. Naime, ova praksa ne svodi se na nostalgiju ili bezbrižno prisjećanje djetinjstva, već na svjesno suočavanje s dijelovima sebe koje smo tijekom odrastanja potisnuli: emocijama, potrebama ili iskustvima koja tada nismo znali izraziti niti obraditi. Upravo ti neobrađeni slojevi mogu oblikovati naše odrasle odluke, obrasce ponašanja i odnose, često na način kojega nismo svjesni. Samim time, ova praksa zapravo ima vrlo konkretan cilj: prepoznati kako rana iskustva oblikuju naše odrasle obrasce ponašanja i naučiti ih transformirati.
View this post on Instagram
Kako prakticirati “inner child healing”
Praksa “inner child healinga” sastoji se od nekoliko jednostavnih, ali snažnih koraka. Sve počinje usporavanjem i osluškivanjem sebe, primjerice, kroz meditaciju ili vođenje dnevnika, gdje pitanja poput: “Što bi moje mlađe “ja” sada željelo čuti?” ili “Što mi je tada najviše nedostajalo?” otvaraju prostor za introspektivan rad.
Zatim slijedi vizualizacija, zamišljanje sebe u određenoj dobi i vođenje unutarnjeg dijaloga, što može zvučati neobično, ali pomaže osvijestiti skrivene emocije i dati im prostor koji nekad nisu imale. Veliku ulogu ima i element igre; crtanje, ples ili društvene igre nisu samo nostalgija, već način da se razbije rigidnost odrasle svakodnevice i ponovno pronađe spontanost.
View this post on Instagram
Posebno važan korak je tzv. reparenting, odnosno pružanje sebi onoga što je u djetinjstvu možda nedostajalo: osjećaj sigurnosti, podršku i validaciju. Takva afirmativna komunikacija postaje alat za jačanje emocionalne stabilnosti, a ključ je sve naučeno prenijeti u svakodnevni život kroz jasnije granice, zdravije odnose i svjesne odluke koje više ne proizlaze iz starih rana, nego iz osjećaja unutarnje snage i prihvaćanja.
Stoga, za razliku od klasičnih wellness praksi poput meditacije ili joge, “inner child healing” ide korak dublje te se ne svodi samo na relaksaciju, već potiče suočavanje s emocionalnim obrascima koji oblikuju naše ponašanje i odnose. Upravo zato sve više ljudi u njemu pronalazi put prema oslobađanju od ponavljajućih problema i osjećaja blokade.
No riječ je o procesu koji zahtijeva strpljenje i dosljednost, a ne o “instant triku” koji se može savladati u nekoliko dana. Njegova snaga leži u podsjetniku da naš mladenački dio, onaj koji traži ljubav, sigurnost i slobodu, nikad nije nestao. Tek kad mu damo pažnju i ono što mu je nedostajalo, možemo kao odrasli živjeti slobodnije, svjesnije i ispunjenije.
Foto: Instagram/@hannaschonberg
