Moda je u svojoj srži fluidna; neprestano se mijenja, istražuje nove pravce i preuzima različite identitete. A njezina snaga oduvijek leži u sposobnosti da se prilagodi vremenu i iznova tumači neke nove društvene norme
U kontekstu suvremenog svijeta, ono što je jučer bilo rezervirano za uski krug pojedinaca, danas je već viralni hit, a predmeti koji su nekoć simbolizirali luksuz i status sada su dio svakodnevice. Estetika se demokratizira, trendovi se ubrzavaju, a definicije ekskluzivnosti sve su mutnije. Najbolji primjer za to je čuveni Hermès; brend koji je desetljećima predstavljao luksuz izvan dosega čak i onih s većom svotom novca na bankovnim računima jer cijene su bile (i dalje jesu za određene predmete), astronomske.
Elegancija luksuza koji je donedavno odolijevao trendovima, brend čije se torbe nasljeđuju i godinama čekaju, a nikad ne nalaze na sezonskom popustu, ipak je donekle izgubio nedodirljivost. Naime, dovoljno je baciti pogled na ulice, Instagram feed ili TikTok i zamijetiti viralne natikače sa slovom H. Riječ je o Oran ili Chypre modelima ravnih natikača koje su postale sveprisutne. Tako ono što je nekad bio predmet žudnje modnih insajdera, sada je mainstream uniforma. I samim time, prirodno se nameće pitanje: je li Hermès, brend izgrađen na nedostižnoj ekskluzivnosti, upravo postao nova Zara za one nešto dubljeg džepa?
Viralnost koja briše granice luksuza
Viralne Hermès sandale predstavljaju sve što brend načelno jest – jednostavnost, kvalitetu izrade, dobar dizajn. No kad svaki drugi influencer i TikTok korisnik nosi identičan model, počinje se događati paradoks luksuza jer to znači da više ne govorimo samo o cijenama ili materijalima, već o percepciji. Luksuz je doživio redefiniciju te se iz statusnog simbola pretvara u sredstvo za građenje osobnog brenda, a u tom kontekstu, Hermès više nije modna svetinja, već alat; poput Diorovog ruža, Pradinog rajfa za kosu ili Miu Miu balerinki.
Isto tako, nekoć su luksuzni brendovi pažljivo birali tko će nositi njihove komade, stvarajući osjećaj ekskluzivnosti kroz selektivnu dostupnost. Danas to više nije moguće. U digitalnoj eri algoritmi ne poznaju hijerarhiju niti granice, pa ne čudi što su Hermèsove natikače završile tamo gdje su nekoć bili high street komadi. Slobodni smo zaključiti, više klikova, veća vidljivost, ali i manji osjećaj posebnosti. I zapravo, nije problem u cijeni niti je moguće nekome tko želi i može dati 1000 plus eura za natikače to “zabraniti” jer i mnogi drugi dizajnerski brendovi nude obuću po sličnoj cijeni, već u tome što Hermès sve manje uživa ideju zatvorenog, pomno građenog luksuza.
View this post on Instagram
Iako je do određenih modela torbi i dalje gotovo nemoguće doći bez veza, dugogodišnje povijesti kupovine u brendu ili posebnog statusa, može se reći da Hermès možda nije izgubio na kvaliteti, ali jest na percepciji. Kad se ime koje simbolizira nišni luksuz počne pojavljivati posvuda, ono što ostaje više nije osjećaj ekskluzivnosti, već samo prepoznatljiva estetika. A estetiku danas, svi mogu preuzeti.
View this post on Instagram
View this post on Instagram
Još nešto; iza naizgled jednostavnog dizajna Hermès Chypre natikača krije se zanimljiv detalj: iako se radi o komadu koji izaziva lavinu interesa i konstantno je rasprodan, brojne recenzije ukazuju na neugodno iskustvo nošenja. Oni koji ih posjeduju navode da su ove natikače krute, neudobne i sklone žuljanju čak i nakon višekratnog nošenja, pa se ne možemo ne zapitati; što zapravo kupujemo kad kupujemo luksuz? Estetika je, kao i uvijek, stvar osobnog ukusa: nekima će dizajn biti savršen, drugima potpuno nezanimljiv. No ono što je doista zanimljivo je to da popularnost ovih natikača ne proizlazi iz inovacije ni (očito) udobnosti, već iz činjenice da su postale jedan od najpristupačnijih ulaza u svijet Hermèsa. Tako Chypre (ili Oran) modeli nude dašak neuhvatljive ekskluzivnosti bez cijene Birkinice.
U tom kontekstu, Hermès se našao u istom prostoru kao i Zara; ne u cijeni, ali u učestalosti.
Foto: Hermès, Instagram/@tamara
