Zasigurno ste primijetili da je u posljednjih godina, a posebice na prostoru istočnog Balkana, Dubai postao jedna od najpoželjnijih destinacija za putovanja, ali i svojevrsni statusni simbol; fotografije luksuznih plaža, panoramski pogledi s vrha Burj Khalife, prizori ekstravagantnih trgovačkih centara i savršeno inscenirani interijeri elitnih hotela doslovce preplavljuju društvene mreže
I dok se Dubai promovira kao grad beskonačnih mogućnosti, grad inovacija i luksuza, rijetko tko propitkuje što se zapravo krije iza njegove glamurozne fasade i kakve posljedice ostavlja njegova globalna popularnost. Jer Dubai zapravo nije mjesto zajednice, već prostor konzumerističke ekspanzije u svom najčišćem obliku, gdje je sve podređeno ekonomskom rastu i potrošnji umjesto kvaliteti života.
View this post on Instagram
Grad sagrađen na pijesku: simbol napretka ili neuspjeli distopijski eksperiment?
I doista, Dubai je jedinstveni primjer grada koji je niknuo iz pustinje u nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju. Njegova arhitektura djeluje gotovo futuristički, a ekonomski rast fascinira i skeptike i zagovornike neoliberalnog kapitalizma. No iza tog naglog razvoja krije se sustav koji ni trenutka ne bi izdržao temeljitu etičku i moralnu analizu; grad su izgradili i nastavljaju ga graditi migranti, pretežno iz Indije, Pakistana i Bangladeša, koji rade nesnosno teške poslove bez odgovarajuće naknade i u uvjetima koji su nalik modernom ropstvu. Njihovi životi nemaju nikakve dodirne točke s luksuzom kojim se Dubai predstavlja svijetu; rade na gradilištima, čiste hotele i restorane koje posjećuju bogati turisti, ali ostaju nevidljivi unatoč činjenici da ova utopija luksuza doslovce leži na njihovoj potplaćenoj radnoj snazi.
View this post on Instagram
I dok Dubai uspješno “prodaje” imidž grada budućnosti, pitanje je koliko je takav model održiv, a na što su već nebrojeno puta upozorili brojni stručnjaci i arhitekti; nevjerojatna količina energije troši se na održavanje umjetnih otoka, hlađenje staklenih nebodera i opskrbu luksuznih objekata vodom, a ono što je možda najfascinantnije u cijeloj toj dinamici jest da se sve te monumentalne građevine i neboderi nisu gradili iz stvarnih prostornih potreba, već isključivo kao simboli bogatstva i moći. Dubai je u suštini nastao kao eksperiment urbanog dizajna i neoliberalnog planiranja, u potpunosti lišen autentičnog urbanog života. Rezultat? Grad koji nema nikakve dodirne točke s gradovima kakve poznajemo u tradicionalnom smislu i živuća kulisa globalnog kapitalizma, odnosno monumentalni spektakl potrošnje.
Konzumerizam kao nova religija: Dubai i opsesija luksuzom
Jedan od ključnih razloga zašto je Dubai postao toliko popularan, posebice među stanovnicima istočnog Balkana, jest njegova povezanost s luksuznim stilom života. U regijama pogođenima ekonomskom nesigurnošću, gdje su nejednakosti očite, slike iz Dubaija simboliziraju brz uspjeh i bijeg iz realnosti. Posjetitelji i privremeni stanovnici ovdje uistinu mogu osjetiti privid bogatstva, barem nakratko, dok kupuju dizajnerske torbice, voze luksuzne automobile ili borave u hotelima s pet zvjezdica. Društvene mreže samo su dodatno pojačale tu opsesiju i stvorile iluziju da je luksuz dostupan praktički svima koji se odluče na put u ovaj grad.
View this post on Instagram
Međutim, realnost je ta da je Dubai i nastao kako bi poticao konzumerizam, a ne održiv, zajednički život. Za razliku od europskih metropola, gdje uvijek postoji određena kulturna i povijesna dubina, Dubai nema organski razvijenu zajednicu koja bi oblikovala njegov identitet. Većina onih koji tamo žive i dalje su doseljenici s privremenim ugovorima, što jasno upućuje na činjenicu da grad ne njeguje koncept dugoročne socijalne kohezije, već namjerava ostati mjesto prolazne potrošnje i megalomanski prostor luksuza bez interesa za dubljim vrijednostima zajedništva.
Moralna dilema: iluzija slobode u zemlji restrikcija
Iako se Dubai promovira kao destinacija u kojoj je sve moguće, istina je da postoji niz moralnih i pravnih ograničenja koja nisu vidljiva na prvu. Sloboda govora gotovo ne postoji: kritiziranje vlasti ili sustava može dovesti do zatvora ili deportacije, a o pravima LGBTQ populacije ne trebamo ni govoriti. Iako se na površini promovira otvorenost i modernost, pravila ponašanja u javnosti i dalje su stroga, a mnogi aspekti društvenog života kontrolirani su zakonima koji su sušta suprotnost liberalnim vrijednostima zapadnog svijeta.
View this post on Instagram
No Dubai itekako njeguje svoja dvostruka moralna pravila: grad u kojem su zakoni strogi prema običnim građanima istovremeno tolerira raskoš i ekstravaganciju bogatih. Strancima je dopušteno ono što lokalno stanovništvo ne može ni zamisliti; od razuzdanih zabava pa sve do “poslovnih dogovora” koji ne prolaze ni “labave” etičke standarde Zapada. Tako nastaje apsolutni paradoks: grad koji se predstavlja kao simbol modernog islama istovremeno je postao prepoznatljivo središte luksuznog hedonizma, upitnog morala, prostitucije i ekstremne potrošnje.
View this post on Instagram
Ogledalo suvremenog društva
Ova fleksibilnost morala vidljiva je i u načinu na koji se percipira uspjeh. U Dubaiju nije važno kako si zaradio novac, već samo koliko ga imaš. Status se ne gradi na znanju, integritetu ili doprinosu društvu, već isključivo na materijalnim simbolima. U tom smislu, Dubai uistinu i jest ogledalo suvremenog društva: svijeta u kojem sve ima svoju cijenu, svijeta u kojem je sve na prodaju, uključujući i vlastite vrijednosti te, na kraju, svijeta koji na savršen način način oslikava želje i nesigurnosti modernog društva.
View this post on Instagram
Balkanci koji dolaze u Dubai posebno su skloni ovoj iluziji uspjeha jer mahom dolaze iz društava gdje su ekonomske prilike ograničene, a osjećaj mogućnosti gotovo pa nedostižan. No, zaslijepljeni lažnim luksuzom i snovima, malo tko primjećuje da je Dubai, zapravo, grad bez “korijena”, grad bez kolektivne memorije i dugoročne tradicije, grad koji je u svojoj srži prolazan i koji se konstantno mijenja kako bi zadovoljio aktualne potrebe tržišta, a ne kako bi izrastao u nešto autentično i trajno.
U konačnici, pitanje nije samo zašto ljudi hrle u Dubai već i što nam ta fascinacija govori o našim vrijednostima i prioritetima. Tražimo li stvarno bolji život, ili je to samo potraga za potvrdom uspjeha u očima drugih? Je li to bijeg od stvarnosti, iluzija uspjeha koja nas privlači u grad koji nije ništa drugo doli potrošački spektakl? I na kraju, je li to sve odraz naših nesigurnosti u svijetu u kojem se uspjeh mjeri materijalnim, opipljivim bogatstvom, a ne trajnim vrijednostima?
View this post on Instagram
Jer čini se da je upravo to najveća ironija Dubaija – fasciniraju nas njegovi neboderi, ali neprestano zaboravljamo da su zapravo sagrađeni na pijesku….
