Kada smo krajem prošlog mjeseca pripremali novi monthly moodboard, prirodno se izdvojio slogan new rhythm. Taj smo novi ritam željeli preslikati i na sadržaj – otvoriti prostor za uvid u razna životna iskustva i svakodnevicu kreativnih imena na neposredniji, ležerniji način, udaljen od tendencija društvenih mreža koje često naginju poliranju stvarnosti. Tim vam povodom predstavljamo serijal Firsthand, osmišljen kao niz razgovora s kreativcima kroz koje nam pokazuju od čega su satkani njihovi profesionalni, ali i privatni dani – izravno iz svog camera rolla
Svaki put kad pogledamo balet, impresionira nas razina besprijekorne uvježbanosti i preciznosti bez prostora za pogrešku, što vrijedi za plesače, ali i za kompletan kreativni tim – od kostimografije i scenografije do orkestra koji nas vodi kroz priču.
U središtu tog, mnogima izvana nepoznatog svijeta, nalazi se Anamarija Marković, solistica baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, koja se usavršavala na poznatoj Vaganovoj akademiji u Sankt Petersburgu. Plesala je u “Orašaru”, “Vili lutaka”, “Suiti u bijelom” i brojnim drugim izvedbama, a iza svake premijere stoje deseci sati provedenih na probama, baletnim klasovima i zagrijavanju, uz posljednje pripreme poput isprobavanja kostima i šminkanja neposredno prije izlaska na pozornicu. Za svoju izvedbu Klare i Vile Šećera u “Orašaru” nagrađena je i Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.
Dok je većini ljudi poznat klasičan uredski radni dan, kako izgleda svakodnevica između baletnih proba i priprema za nove uloge? Razgovarali smo s Anamarijom o životnom tempu profesionalne balerine, svemu što publika ne vidi iza kazališne zavjese te dinamici unutar jednog plesnog anasambla.
Ulovili smo te zapravo između brojnih predstava ovih dana. Kako izgleda tvoj dnevni ritam u ovako užurbanom periodu proba i predstava?
Ustajem i odlazim na jutarnju probu do kazališta. Nakon toga vraćam se doma, ručam, malo odspavam ako imam dovoljno vremena i potom se ponovno vraćam u grad. Pripremam se za predstavu, šminkam se, frizerke mi rade frizuru i na kraju se ponovno zagrijavam.
Možeš li nas odvesti iza kulisa rada u kazalištu – kako izgleda prosječan dan, koliko sati provodiš na probama i kad uspiješ uhvatiti vrijeme za sebe?
Ovisi o zahtjevnosti baleta i koliko uloga pripremam. Ponekad sam stvarno po cijele dane tamo – što je zahtjevnija uloga, automatski zahtijeva i veću količinu proba. Svakodnevica nam izgleda ovako – ujutro imamo class – baletne vježbe to jest zagrijavanje, a iza toga slijede probe. Naš posao možda bi većini ljudi bio monoton jer svaki dan radimo iste vježbe, iste pokrete koje učestalo usavršavamo. Ponekad je teško uskladiti sve stvari i obveze koje bih željela, druženja i možda neke nove hobije, ali trudim se održavati to sve; pogotovo provoditi vrijeme sa svojom obitelji te najmilijim prijateljima i psom.
Kako izgleda proces pripreme za jednu ulogu u baletu – od prvih proba do premijere i koliko ima mjesta za improvizaciju? Do danas si odigrala brojne uloge, no koja je za tebe bila posebno značajna?
Procesi priprema uloga zahtijevaju puno koncentracije i posvećenost detaljima. U svakom tom procesu, naravno, svaki plesač dodaje i nešto svojeg karaktera u ulogu. No u klasičnom baletu nema puno prostora za improviziranje. Pozicije su postojane i vrlo je sve određeno. Pred premijeru uvijek je stresno jer želimo svi najbolje pridonijeti tom vrhuncu procesa nakon dugotrajnog rada, što fizičkog, što emocionalnog.
Do danas si odigrala brojne kultne uloge, no koja je za tebe bila posebno značajna?
Pripremala sam puno uloga, a jedan od najljepših procesa bio mi je rad na “Labuđem jezeru” s Milkom Bartolović. To je bilo prije dvije godine i naučila sam jako puno toga u tom periodu svojeg života, što privatno, što poslovno. Radile smo na svakom detalju, rukama, glavi, pozicijama. Teško mi je objasniti kako mi to doživljavamo u dvorani, a kako na sceni ispred publike. No, svakako, taj proces koji se događa unutar dvorane ostaje zauvijek u svakome od nas.
Obrazovala si se i u Sankt Peterburgu na prestižnoj Vaganovoj akademiji. Kako bi opisala i usporedila poziciju baleta, primjerice, u Rusiji i u Hrvatskoj?
To je neusporedivo, počevši od sustava obrazovanja, pa na kraju i do toga koliko je njima stalo do njihove škole i kulture samog baleta. Lijepo je vidjeti tu njegovanu tradiciju, koja je stvarno vrhunska i djeluje savršeno.
Kakva dinamika vlada unutar ansambla – razvijaju li se prijateljstva i spontana druženja izvan dvorane s obzirom na koliko vremena provodite zajedno?
Predstava daje jednu drugu dinamiku od rada u dvorani, pa smo svi dosta uzbuđeni, veseli i radosni da ćemo napokon otvoriti zastor publici te pokazati im naš rad i ljubav prema profesiji. Konkurencija, kao i u svakom poslu postoji, a to nas tjera da grizemo i idemo naprijed. Naravno da se razviju i prijateljstva i poznanstva. Među nekima i ljubav.
Osim samog plesa, što ti je osobno najposebniji dio tijekom pripremanja predstave; primjerice, fitting kostima ili nešto drugo?
Uživam u šminkanju prije predstave. Privatno pokušavam ne pretjerivati s time, ali kad je predstava, onda stvarno guštam u tome.
Misliš li da ti klasična književnost u koju si zbog posla uronjena, zbog svoje složenosti, pomaže usporiti u odnosu na tempo društvenih mreža?
Svakako je tako jer ova profesija ipak mora biti istinska, kao što je i sâm nastup uživo. Tako i ono sve što mi prenosimo publici ne može nijedna društvena mreža niti prenijeti ni dočarati.
Kako se osjećaš nakon samog nastupa? Kako izgledaju večeri nakon važnih premijera, a kako se izvan gustog rasporeda opuštaš?
Istovremeno se osjećam ispunjeno i iscrpljeno, ali u pozitivnom smislu. Proslavimo uspjeh premijere, podružimo se s ljudima koji su nas došli podržati, ili ponekad samo odem doma jer umor prevlada. Za odmor odlazim u saunu da napravim reset, družim se sa sestrom, prijateljima ili šetam psa. Zapravo mi je najmilije sjediti u vrtu i gledati sad u proljeće cvijeće kako lijepo cvate.
Izvan plesne dvorane, kamo ideš po dozu eskapizma – što voliš čitati, slušati i koja mjesta posjećivati?
Volim putovati, ali za to nemam vremena tijekom godine. Vježbam pilates, obožavam i voziti bicikl. Što se knjiga tiče, obično čitam spiritualne knjige jer kao i svaki čovjek pokušavam tražiti neki mir i smisao u sebi, što je velika suprotnost mojem temperamentnom karakteru, pa između toga svega pokušavam pronaći balans.
Foto: Privatna arhiva
