Čini se da nikad nismo živjeli u podvojenijoj stvarnosti. Svjetska je ekonomija nestabilna, svjedočimo zabrinjavajućem otupljivanju na prizore iz ratom razorenih područja, a na političke poteze bez presedana gotovo da žmirimo. Otvoriti Instagram ili TikTok znači u sekundi rasplinuti ovaj balončić stvarnosti te ući u drugi, na kojem svi putuju u Japan, obilaze nova zagrebačka gastro mjesta, testiraju tretmane i fotkaju #ootd
Negdje između postoji i onaj unutarnji svijet, neprestano opterećen usporedbom, ali sad već i krajnje zbunjen podvojenim realnostima. Kako je moguće da svi tako žive uz plaće koje stagniraju, a inflaciju koja raste? U tom preispitivanju za mnoge stasaju slične financijske misli: želimo si priuštiti stvari, ali osjećamo krivnju. Želimo kupiti stvari, obnoviti ormar, kupiti parfem ili novi skincare, ali znamo koliko iznosi stanarina pa i režije u sezoni grijanja. A onda opet… svi “oni” lijepo žive, zašto ne bih mogla/mogao i ja?
Što za nas znači “imati dovoljno”
Rezultat ovih podvojenih realnosti jest money dismorphia, odnosno financijska dismorfija, ukorijenjena u odudaranju stvarnosti i naših misli. Radi se o psihološkom fenomenu, a ne o klinički dijagnosticiranom stanju, u kojem osoba ima iskrivljenu percepciju vlastitih financijskih mogućnosti. Ne doživljava ih u skladu sa stvarnim stanjem, nego u skladu s društvenom percepcijom značenja “imati” ili “nemati”.
Može ići u dva smjera: netko može imati dovoljno novca, stabilne prihode, ali se i dalje osjećati kao da je u neprestanoj financijskoj opasnosti, a netko uistinu pretjerano troši, nesvjestan realnosti svojih mogućnosti. Prema istraživanju iz 2024., ovo je sve intenzivniji problem među generacijom Z i milenijalcima, a za razliku od financijske tjeskobe, dismorfiju oblikuje iskrivljena slika stvarnosti, a ne strah koji proizlazi iz anksioznih misli i osjećaja. Financijska tjeskoba znači kako osjećamo pritisak i strah oko toga da će se naše financijsko stanje pogoršati, ali ne znači nužno da nam je slika stanja iskrivljena.
View this post on Instagram
Red flags
Distorzija stvarnosti može doći uz financijsku tjeskobu, može biti uzrokovana financijskim traumama, a vrlo je često izazvana neprestanim, nesvjesnim uspoređivanjem s tuđim lifestyleom na društvenim mrežama. Znakovi variraju, no često su popraćeni klasičnim usporedbama vrijednosti neke stvari koju želimo kupiti i našeg budžeta – primjerice, paralizom u odluci o kupovini jer procjenjujemo što bismo sve za taj iznos mogli potrošiti na nešto “važno i osnovno”.
Pa tako, kad je potrebno investirati u jaknu, razmišljamo o tome koliko bismo namirnica mogli pokriti za taj iznos. Karakteristična je neprestana opsjednutost malim troškovima i osjećaj krivnje za trošenje na “sitne užitke” poput kave u kafiću ili usputne čokoladice. Jedan od znakova jest i potpuno izbjegavanje trošenja, zbog čega izostajemo iz društvenih aktivnosti pa, primjerice, preskačemo odlazak u kino zbog visokih cijena ulaznica. Tu je i izbjegavanje razgovora o financijama ili osjećaj nedostatnosti u odnosu na prijatelje i okolinu.
Naravno, mnogi od ovih znakova povezani su i sa stvarnim financijskim izazovima pa je potrebno razlikovati situacije. Financijska nesigurnost ukorijenjena je u objektivnim financijskim izazovima poput niskih primanja, dugova i nemogućnosti da si priuštimo osnovne potrebe ili izađemo iz trenutačne financijske situacije. Financijska dismorfija je osjećaj financijske nesigurnosti unatoč tome što živimo stabilno i imamo redovite prihode i resurse za kvalitetan život.
Ovi su osjećaji očekivan dio nesigurnosti koja vlada u suvremenom društvu, opsjednutom hustle kulturom i sve većim cijenama života. Također su i rezultat neprestanog romantiziranja i glorificiranja života na društvenim mrežama koje, iako svi kažemo da smo “svjesni da nisu stvarnost”, svejedno do nas dopiru jer su neprestani uvid u tuđe živote.
Ako financijska dismorfija opstruira naš normalan način života, potrebno je potražiti stručnu pomoć u vidu psihoterapije. No postoji nekoliko promjena kojima si možemo pomoći. Ponajprije mislimo na osvještavanje toga što za nas znači “imati dovoljno” i je li naše poimanje tog koncepta uvjetovano vlastitim potrebama ili onime što vidimo kod drugih. Ograničavanje vremena na društvenim mrežama može biti korisno, kao i stalno podsjećanje na to da je ono što vidimo tek djelić stvarnosti koja, čak i da je stvarna, svejedno nije za uspoređivanje. Pomaže i razvijanje mindfulnessa u vidu osvještavanja vlastitih ograničavajućih uvjerenja i misli, ali i bolje budžetiranje i praćenje troškova kako bismo razbili iluziju da smo u opasnosti.
U svijetu koji nas stalno uvjerava u to da nam nečega nedostaje i da nešto propuštamo, najveća je vještina naučiti prepoznati što nam je zapravo dovoljno.
Foto: Pexels, Instagram/@sister_sweets
