Kako će nastati nove generacije? Možda još nema jasnog odgovora, ali ima intrigantnih opcija na horizontu tehnologije fertiliteta.
Brave New World možda je prva fraza koja će vam pasti na pamet kad pročitate tekst iznad. Aldous Huxley u svom je distopijskom romanu 1932. godine opisao buduće društvo u kojem se djeca “projektiraju i uzgajaju” u laboratoriju sukladno predodređenoj kasti, a riječ “majka” postaje nepoznanica – štoviše, prosta riječ. Iako bismo mogli reći da smo u pogledu hiperpotrošačkog mentaliteta i konstantnog traganja za površnim i kratkoročnim užicima ostvarili Huxleyevu viziju društva “sreće”, tek ostaje za vidjeti hoćemo li oplođena jajašca podvrgavati postupku Bokanovskog kako bismo iz samo jednog od njih uspjeli dobiti do 96 istovjetnih odraslih jedinki. Međutim, 2016. godine, došli smo korak bliže njegovim proročanstvima.
Japanski reproduktivni biolozi Katsuhiko Hayashi i Mitinori Saitou u prestižnom časopisu “Nature” objavili su rezultate istraživanja u kojem su stanice kože iz mišjeg repa reprogramirali u matične stanice te ih potom uspješno pretvorili u jajne stanice. Nakon oplodnje, ova jajašca prebačena su u maternice ženki miševa koje su okotile deset malih miševa. To je bio prvi dokaz da je in vitro gematogeneza (gamete su stanice nužne za seksualnu reprodukciju) započeta s nereproduktivnim stanicama moguća kod sisavaca. A ove godine, isti laboratorij proizveo je “miševe s dva tate” jer su oplođeni embriji proizvedeni od jajnih stanica razvijenih od matičnih stanica iz muških jedinki.
Komodifikacija jajnih stanica
Začetak embrija izvan ljudskog tijela omogućen je ne tako davne 1978. godine, kad je provedena prva uspješna in vitro oplodnja (IVF). A kako navodi “Forbes”, do 2026. godine globalno IVF tržište moglo bi dosegnuti vrijednost od čak 36 milijarde dolara. Naime, čak jedan od četiri para u razvijenim zemljama pati od neplodnosti. U mnogim zemljama žene rađaju kasnije nego ikada dosad, a nakon 45. godine, šanse za trudnoću bez pomoći reproduktivnih tehnologija vrlo su niske (podsjetimo se na veliku biološku nepravdu kako se žena rodi sa svim jajnim stanicama koje će ikad imati, dok muškarci proizvode milijarde spermija tijekom cijelog svog života). Zamrzavanje jajašaca već odavno nije novost, pa se tako u Velikoj Britaniji, kako izvještava “Economist”, broj žena koje su zamrznule svoje jajne stanice povećao deset puta u razdoblju od 2009. do 2019. godine.
Jennifer Garrison, neuroznanstvenica na američkom Centru za reproduktivnu dugovječnost i jednakost, kaže da ne znamo pouzdano što uzrokuje početak reproduktivne silazne putanje ili zašto doba menopauze toliko individualno varira. “Nema pouzdanog biomarkera koji ženama kaže koliko im je jajašaca ostalo”. No pritom ističe kako mnoge žene imaju nepravilniju putanju opadanja fertiliteta, s fluktuirajućim periodima plodnosti i neplodnosti. Kako objašnjava, razlog zašto još uvijek ima toliko nepoznanica o reproduktivnom zdravlju žena je taj što su ova istraživanja, povijesno gledano, financirana u manjoj mjeri. Osim toga, reproduktivno zdravlje nerijetko je bilo pitanje političkih kontroverzi te slippery slope po pitanju državnih regulativa. No dok je bilo malo inovacija na ovom polju od 1980-ih, kako navodi Emily Witt u tekstu naslova “The Future of Fertility” za “The New Yorker”, jajne stanice danas postaju roba koja se uzgaja, kupuje, donira i prezervira.
Ab ovo
Američki startup Conception Biosciences pokušava dobiti ljudske jajne stanice od matičnih stanica, smatrajući kako će jednog dana tucet jajnih stanica biti proizveden od jednostavne biopsije ili uzorka krvi, možda čak i od nekoga tko je biološki muškarac. Navedeno jasno indicira da bi od IVG-a, uz žene sa smanjenom rezervom jajnika zbog starenja, uklonjenih jajnika radi liječenja raka i drugih komplikacija, najviše mogli profitirati muški gay parovi i transrodne žene.
Njujorški biotech startup Gameto istražuje in vitro maturaciju odnosno dozrijevanje jajnih stanica koje su ekstrahirane iz tijela (a ne proizvedene u laboratoriju), nadajući se da će žene moći proći kroz IVF s manje nuspojava, tijekom manje vremena i uz nižu cijenu. Ili riječima CEO-a Dine Radenković, to bi bilo nešto poput “egg-freezing kioska” ili “ekstenzija kozmetičkog salona, gdje se proaktivnost oko vlastite reprodukcije i dugovječnosti gleda kao čin brige o sebi.” U suradnji sa sveučilištima Harvard i Duke, ova tvrtka nedavno je razvila živući ljudski jajni organoid koji podržava sazrijevanje jajne stanice, razvija folikule i luči spolne hormone, čime se nadaju unaprijediti razvoj novih tretmana za liječenje neplodnosti, raka jajnika i drugih medicinskih stanja.
Da tijelo može postati apstraktni koncept pokazuje i Donna J. Drucker, znanstvena povjesničarka s Columbia University School of Nursing u svojoj knjizi “Fertility Technology” (2023.), pišući o “tehnospermijima” koji su manipulirani u laboratoriju kako bi bili prikladni za izravno ubrizgavanje u zrelu jajnu stanicu. Jedna od metoda je tzv. Percoll washing, a “isprani” tehnospermiji smatraju se zdravijima i potentnijima u odnosu na one prirodne.
Terapija zamjenom mitohondrija ili three-person baby IVF, koja je legalna u Velikoj Britaniji i Australiji, poseban je oblik in vitro oplodnje u kojem dio ili cijeli mitohondrijski DNK buduće bebe (mtDNA) dolazi od strane donora u slučajevima kad majka nosi gene za mitohondrijske bolesti. Na tom tragu, korištenjem genske terapije u reproduktivnoj medicini moglo bi se izbjeći prenošenje nasljednih bolesti, no kako navodi “The Guardian”, ona nosi rizik od off-target izmjena, što se negativno reflektira na njezinu medicinsku opravdanost.
Kraj reproduktivnog seksa?
U Švedskoj je 2014. rođeno dijete nakon prvog provedenog IVF postupka u transplantiranoj maternici od strane živog donora, a sada se u ovoj državi radi na kreiranju biotehnološke maternice koja bi se mogla koristiti samo za jedan period trudnoće. Kako ističe Drucker, uspješna ljudska ektogeneza (vođenje trudnoće izvan ljudskog tijela u umjetnim maternicama), bilo da se radi o cjelovitoj ili parcijalnoj trudnoći u umjetnoj maternici, može otvoriti cijeli novi svijet reproduktivnih mogućnosti.
U tom smislu, produkcija dovoljno velikog broja embrija korištenjem IVG tehnologije mogla bi roditeljima omogućiti screening većeg broja genetskih karakteristika djeteta. Henry T. Greely, bioetičar sa Sveučilišta Stanford, u svojoj knjizi “The End of Sex and the Future of Human Reproduction” još 2016. godine naveo je kako kroz 20 ili 40 godina u razvijenim zemljama većina ljudi više neće imati seksualne odnose u svrhu reprodukcije. “Budući roditelji moći će saznati sve o genetskoj strukturi desetaka embrija i odabrati jedan ili dva za implantaciju, gestaciju i “porod”.” No prije nego što zamislimo “vrli novi svijet”, Drucker napominje da će tradicionalne metode ipak koegzistirati s high-tech metodama. Stoga će se razvijati hibridno-tehnološke prakse koje će ljudi birati ovisno o raspoloživom vremenu, strpljenju, zdravlju i financijama.
A kakvu će ulogu imati AI u ovoj fertilitetnoj priči? U tekstu “Will Artificial Intelligence Change the Future of IVF?” (“Journal of Reproduction & Infertility”, 2022), Mohammad Reza Sadeghi piše da je automatizacija jedna od najvećih prednosti umjetne inteligencije jer vodi ka većoj produktivnosti. Naime, već postoji termin repro-AI koji se odnosi na interdisciplinarnu tehnologiju reproduktivne medicine i matematičkih znanosti s ciljem primjene AI-a u dijagnozi i liječenju neplodnosti. Primjerice, izraelska tvrtka Fairtility koristi računalne algoritme za analiziranje embrija, kvalitete spermija i personaliziranje planova za IVF tretmane te ih integrira s time-lapse imaging sustavima koji embriolozima olakšavaju odabir najzdravijeg embrija za transplantaciju.
No ipak, još uvijek nitko nije smislio čarobno rješenje kojim bi žene mogle poraziti neumoljivi biološki sat. Još čekamo neku čarobnu pilulu koja će nam omogućiti da možemo zamrznuti svoja jajašca na razini od 25 godina i onda se bezbrižno odlučiti na dijete s 45. E to bi bio reproduktivni feminizam 2.0.
Foto: Getty Images
