Nekoć smo ju znali kao jednu od članica glazbenog dua Auguste, u međuvremenu se posvetila i glazbenom novinarstvu, a mi smo zapratili njezin instagram profil @ivanamajstorica i shvatili da joj nadahnjujuće dobro za rukom polazi restauracija starog namještaja.
Tu je i njezin instagram profil @mokralokna posvećen knjigama i likovnoj inspiraciji. Kreativnim pothvatima Ivane Lulić prethodilo je i jedno zanimljivo putovanje u Zanzibar, a evo što nam je ispričala o svojim hrabrim koracima koje su je dovele do statusa da se uglavnom bavi kreativnim stvarima u kojima uživa i koje inspiriraju.
Reci mi više o sebi te svojih nekoliko različitih karijera koje si u jednom trenutku odlučila napustiti…Kako si se odlučila za Camino de Santiago i što se nakon toga promijenilo?
Uvijek sam se trudila raditi stvari koje me vesele. Tako sam prije desetak godina strašno jako željela raditi glazbenu promociju pa mi se činilo kao ostvarenje sna kada sam počela raditi u diskografskoj kući. Pretpostavljam da je to bilo pod utjecajem mog studiranja marketinga na Ekonomskom fakultetu, a kako je glazba uvijek u nekoj mjeri bila prisutna u mom životu, to mi se činilo kao karijera po mom kroju. Kako nikad nisam gorjela za marketingom kao nekim drugim stvarima, sada shvaćam da mi je to bio jedan oblik dokazivanja. Odrastala sam i sve više upoznavala sebe pa shvatila da me materijalne stvari i dokazivanje sve više guše umjesto da me vesele. To je počelo kuhati u meni čak i prije odlaska na Camino de Santiago 2017.
Kada sam nakon jednog pregorijevanja otišla sama na Zanzibar usred zime, tada sam zapravo osvijestila tko sam i što me zapravo usrećuje. Na Zanzibaru sam osjetila potrebu raditi neke doista korisne stvari vezene uz ekologiju, a odlazak na Camino to je samo potvrdio. Kada sam napustila diskografiju, to je bio korak kojim sam si željela stvoriti više vremena za rad na glazbenoj karijeri, ali vrlo brzo nakon objave drugog albuma s Augustama i taj se dio života ugasio.
Čime se danas sve baviš? Kako se osjećaš i za što si spremna?
Pisanje pjesama zamijenila sam pisanjem o glazbi i strašću za čitanjem. Nisam imala jasan cilj, ali odlučila sam si dati vremena i izbrisati vremenske rokove i tuđa očekivanja koja sam projicirala na sebe. Baš u trenutku kad sam pomislila da je sve na mjestu, dogodila sa korona i napravila još jedan restart. Obim posla se znatno smanjio kako su koncerti bili otkazivani, druženja s ljudima su se prorijedila ili posve prestala, i opet sam ostala sama sa sobom. Tada sam otkrila da me opušta crtanje i stvaranje nečeg novog. Tako sam počela crtati na stranicama uništenih knjiga, popravljati stare okvire i sve češće su počele nastajati moje Mokre Lokne. Danas uz svoj posao glazbene novinarke, statiram u filmovima i reklamama, pohađam CeKaPe-ovu radionicu suvremene poezije. Oštrim svoj rukopis, ponovno pišem pjesme, kratke priče… imam mnoge planove, ali nikamo ne izlijećem. Posljednjih nekoliko mjeseci naučila sam da se sve može preokrenuti u jednom danu.
Kako si se našla u području restauracije starog namještaja i redizajna interijera?
Kako sam sama renovirala stan, to me potaknulo da počnem sređivati i namještaj u njemu, a ogromne hrpe glomaznog otpada koje su se nakon potresa pojavile na zagrebačkim ulicama bile su neiscrpan izvor sjajnih komada kojima je trebalo pokloniti samo vremena i nešto mašte. Prijateljice su bile oduševljene promjenom mog stana iz tjedna u tjedan i nije me trebalo dugo nagovarati da otvorim IG profil Ivana Majstorica gdje ću opisivati postupke i transformacije.
Odbijam kupiti automobil i stalno se vozim biciklom pa postajem sve kreativnija kada trebam neki komad namještaja prenijeti doma.
Ponekad mi je ipak potrebna pomoć jer o restauraciji starog namještaja i redizajnu interijera ne znam baš ništa. Odlučila sam da će mi to biti još jedan projekt gdje ću pokušati naučiti nešto skroz novo, pa istražujem apsolutno sve kad god započinjem novu restauraciju. Zasad sam otkrila da najviše volim raditi s drvetom, opušta me bojanje, i strašno se vežem za svaki komad koji završim. Moj stan je postao premali da sačuvam sve što sam dosad napravila pa oni prvi restaurirani komadi počinju završavati kod mojih prijateljica u stanovima.
Razmišljala sam čak i o doregistraciji svog obrta, ali to ipak nije moguće bez stolarske škole i položenog majstorskog ispita, tako da ovo zasad ostaje samo hobi.
Što te inspirira?
Nedavno je mi je prijateljica rekla kako joj je genijalno što u tako uništenim stvarima ipak prepoznam nešto lijepo i onda to ostvarim. Ako vidim nešto slomljeno i ružno, doista mi je izazov od toga stvoriti funkcionalnu i lijepu stvar.
Hoćeš li se vratiti glazbenoj karijeri?
Glazbu nikad nisam napustila, trenutno su u mom životu samo neke druge stvari naglašene. Uvijek negdje pjevam i uvijek nešto pišem. To nije toliko javno kao što je nekad bilo, ali kad se dogodi opet ona iskra, ne sumnjam da ću osjetiti potrebu podijeliti to i sa drugima.
Što sve planiraš u skorijoj budućnosti?
Kako me sada najviše ipak veseli restauriranje, voljela bih pronaći neki način da ovo doista i radim, uključivalo to dodatno školovanje ili pronalazak suradnika s kojima bih dijelila ovaj entuzijazam. Jako me zanima zero waste koncept i pokušavam si organizirati život da stvaram što manje otpada. To je u gradu izazovno, ali nije nemoguće.
Odlučila sam više osluškivati sebe i svoje srce, dati se skroz u ono što vjerujem, ne stavljati se u okvire, kao što mi se to dogodilo s glazbom, i dati si vremena stalno otkrivati nešto novo o sebi. Mislim da je sjajno povremeno si osvijestiti koliko je dobro pronaći se u nekom posve novom okruženju i onda se ponovno početi igrati i otkrivati svoju kreativnost.
To je proces koji ne završava u djetinjstvu jer se mi kao osobe stalno mijenjamo s iskustvom i svojom okolinom, ali mnogi si, nažalost, vežu ruke i ne daju si priliku otkriti toliko toga.
