Treće izdanje među domaćom publikom popularnog glazbeno-zvučnog događanja Gibanja otvara se u srijedu 18. listopada u Pogonu Jedinstvo međunarodnom premijerom novog djela skladatelja Huga Moralesa Murguie i koncertom Barbore Tomaškove, izvedbama koje karakterizira upotreba neuobičajeni, začudnih instrumenata.

Gibanja

Gibanja će narednih šest dana domaćoj publici predstaviti još deset zvučnih eksperimenata i audiovizualnih iskustava, a program će se odvijati u KONTEJNER-u u Odranskoj 1/1, Petom kupeu i Pogonu Jedinstvo.

Ovom prilikom razgovaramo s izvođačicom, violinisticom Dejanom Sekulić, koja će se zagrebačkoj publici predstaviti u subotu, 21. listopada, u 18 i 30 sati u novom KONTEJNER-ovom prostoru u Odranskoj 1/1 koncertom violina+ čijim će neobičnim sonarnim svjetovima pridonositi preparirani violina i gudalo.

Obrazovani ste na klasičnom reperertoaru violine, a trenutno se nalazite u vodama suvremenih skladbi i kao izvođačica i kao kompozitorica. Kako se razvijao vaš glazbeni senzibilitet i put?

Zapravo, rekla bih da se i moj senzibilitet i put još uvijek razvijaju. Oduvijek je postojala ta goruća znatiželja saznati kako i što se sve sa zvukom može. Naravno, prvo se taj put saznavanja kretao i prolazio kroz klasični repertoar na violini. Onda se putanja spontano nastavljala kroz daljnje otkrivanje što još sve violina može (i hoće), pa onda sve dalje u šta sve zvuk može, hoće, i želi da nam kaže i prenese. I možda da nas nauči. Mislim da taj put i razvoj senzibiliteta nikako nije završen, još je na početku. Sa svakim novim saznanjem – novi početak. U mom slučaju, rad na klasičnom repertoaru je bio samo početak procesa kroz koji sam učila kako da učim, i kako zapravo zauvijek možemo i imamo što da doučimo. Sva ta saznanja, ono što otkrivam i učim kao mogućnosti instrumenta kroz repertoar suvremene glazbe, bilo da je izvodim ili stvaram, ima utjecaja na dalji razvoj pri izvedbi klasičnog repertoara. I tako u krug. Odnosno, ne u krug nego niz jednu krividuavu liniju bez kraja.

U Zagrebu gostujete s kocertom violina+ kojeg izvodite na prepariranoj violini, istom takvom gudalu i na raznim drugim nadograđenim dodatacima. Kako je točno prepariran vaš instrument/ti, kako izgleda ta potraga za novim zvukovima i modifikacijama izvedbe?

U pitanju je program s različitim vrstama modificiranja ili ekstenzija instrumenta, otuda i + u naslovu. Gotovo svako djelo na repertoaru kojeg ću izvesti koristi neke drugi objekte ili neki svoj način na koji to radi. Svaki od kompozitora istražuje neku svoju misao i ideju, i to postiže, u ovim slučajevima, kroz modifikacije instrumenta. Na primjer, u djelu Cara Iannotte tu su specifične okrugle metalne spajalice i metalna sordina (prigušivač zvuka koji se stavlja na kobilicu instrumenta), kao i metalni naprstak. Svi ovi dodaci, na instrumentu kao i na ruci izvođača, doprinose stvaranju potpuno novog magičnog, pomalo svemirskog, zvučnog identiteta violine.

Julie Michael u svom djelu junk drawer kao da je doslovno otvorila onu ladicu koju svi imamo i u koju ubacujemo sitnice koje istovremeno ne pripadaju nigdje i svugdje i iz nje izvukla hoklicu, naprstak, trzalicu, malu štipaljku – i onda sve to iskoristila za modifikaciju instrumenta i izvođača, stvarajući apsolutno ćudljiv i kapriciozan zvučni svijet, opet na način na koji se ne očekuje da violina “treba” zvučati. U djelu Wojteka Blecharza glavna modifikacija nije na violini, već na gudalu. Zapravo, Blecharz umjesto gudala traži papirnati svitak. Zamijeniti jedno od glavnih „oruđa“, gudalo, koje donosi taj prepoznatljivi zvuk violine na vrlo radikalan način mijenja cijeli instrument, ali i otkriva neke njegove najdelikatnije osobine.

Alessandro Perini dodaje elemente na žice i kobilicu instrumenta, ali i mijenja klasično gudalo za laserski rezano gudalo koje je kraće, tanje, i cijelo od drveta (nema strune). U djelu Johannesa Kreidlera nema fizičkih modifikacija samog instrumenta na kome uživo sviram, ali djelo sadrži video koji je nastao kroz „motion caption“ izvođača. Svi pokreti animacije koji se pojavljuju u videu, kao i zvuk koji je onda modificiran, dolaze od mog prijašnjeg sviranja uživo. U nastupu tako dolazi do situacije gdje na neki način zapravo sviram sa samom sobom, ali iz prošlosti.

Kada se sam instrument na neki način promijeni, i način interakcije i kako komunicirate s vlastitim instrumentom se mijenja i usavršava dalje prema neophodnostima djela, instrumenta, i željenog zvuka. Svaki pokret se na novi način doživi, i neka dodatna koordinacija je često potrebna. Ali, u biti, to nije ništa novo – to je taj „cjeloživotni“ proces. Tehnika za sviranje klasičnog repertoara zahtijeva taj proces savladavanja pokreta u odnosu na instrument, tako da je ovo samo nastavak i dalje obogaćivanje gestovnog vokabulara instrumentaliste.

Na repertoaru se nalazi i vaša skladba,  putanje (2022.) u opisu “live screen partitura za izvođača zvuka”. Otključajte nam pojam i način izvedbe “live screen” partiture.

Pored široko zastupljenih partitura ispisanih prepoznatljivom zapadnoeuropskom klasičnom notacijom, postoji dosta načina koje kompozitori koriste da prenesu svoje ideje izvođaču. Može se dati primjer partitura koje su isključivo tekstualne ili pak grafička partitura – zapis muzičkog dela koje izvođač treba pretvoriti u zvuk, ali koji ne koristi nužno simbole iz glazbene notacije. Ili ako ih i koristi, to je onda tako da oni nemaju svoju uobičajenu funkciju. Zapravo, jedno od takvih djela, Treatise Corneliusa Cardewa – kultno djelo ove vrste, publika Gibanja će imati priliku doživjeti u četvrtak u izvedbi Jakea Bergera. Postoje i video partiture – video zapis koji izvođač prati i izvodi. Live screen partitura je neka kombinacija svih tih elemenata i još jedna vrsta tog, još uvijek manje konvencionalnog načina da se izvođaču, pa onda i publici, predstavi djelo.

Pathways (putanje) je djelo u kome u prvom planu koristim GPS koordinate migracije ptica ali kroz njih se onda dalje otkrivaju „skrivene“ i „nepoželjne“ putanje migracija ljudi, a sve s osvrtom na migraciju kao prirodno stanje svih živih bića u potrazi za boljom sredinom za život. Dok su putanje migracija ptica odmah prisutne, uz sviranje izvođača otkrivaju se publici i ove druge. U ovom slučaju, sama partitura je i vizualni i zvučni dio izvođenja, jer u sebi pored grafičkog/vizualnog sadrži i audio materijal koji je dio nastupa.

Riječ “screen” je tu zato što je za ovo djelo vizualni aspekt (animacija) jedan od ključnih materijala djela, i djelo mora biti projicirano na platnu (ili bilo kojoj površini koja je adekvatna za projekciju slike) tijekom izvođenja ne samo za izvođača već i za publiku. Riječ “live” je tu kao opis više aspekata: jedan je da je ovo djelo zapravo online i dostupno uvijek i svakome. Ona tako živi u tom internet svijetu neovisno i od mene i od izvođača.

Izvođačica ste, skladateljica i istraživačica zvuka i tišine – potonja funkcija čini se posebno intigantna. Što znači istraživati tišinu, i da li je taj interes na neki način povezan s vašim doktorskim istraživanjem “Temporality of the Impossible: thinking future as the past in the present in contemporary violin repertoire”

Moje doktorsko istraživanje se bavi kompleksnim djelima s repertoara suvremene muzike za solo violinu koja postavljaju izuzetne izazove na izvođača, što kroz obilje informacija u notnom tekstu što kroz tehničke zahtjeve koji su ponekad kontradiktorni i naizgled nemogući ljudskom tijelu za izvedbu. Iako u tom repertoaru svakako ima dodirnih točki s aspektima istraživanja tišine i važnosti tišine zvučnosti, možda aspekt koji se kroz proces rada pojavio kao manje očekivan, a povezan za ovaj koncept razmišljanja, jeste tišina pokreta i „tišina“ unutar tijela. Ali u širem smislu interesa za zvuk i tišinu, ono što mene nastavlja intrigirati je činjenica da bi postojao zvuk, mora postoji i tišina. Za mene, istraživati tišinu znači osluškivati nepostojanost pokreta zraka. Ali zrak se uvijek kreće. Što je i gdje je onda tišina?

Nastupate i solo i u raznim drugim kombinacijama – u duetu, s ansamblima. Koji modus, pa i setup izvedbe preferirate?

Svaki. J Svaki od tih “setup-a” je drugačiji vid izvođenja, drugačije iskustvo – pruža drugačiji stvaralačko-izvođački doživljaj meni samoj, a onda i publici s kojom dijelimo izvođenja. Različite kombinacije i situacije izvođenja ujedno znače i stalno širenje, susretanje, upoznavanje i otkrivanje nove publike, ušiju, umova i tijela, koji iznova inspiriraju svojim jedinstvenim interesima i razlozima zašto su izabrali baš taj nastup. Suvremena muzika ima pomalo reputaciju „ekskluzivnosti“, „nedostupnosti“, ali zapravo dijeliti nešto što je drugačije, nesto “teško”, a što vas iskonski interesira, je poštovanje svake publike kao sebi ravnopravno znatiželjnog stvorenja. Možda smo nekada umorni, mislimo da nismo baš u elementu da budemo skoncentrirani da slušamo, ali to ne znači da svi nemamo taj potencijal u sebi. Iskra angažiranja može nas probuditi iz svakodnevnih utabanih putanja i iznova u nama probuditi ono znatiželjno dijete koje je zapravo zauvijek tu, željno novih doživljaja koje će na neki svoj način dodati nešto – novo. Ujedno, taj trenutak otkrivanja i slušanja nečeg drugačijeg i naizgled dalekog, stranog, nepoznatog…, mislim da dalje razvija empatiju u nama i otvara prostor za strpljenje i podrobnije osluskivanje i mnogih drugih, “običnih” životnih situacija.

Gibanja traju od 18.10. – 23.10.2023., a ulaznice za pojedinačne nastupe po cijeni od 5,00 EUR moći  će se kupiti na koncertnim lokacijama (KONTEJNER, Pogon Jedinstvo, Peti kupe) sat vremena prije početka programa. Paket ulaznica za cjelokupni program Gibanja moći će se kupiti po cijeni od 40,00 EUR na istim lokacijama.