Kad bismo trebali izdvojiti jedno modno lice koje je na poseban način obilježilo proteklih godinu i pol dana, to bi svakako bio Daniel Roseberry. Ne čudi da je modni svijet u niskom startu prateći što ovaj kreativni direktor modne kuće Schiaparelli sljedeće sprema
Nakon što je dao otkaz na poslu koji je stvarno volio, na mjestu dizajnera u modnoj kući Thom Browne, Daniel Roseberry živio je kod prijatelja u četvrti SoHo. Budivši se na podu hladnog i prašnjavog stana, ostatak dana provodio je skicirajući razne dizajne uz zvuk prolaska vlakova tračnicama mosta Manhattan.
“Bio sam prestravljen tim korakom“, priznaje dizajner. “No znao sam da moram napraviti prostor u svome životu ako želim nešto više i bolje.“ Bio je u pravu. Fast forward do Pariza, srpanj 2019., i te skice su oživjele u obliku Danielove prve kolekcije za modnu kuću Schiaparelli i prve couture revije u njegovom životu. U samo dvije godine, kreativni direktor modne kuće s više od sto godina povijesti afirmirao se kao jedan od najuzbudljivijih talenata modne scene.
Čak niti globalna pandemija nije zaustavila njegov momentum – Schiaparelli je bio hit na dodjelama nagrada među svim zvijezdama A-liste koje žele izgledati zanimljivo i drukčije umjesto “predvidljivo lijepo“. Prisjetimo se samo Emme Corrin u crnoj haljini ukrašenoj gigantskim zubima ili Beyoncé u kožnoj haljini s rukavicama sa zlatnim noktima na dodjeli nagrada Grammy. ili možda odabira Kim Kardashian za božićne blagdane: zelena haljina u “Hulk stilu“ s izraženim trbušnjacima. Kako se uopće osjećao kad je prvi put, kao gotovo anonimac, zakoračio u Schiaparelli urede na trgu Place Vendôme, u ulozi prvog Amerikanca koji vodi francusku couture kuću? “Mislim da je vrlo prigodno što se radilo o kući Schiaparelli jer nema bolje riječi od nadrealno“, izjavio je za britansku Graziju preko Zoom calla iz Pariza, gdje zbog lockdowna većinu vremena otkad je došao živi gotovo samostanskim životom. I stvarno, nadrealizam je bila ključna stavka osnivačice kuće, Else Schiaparelli.
Njezin jastog-šešir, kostur-haljina i trademark boja, “šokantno pink“, ostali su i dan-danas ikonski modni komadi, baš kao i njezine suradnje s umjetnicama poput Salvadora Dalíja. Preuzimanje vodstva kuće s toliko snažnim naslijeđem zasigurno dolazi s određenim pritiskom. “Ušavši u to, znao sam da većina relansiranja modnih kuća ne uspijevaju. Ključno pitanje bilo je – zašto?“, kaže Daniel, dodajući i da nedosljednost samome sebi “ispada neiskreno i ne prolazi“, kao i da oponašanje nije rješenje. Zato je odmah odustao od suradnji s umjetnicama, a iako je dane provodio u arhivu Metropolitan muzeja proučavajući kultne Schiaparelli komade, na nijedan se zapravo nije referencirao u svojim kolekcijama, što je mnogima došlo neočekivano. “Naravno, nisam imao stav “spalimo povijest kuće“, ali nisam niti htio biti nostalgičan. Primarni fokus bio je napraviti preokret za 180, stvoriti neki novi diskurs, i napraviti scenu“, smije se. Iako su komadi stvarno napravili scenu, Daniel, staložen, pažljiv, ljubavni antipod je teatralnom showmanu. Odrastao u Dallasu, ovaj sin svećenika najranija sjećanja povezuje sa spremanjem majke za crkvu jer je, kako kaže, obožavao ceremonijalni aspekt toga, “kao da se spremala za neki performans“. No ono čemu se najviše divio bilo je sjecište toga kako se njegova majka odijevala i s kakvim se poštovanjem odnosila prema svima oko sebe. “Nikad me nisu inspirirali bitchy ljudi koji izgledaju dobro. Puno je zanimljivije i modernije biti netko tko izgleda nevjerojatno, ali je također blag i dobar prema svima oko sebe.“
Kao tinejdžer, divio se Dioru Johna Galliana i Chanelu Karla Lagerfelda, ali “nikad nisam ni sanjao da ću postati dio toga. Kad sam počeo raditi ovdje, to je bila prva stvar koju sam rekao: ‘Želim otvoriti vrata kuće, našem procesu, stvaranju odjeće, da ljudi vide kako se ti komadi rade kako bi bili povezaniji s nama, i da se osjećaju pozvanima biti dio dio toga’.“ Želi da si mladi ljudi daju dopuštenje za participiranje. Moda je bila ta, kako kaže, koja ga je inspirirala na to da ode iz svoga rodnoga gradića te zato zna koliki formativni utjecaj može imati. Zanimljivo je kako se nijedna druga umjetnost ne preispituje u količini koliko se preispituje relevantnost couturea. Možda je ta razmetljivost, ekstravagantnost i princeza-haljine, distrakcija od intimnosti, vještine i količine znanja same izrade. Radije nego da bude okovan očekivanjima ljubitelja brenda, kao i rigoroznošću vještine i odgovornosti naslijeđa, Daniel je odlučio biti ohrabren, ili bolje rečeno, oslobođen istim. “Možemo biti radosni i zabavni na zanimljiv način i ne biti preozbiljni oko stvari. Ova odjeća kreirana je na petom katu Place Vendômea i nemamo se kome dokazivati.“ Ima uistinu nešto neodoljivo buntovnički u njegovom stavu, “i to je zapravo čudna stvar. Jer s jedne strane smo velika couture kuća, a s druge strane se zamaramo i preispitujemo pravila koja smo sami postavili.“
Zato se ne srami biti vcrkav, apsurdan, pa čak i groteskan. I to je poruka koju želi poslati za sada, podsjetnik da ljudi mogu biti luckasti i ceremonijalni, seksi i ozbiljni, glamurozni i provokativni. “Obožavam dihotomiju osobnosti“, kaže. “Volim to što svatko od nas skriva i perfomera i introverta.“ Možda je ta dualnost, u kombinaciji sa “zašto ne“, “život je kratak, riskaraj i zabavi se“ stavom, koji je postao još intenzivniji za vrijeme pandemije, dodatno ohrabrila njegove fanove na to da isprobaju nešto novo. “Kad kupci odaberu moćne komade, to me posebno ohrabri. Sve što želim jest biti im na usluzi, ponovno ih razveseliti i proširiti te trenutke.“
No vjerojatno je najveći trenutak dosadašnje Danielove karijere to što je Lady Gaga odabrala njegovu haljinu za predsjedničku inauguraciju na kojoj je izvodila američku himnu. Kaže da ga još uvijek prođu trnci kad se toga sjeti. “Činjenica da smo bili dio toga, na toliko predivan način, uvijek će mi biti nepojmljiva.“ Inaugaracija je bila nabijena nadom, a globalno prevladava osjećaj da smo na prijelazu u neku potpuno novu eru. Iako je još uvijek nepoznanica u kojem ćemo smjeru otići, vrijeme je da se protrese dotrajali sustav. Što se tiče mode, čini se da je ona u introspekcijskom modeu, proučavajući kako da napravi prostor za promjenu i u kojem smjeru. Uz to, ova godina i pol koju su obilježile trenirke svakako je preispitala i samu svrhu i relevantnost mode, s velikim upitnikom iza značaja odjeće općenito. “Ima li odjeća neki posebni značaj? Ne mislim da je tako. Mislim da u široj slici zasigurno nećete razmišljati o tome što ste nosili u trenucima prije smrti“, kaže Daniel.
“Ali snovi imaju značaj, ljepota ima značaj, ranjivost, samopouzdanje i humor. A ove apstraktne ideje mogu biti kanalizirane i uhvaćene kroz trenutke ii kroz vizualne elemente poput odjeće. Nisam opsjednut stvaranjem glamuroznih haljina do kraja svog života. Zato volim što je kod modne kuće Schiaparelli ideja i kreativnost na prvome mjestu. Elsa je samo voljela da ljudi promišljaju o modi u širem smislu, i ako ja dođem do 1 % toga, bit ću presretan.“
Fotografije: Schiaparelli PR, Pool, Frazier Harrison, Pascal Le Segretain, Gregg DeGuire, Kate Green,Victor Boyko/Getty Images, Instagram/@kimkardashian, @danielroseberry
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia 261
