Zapitate li se ikad jeste li ste rođeni u pogrešno vrijeme? Jer ja da. Ponekad se čini kao da je svijet nekada bio jednostavniji, bar po pričama naših starijih, veze su se završavale bez suvišnih igrica, a ljudi su bili iskreniji jedni prema drugima. Ali sada, suočavamo se s raznim fenomenima koji “oplemenjuju” današnje generacije u svijetu upoznavanja.

Jedan od tih fenomena koji sve više dobiva na popularnosti poznat je kao “cushioning” ili “omekšavanje”. Možda vam izraz nije poznat, ali moguće je da ste bili njegova žrtva ili ste i sami prakticirali ovo ponašanje. Što je zapravo “cushioning” i kako se manifestira u vezama današnjice?

Što je cushioning?

Na početku, treba razjasniti sam pojam “cushioning”. To je kao postavljanje zaštitnog sloja između osjetljivog ega i potencijalnih prijetnji. Drugim riječima, to je način da nesigurna osoba zaštiti svoje osjećaje od mogućih povreda u vezi. Možemo ga zamisliti kao neudobni jastuk koji proizlazi iz nedostatka samopouzdanja kod nekoga.

U kontekstu veza, “cushioning” (“omekšavanje”) može se definirati kao održavanje opcija otvorenima, omogućavajući osobi da se osjeća manje ranjivo ako aktualni partner odluči prekinuti vezu. Na početku veze, ovo može izgledati prihvatljivo i razumno, ali nakon što veza postane ozbiljnija i definirana kao posvećena, “cushioning” prelazi granicu između opreza i izdaje.

U posljednjih nekoliko godina, “cushioning” je dobio drukčije značenje. Prema Urban Dictionaryju, “cushioning” opisuje situaciju u kojoj netko flerta s drugim ljudima dok je u vezi kako bi ublažio udarac eventualnog prekida. Ova vrsta ponašanja često se odvija bez znanja ili svijesti drugog partnera.

Kako prepoznati “cushioning” u vezi?

Ali zašto ljudi prakticiraju “cushioning” u vezama? Često proizlazi iz straha od neuspjeha veze, duboko ukorijenjenog u izbjegavanju i nesigurnosti. Osoba koja prakticira “cushioning” već unaprijed priprema izlaz iz veze umjesto da se potpuno posveti partnerstvu. To je sebično ponašanje koje žrtvuje intimnost i povjerenje radi vlastite sigurnosti i zadovoljstva.

U osnovi, “cushioning” znači održavanje veza s potencijalnim romantičnim interesima dok ste već u posvećenoj vezi. Ali zašto ljudi to rade i kako se to odražava na druge osobe uključene? Evo nekoliko znakova i njihovih implikacija:

Tajnovito ponašanje:

Partner može često čuvati svoj telefon ili izbjegavati odgovore na pitanja o nedavnim razgovorima, što može ukazivati na prakticiranje “cushioninga”. Ovo ponašanje proizlazi iz straha od otkrivanja, jer se “cushioning” obično odvija u tajnosti.

Konstantno spominjanje drugih ljudi:

Ako partner neprestano spominje određene “prijatelje” bez jasnog konteksta ili provodi puno vremena razgovarajući ili dopisujući se s njima, to može biti znak omekšavanja. To može biti pokušaj normaliziranja prisutnosti tih ljudi u životu kako bi se smanjila sumnja.

Emocionalna udaljenost:

Iako je partner možda fizički prisutan, može se činiti emocionalno udaljenim, što može biti znak da se bavi omekšavanjem. Ova udaljenost može proizaći iz osjećaja krivnje ili zbunjenosti zbog osjećaja ili izbora.

Pretjerana zaštita mobitela:

Nagla promjena ponašanja prema osobnim uređajima, poput iznenadnih promjena lozinki ili nervoze kad im pristupite telefonu, može ukazivati na “cushioning”. Budući da se često koriste digitalne komunikacije za “cushioning”, čuvanje osobnih uređaja može značiti čuvanje dokaza o vanjskim vezama.

Nejasnoća oko mjesta boravka:

Partner može postati neodređen kada se radi o njihovom slobodnom vremenu ili izbjegavati odgovore na pitanja o tome gdje provode vrijeme kad nisu s vama.

Zašto je “omekšavanje” loše?

Prema Mariji Sosi, stručnjakinji za dating aplikacije, na početku veze ovo ponašanje može djelovati prihvatljivo, no kako veza napreduje i postaje ozbiljnija, “omekešavanje” može postati oblik izdaje. Razmatranje drugih opcija izvan veze, dok ste već definirani kao monogamni partneri, može se smatrati oblikom mikrovaranja. Ovo ponašanje sugerira nedostatak poštovanja prema partnerovim osjećajima i individualnosti.

Možda je vrijeme da se zapitamo je li “omekšavanje” doista potrebno. Trebamo li preispitati ovaj trend te se okrenuti iskrenosti i otvorenosti u vezama umjesto gradnje zidova od straha i nevjere? Umjesto da prenosimo svoje nesigurnosti na druge, trebamo se suočiti s njima i raditi na njihovom prevladavanju. Istinska sreća i zadovoljstvo dolaze iz autentičnih, ispunjavajućih veza temeljenih na povjerenju i predanosti, a ne na tajnim planovima i rezervama za “što ako”.

 

Foto: Pexels