Bliži se Svjetski dan sreće, koji obilježavamo 20. ožujka! Njegova simbolika pristupa naizgled jednostavnom konceptu na drukčiji način. Podsjeća na važnost sreće – ne kao pojma koji promatramo kroz ushit i izolirane situacije, nego kao koncept na kojem treba raditi i koji odražava zdravlje društva na širem planu. Ususret 20. ožujku donosimo seriju razgovora s ljudima koji svojim projektima pridonose kolektivnoj sreći, uz želju da prostor damo pozitivnim pričama i primjerima projekata koji vraćaju zajednici
Izazovna razdoblja u životu nemaju točan timing, no s razlogom se na dvadesete nerijetko gleda kao na najkonfuznije godine. Period je to u kojem izlazimo iz strukturiranih sustava, ulazimo na tržište rada i preuzimamo potpunu odgovornost za sebe, što, iako je uzbudljivo, znači odjednom učiti navigirati financijama, karijerom, stanovanjem, a tu su i emocije, društveni život i okolina koju odjednom ne veže sličan tempo i stil života. Pritom uz društvene mreže i suvremeni način života u kojem smo neprestano povezani, ali tek površinski, dolazi do usporedbi i stvaranja dodatnog pritiska.
Upravo su to prepoznali Ana, Karla, Daniel, Ela, Anamarija i Valerija, kolege i prijatelji, koji su uz mentoricu Maju pokrenuli Community Table, mjesto gdje mladi mogu naučiti kako brinuti o mentalnom i fizičkom zdravlju, ali i pripremiti se za tržište rada i različite životne izazove u ovom neobičnom periodu.
Većina njih po struci su psiholozi, a u sklopu usluga za mlade nude mentorske kave za osobe između 18 i 30 godina, na kojima je moguće proći brdo neodgovorenih pitanja poput kako se nositi s izazovima osamostaljenja, kako donijeti karijerne odluke, kako upravljati svojim financijama. Najčešće im dolaze osobe između 18 i 35 godina, a do sada su održali već 18 besplatnih radionica, među kojima su, primjerice, bile Za stolom o financijama: Pare nisu problem i Za stolom o prijateljstvu: from FOMO to JOMO, CT talk: Kako preživjeti kupnju prvog stana?, CT TALK: Kako navigirati život u dvadesetima (ili tridesetima).
O svemu smo razgovarali s Anom Dujlović, magistrom psihologije i jednom od članica tima Community Table!
Mladi se često osjećaju preplavljeno informacijama i pritiscima da “sve sami rješavaju” – kako Community Table pomaže da se lakše snađu u toj suvremenoj “džungli”?
Community Table kreira svoje aktivnosti i teme upravo prema tom pitanju – što mladi trebaju riješiti sami u svom životu, a zapravo nisu dobili odgovarajuće informacije ili podršku za to od nekoga u svojoj okolini. Redovito istražujemo s čime se sve mladi nose i pitamo se koja su to područja života u kojima postoji najviše nedoumica i “džungle”. Kad su teme koje obrađujemo više iz područja psihologije, osobnog razvoja i mindseta aktivnosti vodimo mi – članovi Community Tablea, a ako naiđemo na neku temu koja je bitna za mlade, ali se njome direktno ne bavi nitko iz tima, pozivamo vanjske stručnjake.
“Aktivnosti kreiramo prema tome što mladi trebaju riješiti sami u svom životu, a zapravo nisu dobili odgovarajuće informacije ili podršku za to od nekoga u svojoj okolini.”
Ne možemo odjednom riješiti cijelu “džunglu” problema, ali potičemo mlade na kvalitno usmjeravanje fokusa na jedno po jedno područje. Također, uključujemo mlade u kreiranje naših aktivnosti da bi im što bolje prilagodili sadržaj te nudimo informiranje i podršku s temama koje ih zanimaju ili s kojima imaju problem u svojoj svakodnevici. Na ovaj način stvaramo prostor i zajednicu u kojoj mladi ne moraju sve rješavati sami, dijele svoje probleme i izazove te saznaju kako i na koji način tražiti podršku u svojoj svakodnevici.
Konkretno, na koji način Community Table pomaže mladima u svakodnevnim izazovima i donošenju odluka?
Do sada smo za mlade organizirali individualne mentorske kave i radionice na specifične teme iz svakodnevnog života iz područja mentalnog zdravlja, osobnog i karijernog razvoja, provođenja slobodnog vremena, izgradnje kvalitetnih odnosa, financijske pismenosti i kupnje prve nekretnine. Ukratko, trudimo se zahvatiti pregled svih životnih područja i organizirati sadržaj kojeg mladi mogu konkretno primijeniti u životnim situacijama.
“Na svakoj radionici kombiniramo vlastita znanja i iskustvo voditelja s opuštenom atmosferom i druženjem.”
Na svakoj radionici kombiniramo vlastita znanja i iskustvo voditelja s opuštenom atmosferom i druženjem u kojemu mladi mogu sami iznijeti svoja razmišljanja, pitanja i nedoumice, međusobno se upoznati, savjetovati i pružiti si podršku. Grupne aktivnosti pružaju priliku za druženje, umrežavanje, zajedništvo i dijeljenje iskustava, dok mentorske kave pružaju mladima priliku da mogu “jedan na jedan” iznijeti svoje specifične teme i dobiti individualiziranu podršku. Bez obzira na temu, trudimo se normalizirati traženje pomoći i njegovati pristup prihvaćanja samoga sebe, a ne kritiziranja zbog aktualnih problema, zbunjenosti, nesigurnosti ili neodlučnosti u nekom životnom području.
Često se uspoređuje kako je bilo prijašnjim generacijama i kako je mlađima danas. Po našem mišljenju, ta je rasprava nepotrebna zbog potpuno drukčijeg svijeta u kojem danas mlađe generacije odrastaju. Što mislite o tome?
Svaku generaciju obilježavaju specifični događaji i stanje u društvu u kojem se generacija razvija tako da svakako postoje velike razlike u načinu na koji su ranije generacije provodile svoje vrijeme, razmišljale o svijetu, odnosile se prema radu, gradile svoje odnose i slično. Po našem mišljenju, korisno je učiti iz tih razlika, poslušati perspektivu drugih generacija i razmjenjivati iskustva s ciljem međusobnog učenja te izgradnje zajedništva i povezanosti, a ne stvaranja još većeg generacijskog jaza, nerazumijevanja ili kritiziranja pripradnika određenih generacija. Svaka generacija donosi nešto novo i jedinstveno te je šteta propustiti priliku učiti ponešto od svake, pa tako i od naše.
Čini se da je velik izazov u današnjem društvu, s obzirom na snažan naglasak na individualnost i samostalnost, da mladi uopće odvaže tražiti pomoć kad ih nešto buni ili muči. Kako to promijeniti?
Paralelno s naglašavanjem individualnosti i samostalnosti u društvu, vlada i velika usamljenost i nedostatak kvalitnih socijalnih odnosa i zajedništva koje je nužno kako za dijeljenje lijepih iskustava tako i za nošenje sa svakodnevnim problemima. Mi se kroz aktivnosti trudimo stvoriti prostor povjerenja u kojem se mladi osjećaju sigurno podijeliti svoju istinu, u kojemu je skroz okej nešto ne znati i pitati nekoga za objašnjenje, savjet i informaciju, u kojemu traženje pomoći kad imamo problem nije znak slabosti, već ispravan način suočavanja sa sobom samim i svojim izazovima.
“Paralelno s naglašavanjem individualnosti i samostalnosti u društvu vlada i velika usamljenost i nedostatak kvalitnih socijalnih odnosa i zajedništva.”
Također, svatko od nas ima mogućnost u svojim svakodnevnim interakcijama – na kavi, u sportu, obitelji, susjedstvu, fakultetu ili poslu otvoriti prostor za iskren razgovor i podijeliti kako se doista osjećamo, što potiče otvaranje drugih osoba koje nas okružuju. Suočavanjem s vlastitim nesigurnostima, brigom o svom mentalnom zdravlju i izgradnjom kvalitetnih odnosa u svom socijalnom krugu i sami postajemo primjer i model za učenje svima, pa tako i mladima. Nekima je lakše otvoriti se i potražiti pomoć, nekima malo izazovnije, ali mi smatramo da malim koracima, dijeljenjem vrijednosti prihvaćanja, otvorenosti i razumijevanja možemo doći do velikih promjena kako na individualnoj tako i na društvenoj razini.
Koje su se teme prema reakcijama sudionika pokazale najveću važnost i interes? U čemu leže najveći izazovi za mlađe generacije?
Do sada smo najviše odaziva imali na radionice koje su povezane s izgradnjom kvalitetnih socijalnih odnosa i mentalnim zdravljem. Ovo su ujedno i jedne od najčešćih tema s kojima mladi traže pomoć od različitih modela umjetne inteligencije djelomično zbog stigme u društvu povezane s određenim temama, a djelomično i zbog nedostatka informiranja i podrške u zajednici. Mlade zanima kako održavati svoje prijateljske i partnerske odnose, kako biti svoj u odnosima s drugima, kako razgovarati o ranjivim temama, kako prepoznati određene poteškoće mentalnog zdravlja i znati kad potražiti pomoć.
Ponekad se zbog određenih problema mladi povlače iz socijalnih kontakata što dodatno produbljuje sami problem stoga smatramo nužnim otvoreni razgovor o istima i poticanje pojavljivanja u socijalnim situacijama ne u savršenom obliku koji je nedostižan, nego u svom, autentičnom imajući na umu da svi u sebi nosimo kako određene talente i kvalitete, tako i ranjivosti i nesigurnosti s kojima se u zajedništvu puno lakše nosimo.
Sad kad imate iskustvo s nekoliko radionica, što ste najviše primijetili kod mladih sudionika? Kako reagiraju na savjete i kako se otvaraju?
Do sada smo proveli 18 radionica te smo primijetili da je najvažnije uspostaviti atmosferu povjerenja, otvorenosti i razmjene iskustava. Potičemo mlade da budu aktivni sudionci te da su i oni kreatori samog sadržaja i tijeka aktivnosti. Uvijek su dobrodošli svi – i oni s puno pitanja i spremniji podijeliti neko svoje osobno iskustvo, kao i oni kojima je za sada skroz okej samo slušati. Nije nam poanta direktno davati savjete, nego podijeliti određena razmišljanja i znanja kako iz teorije tako i iz prakse te dati sudionicima prostor da iznesu svoja razmišljanja i (ne)slaganja.
Svatko ima neki svoj tempo otvaranja i to nam je skroz u redu, na nama je da otvorimo prostor za određene teme i damo do znanja da je u redu razgovarati i o onim temama u kojima se trenutačno osjećamo nesigurno ili nekompetentno. Do sada nam se zapravo na svakoj radionici dogodilo da se sudionici povežu, aktivno komentiraju sadržaj, postavljaju dosta pitanja i imaju lijepe povratne informacije. Nama je, iskreno, najdraži dio vidjeti ih kako na pauzama od radionica međusobno dijele iskustva, otvaraju se i stvaraju nova poznanstva. Tada znamo da smo potaknuli ono najvažnije što smo htjeli – zajedništvo i prisutnost.
Imate li već neke pozitivne priče koje su se dogodile nakon radionica ili mentorskih kava, a koje biste voljeli podijeliti?
Zna nam se dogoditi da se mladi upoznaju na radionici pa nakon toga odu zajedno na piće i nastave se družiti. Neki su nam znali reći da su lakše donijeli odluke koje su odgađali, poput promjene posla ili kupnje stana, neki podijele s nama da im je radionica pomogla u tome da potraže psihološku pomoć ili krenu na psihoterapiju, a neki to da su po prvi put čuli kako nisu sami u određenoj temi koja ih muči.
“Neki su sudionici rekli da su lakše donijeli odluke poput promjene posla ili kupnje stana, neki su podijelili s nama da im je radionica pomogla u tome da potraže psihološku pomoć ili krenu na psihoterapiju.”
Puno im znači i to što se inače “teške” teme prezentiraju na opušten i razumljiv način, tako da se u razgovoru s potpuno novim ljudima često uspiju otvoriti možda i više nego u svojim svakodnevnim odnosima u životu. Nama su doista vrijedne sve njihove priče koje uključuju iskreno dijeljenje onoga što ih muči, propitkivanje svog trenutkog života, donošenje novih odluka i bolje razumijevanje sebe i drugih, što nas najviše i motivira za nastavak rada.
Što biste, prema svom iskustvu, rekli da kao društvo trebamo promijeniti ili na čemu poraditi kako bismo mladima omogućili bolje uvjete za osobni rast i povezivanje?
Smatramo da je važno u društvu poticati otvoreni dijalog, ne kritizirati mlade ljude (kao niti druge generacije) samo zato što se međusobno razlikujemo, već staviti naglasak na međusobno upoznavanje, razumijevanje i učenje. Kad se kritiziranje generacija ostavi po strani i damo do znanja drugima da smo tu za njih, da ih želimo saslušati i podržati, stvaramo prostor u kojemu svatko od nas ima dozvolu biti ono što jest, razviti svoj potencijal te doprinositi društvu na svoj način. Također, iako postoji dosta kampanja posvećenih mentalnom zdravlju i destigmatizaciji traženja pomoći, ponovno želimo naglasiti da je skroz u redu, lakše i ljepše potražiti pomoć u nošenju s određenim izazovom i ne ostati u njemu sam jer problemi uistinu jesu puno manji već samim činom dijeljenja.
Svidjela vam se ova priča? Još inspirativnih i pozitivnih sadržaja čeka vas u newsletteru koji stiže u vaš inbox već ovog tjedna – prijavite se!
Foto: Community Table, grupna fotografija/Matej Dokić
