Ponekad se čini kao da cijeli odrasli život “jurimo” i tražimo osjećaj božićnog razdoblja iz djetinjstva. Nostalgija ima moćan efekt uljepšati sve ono što je prošlo – posebno kad su sjećanja iz prošlosti povezana sa životom koji je bio jednostavniji, bez digitalne mašinerije, estetskih trendova na društvenim mrežama i pritiscima sustava u kojem se nalazimo. Božić nekad i sad uistinu jesu drukčiji, ali kako?
Trendove su očekivano diktirala zbivanja u svijetu, pa su u ratnim razdobljima prevladavali jednostavniji pristupi blagdanskim običajima i dekoracijama.
U 40-ima su, umjesto lampica, dominirale klasične svijeće, a u jeku ratnih zbivanja božićno je razdoblje bilo skromno i bez javnih slavlja ili okupljanja. Gramofon u 50-ima postaje središte domova onih koji su si ga mogli priuštiti. Božićni ukrasi polako se transformiraju s napretkom tehnologije i lampice ulaze u masovnu uporabu u kućanstvima. Stasa televizija kao novi medij, što potvrđuje i televizijsko pojavljivanje kraljice Elizabete II, koja je 1957. godine iz svog doma u Sandringhamu čestitala Božić milijunima gledatelja.
U 60-ima se stvara klasična estetika Božića za kojom danas većina čezne. S eksplozijom masovne proizvodnje plastike počinju dominirati plastične dječje igračke i ukrasi u raznim bojama. Televizija postaje središte okupljanja – tradicija koja se nastavlja i u 70-ima.
Tijekom idućeg desetljeća Božić postaje i središte pop-kulture – počinju prvi televizijski božićni live spektakli pa 80-e postaju fuzija industrije zabave i Božića. Uz prve videoigre, walkmane i kasete koje se nalaze pod borom, središnja mjesta okupljanja postaju i videoteke u kojima se traže i posuđuju božićni filmovi. Ujedno je to i period nastanka najvećih glazbenih hitova – poput kultne pjesme Wham!-a “Last Christmas”.
Masovna proizvodnja već buja i popularizira se koncept shopping mallova koji postaju centar božićne kupovine, ali i refleksija početaka kapitalizma. Lik Djeda Božićnjaka počinje se transformirati u moćan marketinški alat, što u svojim novim kampanjama najviše koristi Coca-Cola. Sa sve jačom umreženošću i povezanošću letovima i željezničkim linijama te ulaskom automobila u sve više obitelji, adventski sajmovi postaju popularna izletišta, a uspomene se sve češće bilježe digitalnim fotografijama.
Od sredine 2000-ih počinje rasti internetska celebrity kultura, pa se božićni glazbeni hitovi sve lakše dijele i gledaju na YouTubeu, a potom dolaskom Instagrama u 2010-ima započinje doba božićne estetike i novih digitalnih trendova. Božić postaje prije svega vizualno iskustvo, a zatim nas pandemija koronavirusa resetira te nastaju fotografije praznih adventskih sajmova, kućnih druženja i Zoom okupljanja.
Taj svojevrstan reset podsjetio nas je na male stvari i trenutke. U javnom se prostoru često postavlja pitanje jesmo li u tom razdoblju išta naučili, jesmo li se promijenili. Na onoj svakodnevnoj razini sasvim sigurno nismo jer žrvanj svakodnevice, poslovnih obveza i društvenih očekivanja rijetko dopušta da zastanemo i propitkujemo. No ipak postoji šansa da smo iz razdoblja izolacije shvatili kako ne treba veličati individualnost, da smo dio nečeg većeg i da, umjesto neprestanog self-improvementa i konstantnih individualnih uspjeha, možda ipak treba veličati međusobnu empatiju.
U nastavku vas očekuje nostalgična božićna fotopriča kroz desetljeća.
Foto: Profimedia.hr
