Unatoč općoj pomami za AI-jem u svim sferama života, tekstove koje piše ChatGPT još je uvijek lako razaznati od onih koje pišu ljudi. Vjerujemo da niste jednom primili mail za koji ste prepoznali da je prošao “lektoriranje” najčešće korištenog AI alata
Postaje to sve teže i teže, no ako prepoznajete – najčešće je to zbog takozvanih buzzwordsa, odnosno ispraznih i ponavljajućih izraza kojima je AI poput ChatGPT-ja sklon.
Danas ChatGPT koristi više od 50 posto odraslih mlađih od 30 godina te gotovo 50 posto odraslih između 30 i 49 godina, kako pokazuje istraživanje Pew Research Centra. No zanimljivo je da se prethodno spomenute buzz riječi ne pojavljuju samo u chatovima – one polako postaju i dio našeg svakodnevnog govora.
Pokazuju to rezultati istraživanja koje je provelo američko Sveučilište u Floridi. Proučavajući leksičke trendove prije pojave ChatGPT-ja i nakon njegova izlaska 2022. godine, autori istraživanja primijetili su povezanost između čovjekovog odabira riječi i AI odabira riječi, odnosno prema rezultatima istraživanja u stvarnom životu “kopiramo” izraze koje dobivamo u odgovorima AI toola. Posebno je to vidljivo u engleskom jeziku, u kojem su i znanstvenici s Max Planck instituta uočili drastično veću uporabu riječi poput delve, comprehend, boast, swift i meticulous. Ključno je pitanje – događa li se to zato što AI oponaša nas, ili se naš jezik mijenja pod utjecajem AI leksika?
Obratili smo se dr. sc. Matei Filko, doktorici znanosti i višoj asistentici na Odsjeku za lingvistiku na Filozofskom fakultetu.
“Ako usporedite hrvatski jezik početkom 20. stoljeća s hrvatskim jezikom početkom 21. stoljeća, uočit ćete brojne razlike, ponajprije na razini leksika. Naravno da će i AI u određenoj mjeri utjecati na hrvatski jezik, ali, kao što pokazuju istraživanja za engleski, taj će utjecaj vjerojatno biti ponajviše na leksičkoj razini (primjerice, u engleskome je primijećena češća uporaba riječi delve – “zadubiti se, uroniti u temu”), dok se gramatika inače jače opire promjenama.”
AI i jezik, prema Matei, ne postoje u vakuumu i bilo kakvo mijenjanje jezika rezultat je većih društvenih pojava i promjena: “Kao što smo nedavno svjedočili, novi leksik ulazi u jezik i širi se pod utjecajem drugih izvanjezičnih faktora. Primjerice, riječ koronavirus u mrežnome korpusu hrvatskoga jezika hrWaC iz 2015. pojavljuje se svega 63 puta, dok se u korpusu MaCoCu iz 2021./2022. ta ista riječ pojavljuje čak 180.594 puta – što dovoljno govori o tome koliko se brzo može proširiti u jeziku.”
I sama je primijetila učestalu uporabu specifičnih izraza i fraza u AI generiranim tekstovima, poput “na kraju dana”, što je prijevod engleskoga idioma at the end of the day u značenju “na kraju”, “u konačnici”. Međutim, ne bih rekla da je to isključiv utjecaj AI-ja, jer takve izraze već neko vrijeme primjećujem u govoru različitih govornika pod utjecajem engleskoga jezika”, dodaje.
Govori da je jezik otporan na brze i snažne izmjene unatoč tehnologijama jer ga usvajamo od rođenja. Umjesto AI-ja, skrenula nam je pozornost na utjecaj ekrana koji trenutačno najviše oblikuju usvajanje jezika: “Već je pod utjecajem ekrana – koji pretpostavljaju jednosmjernu komunikaciju (dijete nije sugovornik, nego pasivni promatrač) – primjetan veći broj jezično-komunikacijskih poteškoća kod djece mlađe dobi. Temelj usvajanja jezika jest dvosmjerna komunikacija u kojoj dijete ima priliku izmjenjivati uloge govornika i sugovornika.”
Kad govorimo o samom učenju, Matea nam je objasnila da AI predstavlja izazov u akademskom svijetu jer “su tradicionalni esejski i seminarski radovi u velikoj mjeri izgubili smisao s obzirom na to da mi teško možemo dokazati je li neki rad djelo umjetne inteligencije ili studenta. Zbog toga sve više odustajemo od takvih zadataka, koji su u humanističkim znanostima vrlo bitni, i okrećemo se zadacima u kojima se, primjerice, studenti moraju koristiti izvorima još uvijek nedostupnima AI-ju, zadacima koji zahtijevaju više razine povezivanja, zaključivanja i kritičkoga mišljenja.”
Kao najalarmantniji dio ističe istraživanja provedena na MIT-u koja pokazuju da “uporaba ChatGPT-ja narušava vještine kritičkog mišljenja. Ispitanici njihove studije podijeljeni su u tri skupine, jedna se za pisanje eseja mogla koristiti ChatGPT-jem, druga Googleovim pretraživačem, a treća nije smjela imati nikakve pomoćne alate. Rezultati EEG-a snimanog tijekom pisanja eseja pokazali su kako su korisnici ChatGPT-ja pokazivali najslabiju moždanu aktivnost i bili najslabiji na neuralnoj, jezičnoj i bihevioralnoj razini.”
Ključno je to da, iako je povremena uporaba AI-ja danas nezaobilazna, pazimo na to da on ostane alat, a ne fokus našeg rada.
Foto: Pexels, Cambridge Dictionary
