Rad na daljinu, briga o djeci, nesigurni rokovi, nestabilan posao… Sve su to razlozi koji uzrokuju stres i tjeskobu, a posljednjih godinu dana taj je osjećaj postao kolektivan. Jesmo li postali “burnout generacija” i kako se othrvati ovoj nakupljenoj gomili nesigurnosti koja nema kuda poći?
Work-life balans kao koncept poznat nam je svima. Važno je raditi učinkovito, no imati vremena i želje za aktivnim provođenjem slobodnog vremena. Bitno je biti odmoran, ljubazan, uredan, uzeti godišnji, brinuti se o svome mentalnom zdravlju, družiti se s prijateljima. Donedavno je ispušni ventil kao nužan mjehurić libele koja potvrđuje tu ravnotežu bio odlazak na kavu ili u šetnju uz razgovor o svakodnevnim stresovima na poslu, bilo s kolegama ili partnerima, no posljednjih godinu dana, svatko tko je uopće imao (kakav-takav, a kamo još i stabilan!) posao, više se nije mogao oglasiti. Iz razloga jer si sretan što radiš, zato što su mnogi oko tebe izgubili posao ili zato što si nisi stigao jer si se morao više truditi kako bi se koliko-toliko sve vratilo na staro. U svom tom nekom zadovoljstvu jer smo financijski sigurniji i imamo krov nad glavom, i zbog nedostatka zagrljaja, putovanja i kava, posao je, uz obitelj, (p)ostao jedino što imamo. Onaj ispušni ventil se začepio te se počeo nagomilavati nevidljivi stres, pretvorivši nas u “burnout generaciju“.
“Najviše 12 sati dnevno, znalo je biti i 14 sati. Bilo je i perioda kad sam radila “samo“ 10 sati dnevno, i to sam smatrala dobrim danima. Prekovremeni nisu bili plaćeni i ružno se gledalo na ljude koji nisu ostajali dulje, a u uredu je bila takva atmosfera da su se ljudi natjecali tko dulje ostaje i na neki način hvalili time što rade do kasno navečer. Ili čak do jutra. Taj prvi posao ostavio je traga na mene i uvijek mi je u podsvijesti misao da osam sati nije dovoljno“, kaže mi Anita, koja radi u odvjetništvu, kako je sve izgledalo prije pandemije i koja je samo jedan od milijun primjera da je “burnout“ bio stvaran i u g.p.p. (godinama prije pandemije). Za pojedine se profesije odavno “podrazumijeva“ da će se raditi prekovremeni i da je takav tip predanosti tvrtki svojevrsno ulaganje u budućnost (osim kad je puko iskorištavanje uz prazna obećanja). No dok se predpandemijski koncept prekovremenih eventualno nagrađivao višom plaćom ili boljom pozicijom, ovaj pandemijski bio je krik za opstanak.
Od boosta do depresije u dva kratka koraka
Početak pandemije odzvonio je poput alarma. Projekti su se ugasili, prodaja smanjila, narudžbe stopirale. Sve to dovelo nas je do veće želje za radom, kreativnim načinima da sve vratimo u pogon, bili smo visoko motivirani i angažirani. Snažno vodstvo, nekoliko rečenica podrške tipa “možemo sve pobijediti“, pa čak i neki određen, nikad prije doživljen izazov da se zadovolje potrebe klijenata, a i zaposlenika. Kako mi priča Sandra koja radi u jednoj PR agenciji:
“Svoj sam posao počela doživljavati kao da otvaram vlastitu tvrtku jer sve je postalo “prazna ploča“ nakon što su klijenti sve stopirali i otvorile su se tolike nove mogućnosti za povrat klijenata koje se prije možda ne bismo usudili ponuditi. No pravila više nije bilo i šprance po kojima smo dotad radili mogli smo doslovno baciti u smeće. Moram iskreno reći da mi je tih prvih mjeseci pandemije na poslu bilo uzbudljivo kao nikad prije i osjećala sam konačno sve ono što sam mislila da je taj posao, iznova sam ga zavoljela.”
Upravo je taj prvotni boost bio “hell in disguise“ – jer, u redu, prebacili smo u petu brzinu i održavali taj ritam neko vrijeme, očekujući da će pandemija otići do ljeta. No, yo-yo efekt koji nas pogađa mjesecima počeo nas je iscrpljivati. Visoka motiviranost pretvorila se u svojevrsnu stagnaciju nakon što smo uvidjeli da i dalje svakodnevno gledamo iste vijesti različitih naslova. Kada tome pridodamo istraživanje američke analitičke tvrtke Gallup, koji je u svome izvještaju “Paradoks za dobrobit i angažman“ iz 2020. godine napisao da poslovni kolektivi izgaraju simultano, a mi smo, po prvi put, svi imali slične uvjete rada – zar smo svi zajednički, kao generacija, doživjeli jedan golemi, koordinirani burnout?
Gallupov “paradoksalni“ dio bio je taj da su poslodavci očekivali kako će se angažman zaposlenika srušiti kao rezultat napetosti i neizvjesnosti koje su došle s pandemijom. Zapravo se dogodilo upravo suprotno. Barem na neko vrijeme, kao i u Sandrinom slučaju, angažman je porastao – dosegnuvši novi maksimum od 40 posto (i 41 posto za radnike koji su radili od doma!) tijekom lipnja i srpnja prošle godine. U međuvremenu je to silno, nazovimo ga blagostanje potonulo jer su briga i stres učinili svoje, a i zato što ne možete stalno raditi u petoj brzini, pogotovo ako vam je pogon egzistencijalni strah.
Problem mentalnog zdravlja kao generacijski problem
Da osobe poput Sandre nisu usamljenu svom iskustvu potvrđuje nam mag. psyh. Dajana Krupić iz Norvela, psihološkog centra za savjetovanje, edukaciju i istraživanje.
“Sve više osoba javlja se da bi potražilo pomoć. Ne mogu reći da je to zbog sagorijevanja na poslu, oni to detektiraju kao jedan od problema. Mi u praksi imamo klijente koji se javljaju zbog pojačane anksioznosti ili depresije. Kod nekih je moguć dio problema i sagorijevanje; npr. javljaju nam se i majke koje ne rade, nego su doma s djecom, studenti, učenici, profesori, voditelji timova, visoko odgovorne osobe…“
“Da bismo razumjeli koncept sagorijevanja na poslu, moramo razumjeti što je sve potrebno za psihološku dobrobit“, objašnjava Krupić. “Potrebno nam je da radimo, da ispunjavamo potrebne obveze na koje smo pristali, da imamo periode odmora i zabave. Ako posao postaje prioritet i svede se na to da radimo po cijele dane, lako dođe do toga da odmor i zabava izostanu. Uz to su jako važni i socijalizacija i bliskost, podrška okoline“ Sve su to stresori, kako nam kaže Dajana, koji utječu na nas i mogu biti razlog upadanja u depresiju ili razvijanja anskioznosti.
Iako se o mentalnom zdravlju sve više progovara i očito sve više ljudi traži potrebnu pomoć, to nije dovoljno – važno je detektirati ovaj generacijski problem i prevenirati ga, a ne na njega stavljati zavoj. Većina poslodavaca tome, doduše, još ne smatra važnim doskočiti jer se još uvijek bore za opstanak i nepostojeći “povratak na staro“, a mentalno zdravlje zaposlenika, poput plaćenog sata kod psihologa ili omogućavanje slobodnih dana za “očuvanje mentalnog zdravlja“ još je uvijek jednorog u korporativnom svijetu.
“Kad sam rekao šefici, a radim od doma, da mi je sat sa psihologom u 11 sati, dakle usred radnog vremena, održala mi je cijelu lekciju. Uopće ne razumije da me stres na poslu zapravo doveo do toga da trebam ići redovito na psihoterapiju, za koju izdvajam pozamašan iznos“, rekao mi je prijatelj Martin nakon pitanja imaju li nadređeni više razumijevanja za njegovo mentalno zdravlje od početka pandemije i jesu li otvorili prostor da se svatko tko se bori s “izgaranjem“ na poslu ili nekim drugim oblikom stresa može izraziti. Psihoterapeutkinja Zrinka Rička-Žauhar, univ. spec. psych., upravo savjetuje i zaposlenicima i poslodavcima da je nužno raditi na očuvanju zdravlja.
“Mislim da nam je svima u interesu da možemo raditi uz sačuvanu kvalitetu zdravlja i da je to u interesu i jednima i drugima. Najskuplje je izgubiti vlastito zdravlje.”
“To vrijedi za zaposlenika, a najskuplje je za poslodavca da su zaposlenici na dugotrajnim bolovanjima. Psihološku pomoć važno je sagledati u kontekstu prevencije kvalitete svoga zdravlja, pa bih se usudila reći, bolje je provjeriti prije nego doći prekasno. Ono što bi mogli biti prvi znakovi su svakako iscrpljenost, nevoljkost, zasićenost poslom (neki imaju razvijen osjećaj gađenja prema poslu), pa u tom smislu mogu doći razgovorom izmijeniti osjećaje, doživljaje i ideje te s terapeutom zajednički tražiti načine kako izaći iz osjećaja burnouta/sagorijevanja.“
Sve to mogu predvidjeti i poslodavci ako primijete da netko više nije toliko učinkovit, no i radnici bi trebali osjećati da mogu iskreno reći kako im je pomoć potrebna. Najviše samima sebi jer tabu mentalnog zdravlja, iako je sad poprimio nesnosne manifestacije diljem svijeta, i dalje ponosno i tvrdoglavo postoji u mnogim okruženjima. No mora postati sasvim jasno da sagorijevanje nije nešto što možemo prespavati, pa čak niti riješiti kratkim izletom. Kao zdrav pojedinac, pridonosimo puno više zdravoj zajednici, bila ona privatna ili poslovna.
Simptomi
Za početak bitna distinkcija između ljudi pod stresom onih pod burnoutom je sljedeća – oni pod stresom mogu zamisliti da će stvari jednog dana krenuti nabolje, za razliku od onih oboljelih od burnouta koje stalno muči “nedostatak” energije.
- osjećaju se izmoždeno, prazno, bez motivacije i ne smeta ih što su im se u tolikoj mjeri promijenili stavovi
- ne nadaju se nikakvom pozitivnom pomaku, i dok oni pod povećanim stresom imaju osjećaj da se utapaju, ovi oboljeli od burnouta su kao – iscijeđeni
- nedostatak motivacije (jer ćemu se uopće truditi oko bilo čega), koji će vam definitivno otežati svakodnevno ustajanje iz kreveta, možete postati i frustrirani i cinični.
- prevladavajući pesimizam . vrlo je bitno osvijestiti da, iako su povremeni negativni osjećaji potpuno prirodni, ovakav zaokret na mračnu stranu – nije
- kao i kod stresa, i u slučaju burnouta primijetit ćete kognitivne tegobe, prije svega nedostatak koncentracije, loše pamćenje i nemogućnost da obraćate pozornost na najjednostavnije stvari
- može se pojaviti anksioznost, koje se nećete tek tako riješiti
- prestat ćete se brinuti za sebe, te je vrlo lako zaglibiti u jednoj od loših strategija “preživljavanja”, točnije možete se lako odati alkoholu, pušenju, prestati se kretati, jesti previše nezdrave hrane ili prestati jesti uopće, te nedovoljno spavati
- ako uz to sve po cijele dane razmišljate i brinete se o poslu, čak i kad ne morate raditi, općenito ste nezadovoljni i počinjete osjećati zdravstvene probleme (a kronični stres može uzrokovati probavne tegobe, razvoj srčanih bolesti, nesanicu, depresiju i pretilost), znajte da ste zaista na lošem putu i da je krajnje vrijeme za promjene
Kako se boriti?
WHO definira jedan od glavnih razloga burnouta na poslu kad količina resursa ne odgovara traženim rezultatima, to jest, kad vaša svakodnevica odudara od vaših ideala. Također, stručnjaci upozoravaju da se burnout ne može riješiti (godišnjim) odmorom s obzirom na to da se vraćamo u istu okolinu i da će nas osjećaj izmoždenosti uloviti već prvi dan. No s obzirom na situaciju u svijetu, nije logična preporuka “dajte otkaz”, ali imajte u glavi da sve ovo u nastavku su samo kozmetički tretmani, i da za sprječavanje burnouta, stručnjaci kažu da trebaju puno veći rezovi.
Vježbajte
Ne govorimo ovdje o trčanju do stanja malaksalosti ili ekvivalentu dva maratona na traci za trčanje ili istezanju mišića na sekciji s utezima. Govorimo o redovitom vježbanju u teretani ili satovima joge kako biste se svakodnevno regenerirali. Poznato je da vježbanje podiže razinu serotonina kao i da prazni mozak, a satovi joge vam mogu pomoći i u potrazi za smislom u ovom užurbanom svijetu.
Stavite sebe na prvo mjesto
Veliki podočnjaci, neočekivani ispadi bijesa, suha kosa… burnout može utjecati na više od jednog načina. Prepustite se masaži, stavite kvalitetnu masku na lice, fokusirajte se na njegu tijela i trudite se osjećati zdravo i sretno. Iako se možda čini banalnim, ali mnogo ljudi pomaže i iznutra kada se osjećaju lijepima izvana, jer se tada osjećaju da drže stvari pod kontrolom.
Nagradite se
Bilo da imate pet minuta slobodnog vremena u danu ili oveću rupu između obaveza, napravite nešto za sebe za što znate da će vam podići raspoloženje. Pročitajte knjigu, kupite onu haljinu koju škicate već neko vrijeme ili otiđite na ručak u dobar restoran umjesto da jedete jučerašnje ostatke. Zaslužili ste to!
Otkažite neželjene planove (i napravite one koje uistinu želite)
Nekada morate znati reći ne i shvatiti da nitko osim vas ne polaže pravo na vaše vrijeme. Recite ne odlascima na piće nakon radnog vremena ako ste imali stresan dan na poslu ili ste jednostavno umorni ili vam se možda gleda maraton omiljene serije. Odbijte izlaske vikendom ako vas više veseli dizanje u 7 i uživanje u jutrima. Naravno, možete i okrenuti kontru i kroz društveni život zaboraviti na stres. Ako je tako, zaboravite na ovaj korak i carry on…
Isprobajte digitalni detoks
Već ste sigurno u posljednjih godinu dana čitali o digitalnom detoksu tri tisuće šezdeset i pet puta. Dopustite da vam omogućimo i tri tisuće šezdeset i šesti put. Bilo da se odviknete pregledavati e-mailove svakih 10 minuta ili konstantnog scrollanja po društvenim mrežama, odmor od vašeg mobitela ili tableta može napraviti veliku stvar za vaše psihičko zdravlje. Ne gledanje u mobitel dva sata prije spavanja učinit će čuda za vaš san, baš kao i za vaš fokus drugi dan. Bilo da ćete to vrijeme provesti u druženju s dragim ljudima, čitajući knjigu ili planirajući sutrašnji dan.
Protresite svoju rutinu
Promjene u svakodnevici će puno značiti za osvježavanje vašeg mozga. Monotonija svakodnevice ga može brzo uspavati i učiniti podložnim svakakvim šokovima, dok će ga sama promjena rute kako idete na posao, novi restoran, mjesto gdje ispijate kavu ili samo duža jutarnja šetnja na posao, trenutno osvježiti
