Beth Kempton nagrađivana je britanska poduzetnica i autorica knjiga o samopomoći.

Iako rođena izvan Japana, Beth je velika poznavateljica japanske kulture i jezika, iz kojeg ima i magisterij. Njezina ljubav prema drevnoj japanskoj mudrosti, wabi-sabiju, inspirirala je ljude diljem svijeta zahvaljujući knjizi koja je prevedena na više od 26 jezika. S Beth Kempton popričala sam o tome kako nam razumijevanje wabi-sabija može pomoći da uviđamo ljepotu u nesavršenom te da naučimo uživati u prolaznosti i jednostavnosti života.

“Wabi-sabi je intuitivan odgovor na ljepotu koja odražava pravu prirodu života. To je prihvaćanje i uvažavanje nestalne, nesavršene i nepotpune prirode svega. Također je i prepoznavanje darova jednostavnog, sporog i prirodnog življenja. U kontekstu osjećaja, to je intuitivan odgovor na onu vrstu ljepote koja nas podsjeća na pravu prirodu života – da je sve prolazno”, objašnjava mi Beth drevnu japansku mudrost koja je pomogla mnogima pronaći mir u stresu aktualne svakodnevice. U razgovoru iznimno draga, smirena i blaga te puna toplih i ohrabrujućih riječi, baš poput wabi-sabi filozofije, Beth mi na početku našeg razgovora otkriva kako je strastvena čitateljica knjiga o Japanu, a pročitala ih je gotovo sve. Priča mi kako je prije otprilike desetak godina objavljeno par knjiga o wabi-sabiju na engleskom jeziku, što je bio njezin prvi susret s tim konceptom. Dok ih je čitala, imala je dojam da joj nedostaje nešto jako bitno, ali nije shvaćala točno što iako se osjećala povezano s ljupkim načinom na koji se Japanci prezentiraju u svijetu:

“Taj dojam ostao je sa mnom još dugo nakon toga i stalno sam tragala za odgovorom. Kad sam započinjala s istraživanjem i pisanjem ove knjige, i dalje nisam bila sto posto sigurna što ću pronaći, jednostavno zato što ljudi stvarno ne pričaju o tome bez poticaja. Međutim, to pitanje dovelo me do nekih od najfascinantnijih razgovora koje sam ikad imala na japanskom, tako da je to zapravo više bilo produbljivanje mog razumijevanja nego neko iznenadno otkriće. Pronalazila sam jezik za nešto što sam znala jako dugo.”

Interes prema japanskoj lingvistici

Na pitanje što ju je inspiriralo na pisanje knjige, odgovara mi: “Shvatila sam da se wabi-sabi pogrešno koristi kao pridjev koji opisuje određeni izgled – na Instagramu je bilo gotovo 1,5 milijuna referenci na #wabisabi, i velika većina korištena je da bi opisala izlizan, zastario, nesavršen izgled u keramici, interijerima itd. Ovo nije nužno od neke velike važnosti jer je korisno za nas da imamo riječ za takav izgled, koja nam pomaže da ga cijenimo i čuvamo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna je to da Japanci ne koriste wabi-sabi kao pridjev. Na primjer, ako žele opisati istrošenu zdjelicu, vjerojatnije je da bi se referirali na njezinu sabi ljepotu. Shvativši da je wabisabi zapravo i osjećaj i način gledanja na svijet, odlazimo od površnog svijeta ljepote prema dubljem odgovoru – gdje počinju životne lekcije.”

Fraze wabisabi nema ni u japanskom rječniku, kako me podučava Beth. “Mjesto o kojem će se najvjerojatnije raspravljati je u čajnoj sobi iako bi i to bila rijetka pojava. Ljudi jednostavno ne artikuliraju svoje ideje o wabisabiju osim ako ih se ne pita, a mnogima je čak i teško izraziti to riječima. Oni to samo intuitivno cijene.”

Nakon što sam pročitala Bethinu knjigu, stvarno sam osjećala spokoj i ispunjenje. Lakše sam koordinirala stres i počela sam promatrati iste stvari dajući im novi smisao, a sve ono što nije išlo “po planu”, postalo je dio mog savršeno nesavršenog dana. No, izgleda, većina čitatelja ima sličan dojam: “Knjiga se stalno dijeli na društvenim mrežama. Bilo je to nešto poput pobune uvjetovanosti perfekcionizmom, kao i naše stalne težnje za tim. Posebno je daleko odjeknulo uslijed pandemije, sa svojim životnim lekcijama o prihvaćanju i prolaznosti svih stvari dok smo svjedočili kako nam se otkazuju planovi, mijenja naše radno okruženje, i još toliko toga na što smo se oslanjali, a što se počelo raspadati”, otkriva mi Beth.

Ljepota u prolaznosti

Koncept wabisabija može zvučati apstraktno onome tko ga nije osvijestio, osjetio ili istražio, pa je zato jednostavno i sažeto Bethino objašnjenje s početka teksta da je wabisabi intuitivan odgovor na ljepotu koja odražava pravu prirodu života, to jest prihvaćanje i uvažavanje nestalne, nesavršene i nepotpune prirode svega, dobar početak. Iako wabisabi ne vežemo uz stvari, već uz ljepotu koja je u srcu promatrača, zanimalo me kako izgledaju interijeri nadahnuti wabisabijem, tom drevnom japanskom mudrošću koja prepoznaje darove jednostavnog, sporog i prirodnog življenja, podsjetnika na pravu prirodu života – da je sve prolazno i koliko takav prostor može utjecati na naše nadahnuće, na što mi Beth kaže: “Wabisabi “leća” inspirira nas na to da prihvatimo duševnu jednostavnost i cijenimo ono što već imamo. Prostori u kojima živimo utječu na način na koji živimo i kako se osjećamo dok prolazimo kroz svakidašnji život. Ako poželimo živjeti drukčije, promjena u našoj okolini, i detaljima životnog prostora, može imati veliku ulogu u toj transformaciji. Naši domovi mogu biti svetišta, okupljališta, spremišta ljubavi i smijeha, samoće i odmora. Mogu biti izvor uzemljenja, utjehe, inspiracije i opuštanja. Naši domovi su mjesta gdje se naše priče ispisuju i imaju potencijal da poboljšaju naše svakodnevno iskustvo. Inspirirani tradicionalnom sobom za čaj – utjelovljenje wabisabija – možemo zamisliti čist, jednostavan, nenatrpan prostor. Bît je u odluci o tome što zadržati, a što napustiti, što pokazati, a što spremiti, što promijeniti, a što sačuvati. Kad shvatimo da smo savršeno nesavršeni takvi kakvi jesmo, imamo manje potrebe za “stvarima” koje nam poboljšavaju sliku o samima sebi. U konačnici, duševna jednostavnost u vašem domu odnosi se na vas i iskustvo koje želite stvoriti za sebe, svoju obitelj i svoje prijatelje. Radi se o okretanju prema onome što volite i stvaranju prostora za autentičnu inspiraciju. Radi se o onome što vas privlači. Radi se o kvaliteti, dubini i izboru. I radi se o tome da svoje osude stavite na stranu i usredotočite se na ono što možete učiniti s onim što već imate.”

Moć prirode

Iako smo svjesni da nam društvene mreže i mediji pomažu u komunikaciji i informiranju, s druge strane svjedočimo kako narušavaju ljudsku duhovnu harmoniju i dekoncentriraju nas u tome da uživamo u sadašnjosti, potiču na natjecanje, uspoređivanje, nezadovoljstvo, unose negativnu energiju. Na moju misao nadovezala se Beth dodavši kako živimo u izazovnim, ali fascinantnim vremenima: “Ovih dana tehnologija predstavlja paradoks povezanosti. Iako obećava brzinu i učinkovitost i daje nam bolji pristup informacijama, slikama i ljudima nego ikada dosad, upravo nas te stvari mogu “zarobiti” kad se počnemo sve više uspoređivati sa “savršenim” životima drugih ljudi, provoditi beskrajne sate ulogirani i davati manje našim životima izvan mreže. Od trenutka kad se probudimo, do trenutka kad legnemo u krevet, “šopaju” nas idejama o tome kako bismo trebali izgledati, što bismo trebali nositi, jesti i kupovati, koliko bismo trebali zarađivati, koga bismo trebali voljeti i kakvi bismo trebali biti roditelji. Mnogi od nas vjerojatno provode više vremena razmišljajući o tuđim životima nego ulažući u svoje. To dovodi do velikih problema s mentalnim zdravljem i krize samopouzdanja. Dodajte ovome i tempo kojim smo natjerani na funkcioniranje, vođeni društvom i medijima da beskonačno težimo prema višem, niti nije iznenađujuće da se mnogi od nas osjećaju preopterećeno, nesigurno, nepovezano i iscrpljeno. Toliko nam je dobrote dostupno, međutim, mi smo isuviše ometeni te nerijetko zaboravimo da se većina dobrote može naći nama ispred nosa samo ako odložimo telefon ili podignemo pogled s prijenosnog računala dovoljno dugo da primijetimo. Gledanje na svijet kroz “leću” wabi-sabija može nam pomoći da usporimo i povežemo se s ljepotom koja je oko nas te da pronađemo zadovoljstvo u onome što već imamo, a istovremeno znajući da ni loše ni dobro neće trajati”, odgovara mi Beth na pitanje kako izraziti unutarnju kreativnost uslijed toliko “žderača vremena”. Na pitanje što bi savjetovala ljudima kako da se “zaštite” od napasti suvremenog doba i kako koncept wabisabija uklopiti u svakodnevicu, moja sugovornica mi odgovara:

“Mislim da je priroda najbolji lijek za mnoge naše moderne bolesti. To je fizičko utjelovljenje temeljne istine o prolaznosti – sve se u prirodi mijenja kako se izmjenjuju godišnja doba, i što se više prilagođavamo tome, to više primjećujemo prolaznu ljepotu, udišemo svjež zrak, isključujemo se od smetnji i opasnosti života na internetu. Bitno je vratiti se na ono što je stvarno važno – život u ovom trenutku, koji se događa upravo ovdje.”

Promjena perspektive kao put do sreće

“Zlatna nit” wabisabija protkana je kroz sve sfere čovjekova života, a meni je posebno u Bethinoj knjizi bilo zanimljivo poglavlje posvećeno redefiniranju uspjeha i njezina rečenica: “Strah od neuspjeha ljudima je jedna od najvećih prepreka za bavljenje poslom koji vole.” To me potaknulo da prokomentiramo riječ neuspjeh, koja može poprimiti pozitivno značenje ako na to tako gledamo:

“Što se tiče neuspjeha, tijekom godina shvatila sam da je “neuspjeh” vrlo negativna riječ za iskustvo koje na kraju može biti vrlo pozitivno. U suštini to se događa kad postoji neusklađenost naših očekivanja ili željenog ishoda sa stvarnim ishodom nečega. Međutim, gledajući retrospektivno, vidim da mi sami ne znamo uvijek koji bi ishod bio najbolji za nas, pa se ponekad nadamo pogrešnim stvarima, možda zbog društvene uvjetovanosti ili neke vrste odanosti očekivanjima drugih. Primjerice, možemo se prijaviti za posao, a onda ga ne dobiti, ali to što ga ne dobijemo može biti blagoslov kad naiđe nova prilika”, ukazuje mi Beth na drugu stranu priče u kojoj neuspjeh ne mora biti njezin kraj već početak sljedećeg poglavlja.

Pred kraj poetičnog, poučnog i inspirativnog razgovora, dok ispijam bijeli čaj i kontempliram uz ovu nadahnjujuću životnu filozofiju, pitala sam Beth kako ona živi wabisabi koncept, na što mi je rekla:

Wabisabi nije nešto što radite, već nešto što doživljavate ili cijenite. U mojoj obitelji pokušavamo konstruirati svoje živote na način koji nam omogućuje da redovito doživljavamo wabisabi, usporavajući, obraćajući pažnju jedni na druge i uočavajući trenutke ljepote u našem zajedničkom vremenu. Prije nekoliko godina preselili smo se na selo upravo iz tog razloga – da bismo živjeli u bližem ritmu s godišnjim dobima, više se posvetili prirodi te kuhali hranu s lokalnih farmi, a odmaknuli se od trgovačkih centara.”

Preporučujem vam da prekrasnu knjigu Beth Kempton “Wabi-sabi: Japanska mudrost prihvaćanja nestalne i nesavršene prirode svega” svakako pročitate u hrvatskom izdanju Planetopije, koja će vas naučiti kako da cijenite darove jednostavnog života i naučite vrednovati nesavršenost u stvarima i vama samima.