Pogledala sam dokumentarni serijal “Beckham” i odmah su mi dvije stvari upale u oči. Istovremeno se radi o iznenađujuće iskrenom pogledu na život i karijeru jednog od najpoznatijih nogometaša svih vremena, njegov uzbudljiv profesionalni i privatni život, no isto tako su neki dijelovi dokumentarca ponešto “uljepšani” prikaz događaja u njegovom životu. I nakon što je prošlo tjedan dana od gledanja… mogu reći da mi to u cijeloj slici nije presuđujući faktor. Preporučila bih ga za gledanje.
Beckham
Dokumentarna serija prati mladog Davida od razdoblja u školi, dječaka u potpunosti fokusiranog na nogomet, maltene bez prijatelja, do terena Manchester Uniteda i dolaska Sir Alexa Fergusona u njegov život. Portret odnosa ovog para tijekom godina apsolutno je fascinantan. Ferguson se pojavljuje ovdje kako bi dao svoju stranu priče, raspravljajući o svemu, od njihove rane bliskosti do onoga što se stvarno dogodilo i Beckhamovog konačnog odlaska iz kluba. Beckham o Fergusonu govori kao o očinskoj figuri i u više navrata vidimo da o njemu priča na neki način “slomljena srca”, posebno prisjećajući se trenutaka prekida njihove veze.
Kroz dokumentarac pratimo perspektive, ne samo Beckhama, već i jako iskrene priče njegovih roditelja koji su uz njega cijeli njegov život, kao neizmjerna potpora, kao roditelji, najbolji prijatelji i najčvršći oslonac. O njemu u serijalu slušamo i od njegovih kolega iz kluba i reprezentacije, prijatelja, a sigurno je iznenađenje Victoria, jer je iskrenija nego što sam očekivala. Prisjećajući se posebno eksplicitnog, groznog skandiranja navijača s tribina i omalovažavanja Davida i vrijeđanja, nakon Beckhamovog propusta na Svjetskom prvenstvu, kaže kako žena koja je sjedila do nje nije znala što od neugode učiniti, pa se samo okrenula prema njoj i ponudila joj bombon. Takvim trenucima serijal prilično obiluje, što me je iznenadilo. Isto tako dio gdje David zaviruje u sobu dok Victoria priča o porijeklu njihovih obitelji te ju opominje i tjera da prizna koji je auto njezin otac vozio dok je ona bila školarka, samo kako bi ju ispravio u njezinom nastojanju prikazivanja obitelji kao radničke, što je jako, jako daleko od istine. Doslovno ju je “ulovio” u laži i pred kamerama natjerao da se ispravi. Bez obzira na to što se to ovako, “na papiru” možda čini grubo, radi se o simpatičnom i šarmantnom trenutku.
Dokumentarni serijal, bez obzira na to da se radi o Davidu Beckhamu, nije samo o nogometu, već o njegovom životu, ispričanog iz više pozicija, na najiskreniji mogući način. Ovakvi trenuci, poput ovih s Victorijom, to zorno pokazuju. Dokumentarac priča priču o prvom nogometašu koji je potpuno prihvatio svijet partnerstva i suradnje s robnim markama i postao slavna superzvijezda, poznat daleko izvan svog stručnog, sportskog područja, na Fergusonovo rastuće užasavanje. Njegov brak s “Posh” Spice Girl lansirao je njih kao par u stratosferu tabloida. S vremena na vrijeme, ovo je kronika 1990-ih i preispituje tretman para u tabloidima. Svjedočimo izjavama para paparazza, braći fotografa, koji komentiraju svoje fotografije i kako su tada najslavniji europski par pratili i snimali, no zapravo – uhodili. Oni ne bježe od toga što su onda, devedesetih, činili i komentiraju da danas to nikako ne bi. “Bila su to druga vremena.” – kazali su.
Gledajući seriju, Beckham djeluje kao čovjek koji voli imati kontrolu u svim aspektima svog života, prilično je iskren i ne skriva to. On govori o ozloglašenom crvenom kartonu protiv Argentine 1998., koji je doveo do izbacivanja Engleske sa Svjetskog prvenstva i doveo do mjeseci ciljane mržnje, prijetnji i zlostavljanja i kako je to utjecalo na njega, njegovo mentalno zdravlje. On i Victoria su se u seriji dotakli optužbi tabloida o izvanbračnoj aferi, ali nisu bili konkretni oko toga. Serija donosi sve one tračeve i adresira ih, a koje smo tada, devedesetih, pratili: o sarongu, brojnim frizurama, odluci da na vjenčanju nosi ljubičastu boju… Serija je iznimno zabavna i svaka epizoda od sat i više jednostavno – proleti.
S odmakom od tjedan dana mogu reći da je serija izuzetno zanimljiva, zabavna i dinamična. Da ne znam da ju je režirao Fisher Stevens, tu bih stala. No, radi se o iznimno talentiranom i pametnom autoru i nekako sam očekivala više, posebno jer je serija promovirana kao “dubinski uvid i pristup Davidu i Victoriji Beckham”. I ne, ne radi se tu o voajerizmu, nije da mi nedostaje “žutila”, već kritičkog pristupa. Serija je neizmjerno zabavna, dinamična i jednosmjerna… pomalo idealizira lik i djelo Davida Beckhama; njegove odnose (privatne i profesionalne), njegovu profesionalnu povijest i zapravo, sve oko njega.
Stevens je ozbiljan redatelj dokumentarnih filmova: režirao je Leonarda Di Caprija u Nat Geo dokumentarcu o klimatskim promjenama iz 2016. “Before the Flood” i osvojio je Oscara 2010. kao producent dokumentarca “The Cove”. Također je nominiran za nagradu Emmy 2020. kao izvršni producent još jedne Netflixove dokumentarne serije “Tiger King” koja je svojevremeno izazvala mnoge kontroverze. Očekivala sam mnogo “dublji” dokumentarac, dokumentarac koji postavlja pitanja, a kada Fisher Stevens prestane postavljati pitanja, tu nailazim na veliki problem.
Na kraju treće epizode postavlja se pitanje Davidove navodne izvanbračne afere, dok je bio u Madridu. Tema se prelijeva u četvrtu epizodu i niti David niti Victoria ne daju izravnu potvrdu ili negiranje navodne afere. Niti Stevens zapravo ne postavlja direktno pitanje. Govori se o “krizi”, no nikada se direktno ne adresira. David zaključuje referiranje na aferu s izjavom da se radi o njihovom privatnom životu. I to je to. Htjela bih biti jasna: nije me briga za privatne živote slavnih i poznatih. Mislim da su britanski tabloidi najgori od svih, i da su u stanju uništiti ljudske živote. No, u dokumentarcu koji jako uspješno propituje Davidovu strast prema nogometu, njegov složen odnos s ocem, s Fergusonom, sva pitanja koja se trebaju postaviti u svim poljima njegovog života kako bi se dobio “dublji uvid” u njegov(e) život(e) – postavljena su. Osim ovog. U nekoliko navrata sam u razgovoru s prijateljima i kolegama istaknula da mi smeta što to nije adresirano u dokumentarcu na isti način i razini kao i ostale stvari u njegovom životu. Dobila sam isto tako u nekoliko navrata da to nije bitno i da bi to čak “pokvarilo” seriju. No, pogledajte dokumentarni serijal o Arnoldu Schwarzeneggeru, isto na Netflixu, i kako je on adresirao taj, zapravo jako ljudski, moment njegova života. I to na jedan jako nježan i dostojanstven način, s punim poštovanjem prema svim akterima priče. Sjetimo se jedne, toliko točne latinske poslovice: “Homo sum: nihil humani a me alienum puto” iliti u prijevodu “Ništa ljudsko mi nije strano.” Jer radi se o seriji o čovjeku, ne o idolu. Bez obzira koliko “velik” on bio, i dalje je čovjek. I to je ono što mi je u ovom dokumentarcu o Davidu Beckhamu zasmetalo. Idealizira ga. Je li režiser preblizak s temom koju obrađuje ili je obožavatelj, ovdje se to ne bi smjelo osjetiti. A ostala sam pod dojmom da jest. Prvo što sam pomislila jest da su Beckhamovi producenti serijala, no nisu. Utoliko mi je to još više nejasno.
Kako god, pogledajte seriju, jako je zabavna i ima samo četiri epizode što znači da je idealna za jedno vikend bingeanje. Nemojte očekivati kritiku, postavljanje svih pitanja, posve objektivan dokumentaristički pristup i bit će sve u redu. Zabavit ćete se i pomalo (opet) zaljubiti u Davida Beckhama.
Fotografije: stillovi iz serije, Netflix
