Rad Beate Karlsson lako se može podvući pod nazivnik “nova perspektiva” u kontekstu mode. Poruka, komadi, egzekucija, njezina debitanska revija na Tjednu mode za brend AVAVAV ispunila je sve točke da postane tema dana u Milanu. A meni prva osoba na pameti za intervju u ovom broju (op.a. intervju je objavljen u tiskanom izdanju časopisa Grazia 276, “Nova perspektiva”) – dizajnerica koja okreće naglavačke već pomalo otrcane modne standarde i pravila. I pritom se fenomenalno zabavlja
Beate je multidisciplinarna njujorška dizajnerica i umjetnica. Rođena je u Stockholmu 1995., a studirala je na dvije, mnogi će reći, najrespektabilnije obrazovne institucije u industriji: Parsons školi dizajna i Central Saint Martins. Prije Tjedna mode u Milanu bila sam samo ovlaš upoznata s njezinim likom i djelom. Fascinantan mi je bio njezin bespogovorni ples na tankoj liniji avangardne umjetnosti i (ne)nosive mode. Komadi poput monstruoznih čizama, evolucije njezinih prijašnjih sandala “The Claws” ili nosive ružičaste Kardashian silikonske stražnjice izazvali su mnoge kontroverzije na platformama društvenih medija.
Kad se pridružila AVAVAV brendu kao kreativna direktorica, bila sam ponešto zaintrigirana vidjeti kako će pridonijeti. No iskreno, pitala sam se i kako se uopće odlučila pridružiti nekom brendu s obzirom na to da mi činilo kako suštinski uživa u slobodi stvaranja bez okvira. “Kad sam mi se javila Linda Friberg, osnivačica brenda Monki, zanimalo ju je želim li preuzeti poziciju kreativne direktorice nove talijanske modne marke. Povezala sam se s njihovim vrijednostima o održivosti i svidio mi se njihov proces korištenja ostataka tkanina za robu luksuznih brendova koja završava u Firenci. To, zajedno s činjenicom da sam dobila slobodu biti kreativna, bili su ključni čimbenici zašto sam sklopila partnerstvo s brendom”, kaže mi Beate.
Sada, nakon Tjedna mode u Milanu, zaintrigirana sam vidjeti koliko će trebati da cijeli svijet sazna za njezino ime.
Zato sam i napola sramežljivo, a napola sumnjičavo poslala upit za intervju, već pretpostavljajući da će teško pronaći vrijeme za razgovor sa mnom. Više-manje je tako i bilo – intervju je odrađen gotovo u fotofinišu jer, kako mi je tek naknadno rekla njezina agentica, Beate je bila zapljusnuta upitima sa svih strana svijeta. Kako i ne bi, AVAVAV revija na Tjednu mode bila je, za razliku od većine koji su posegnuli za zvjezdanim rekvizitima, pravi jedan hommage revijama nekog prijašnjeg doba kad su u fokusu bile kreacije i poruka koju ta kolekcija šalje. To je bio samo jedan od razloga zašto se o njezinoj debitantskoj reviji uvelike pričalo u Milanu.
Na reviji, to jest u kolekciji, obgrlila si vulgarni stil s jednim ključnim fokusom a taj je izgledati bogato. Kolekcija se poigrava modnom fiksacijom statusa, a koja je u kreativno-produkcijskom smislu kao highlight imala to da su modeli padali po pisti ko kruške. Možeš li nam reći nešto više o motivaciji iza svega?
Poput mnogih, žudjela sam za novcem proteklih godinu dana. Kamo god da se okrenem, novac je dio rasprave. Kao rezultat toga, željela sam izgledati bogato i osjećati se bogato. Zato sam htjela napraviti parodiju na modnu reviju koja bi išla s patetičnom temom ove kolekcije – ekstremne površnosti mode. Kako je kolekcija rasla, željela sam kao lajtmotiv staviti “uspjeh vs. neuspjeh” na samoj reviji. Mislim da sam, iako nenamjerno, također željela komentirati tendenciju naše generacije da bježi od stvarnosti i izlaže filtriranu verziju sebe na internetu. Činilo se da ideja o padanju modela može dodati emocionalnu razinu konceptu, u smislu simbolike kako gubite obraz kad vas napokon udari realnost po glavi. Toliko puno nas lažira bogatstvo i pravi se da živimo bolje nego što uistinu živimo, da riskiramo teški pad.
Što misliš o mainstream modnoj industriji danas? Za koje dizajnere smatraš da su svojevrsni pandan tvome miksu dizajnerice i umjetnice?
Protivim se dizajniranju komada koji već postoje na tržištu, ali stvaranje nečega što je istovremeno inovativno i mainstream poštujem, a i to je nešto čemu sama težim. Uvijek pratim dizajnere koji su uspjeli promijeniti narativ o tome što moda može i treba biti, a pritom su privukli širu publiku. Lako je napraviti nešto novo i drukčije, ali je jako teško raditi stvari koje su ujedno i revolucionarne i komercijalne. Mislim da je Demna (op. a. Demna Gvasalia, osnivač brenda Vetemenst i aktualni kreativni direktor Balenciage) jedan od rijetkih suvremenih dizajnera koji su u tome uspjeli.
Rekla si u jednom intervju da ti je misija redefinirati “osobne predodžbe o odjeći, dodacima i proizvodima”. Možeš li to malo elaborirati? Kad si prvi put uopće postala svjesna koncepta odjeće?
Smatram da je koncept “siluete” bila jedna od prvih većih “predrasuda” koje sam imala i nešto na čemu težim promjenama. Zanimljivo mi je kako je i dalje moguće razviti nove oblike, ali koji su i dalje lijepi i laki za prihvaćanje. Međutim, to može biti bilo koja konceptualna ideja koja na neki način mijenja već postojeći narativ, poput stvaranja cipele u obliku ruke.
Studirala si na Parsons školi dizajna i na Central Saint Martins. Koliki naglasak stavljaš na obrazovanje u kreativnoj industriji?
Mislim da škola može biti jaka važna, ali primarno ako ti daje prostora za promišljanje i razvoj vlastitih ideja.
U svom portfelju imaš metaverzum kolekciju. Koji su bili tvoji razlozi za zakoračiti i u taj svijet stvaranja i raditi na njegovoj evovluciji?
Tu sam kolekciju kreirala jer volim slobodu stvaranja 3D mode. Postoji vrlo malo pravila ili ograničenja za ono što se može učiniti u metaverzumu, što je za mene kao dizajnera nevjerojatno uzbudljivo.
Radiš s puno materijala, od lateksa do gline. Koji ti je materijal najdraži i zašto?
Iskreno, to se stalno mijenja. Sad mi se počeo sviđati rad s kožom, a taj materijal dosad nisam dotaknula jer mi se činilo potpuno pogrešnim. Nedavno smo pronašli reciklažna dvorišta u koja pristiže kožni otpad pa nam je imalo smisla da je koristimo. Sviđa mi se koliko je postojana i kako godinama postaje sve ljepša. Nadam se da će to uspjeti napraviti i s veganskom kožom.
Tvoj je rad vrlo simboličan, hrabar, ekscentričan, a posebno ova posljednja kolekcija, vrlo intrigantna i kontroverzna. Misliš li da bi zadatak mode trebao biti da bude kontroverznija i odvažnija, ili je to posao samo za nekolicinu buntovnika?
Mislim da ne mora biti nužno, ali sama uvijek završim tamo jer sam oduvijek voljela provocirati i izazivati ono što smatramo normalnim. Ne mislim niti da bi trebala biti politična – sama komentiram samo stvari unutar kojih sam obrazovana, inače se ne bih osjećala ugodno.
I za kraj, tvoji radovi su zapravo vrlo out of this world i dosta ih je teško definirati kao koncept. Kako bi ga opisala?
Uvijek se trudim da mi ono što radim pričinjava veselje i da se zabavljam, pa se nadam da ta emocija isijava i iz mojih radova!
