Njezine slike baziraju se na konceptu prostora i vremena, ljudskom iskustvu, filozofiji te na odnosu s prirodom – njezinom utočištu i inspiraciji. Svestrana slikarica Andrea Musa osvaja svojim senzibilitetom i zaraznom optimističnom energijom te nas uvodi u svoj osjetilni doživljaj svijeta i umjetnosti u kojem se preklapaju figurativno i apstraktno
Dok promatrate njezina platna, lako se izgubiti u njihovoj kompleksnosti, dubini i bojama, a istovremeno imate osjećaj neke neposredne lakoće. Upravo je to Andrea – njezina osobnost intrigira, očarava i neprestano iznenađuje – i zato se od nje, jednom kad je upoznate, nemoguće odvojiti. Poželite s njom otići na planinu i samo je slušati kako priča – i pronalazi ljepotu u svemu oko sebe. Nakon što je diplomirala slikarstvo na Akademiji Assenza u Baselu (Švicarska), u Splitu je završila studij prava jer je željela imati “back-up varijantu za budućnost“. Međutim, iako kaže da joj je studij prava proširio vidike, slikarstvo je ipak odredilo njezin životni put.
U znaku kozmopolitizma
Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja te je Hrvatsku predstavljala na međunarodnim izložbama i bijenalima među kojima su Međunarodni bijenale suvremene umjetnosti u Firenci 2003. godine, predstavljanja u Ujedinjenim narodima u New Yorku 2006. godine te na Jordan Festivalu u Ammanu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te radila na međunarodnim projektima, poput umjetničke grupe Connecting-Art – platforme usmjerene na teme međukulturalnog dijaloga, koja je uključivala umjetnike iz Francuske, Grčke, Sjeverne Irske, SAD-a, Jordana, Senegala, Egipta, Brazila i Hrvatske. S obzirom na to da je rođena u Frankfurtu u koji se njezina obitelj doselila iz Mostara, studirala u Baselu i Splitu u kojem danas živi te puno putovala zahvaljujući međunarodnoj prepoznatosti svog rada, smatra da je potrebno više inicijativa koje povezuju umjetnike diljem svijeta – u svrhu promocije kulturne različitosti i kozmopolitizma. “Čovjek se tek stvarno razvija u interakciji s drugim ljudima. Uči se otvorenosti, prihvaćanju, ali i stječe bolji uvid o vlastitim ograničenjima i potencijalima. Ono najdragocjenije su mi ljudi koje sam upoznala na tom putu i učila od njih.“
Živjeti od slikarstva
Iako se Andreine slike nalaze u javnim i privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu, ističe da nije lako živjeti od umjetnosti u Hrvatskoj budući da isključivo bavljenje umjetnošću iziskuje puno rada i posvećenosti, a istovremeno je naše tržište malo i nedovoljno razvijeno. “Za njegov razvoj moraju biti zadovoljene određene pretpostavke, među kojima su dobra pravna regulativa, kulturne navike te poticanje razvoja kroz politike. Potrebno je malo da bi se cijenila umjetnost – suptilna duša, otvorena za ljepotu i dobro, sposobna za spontano estetsko iskustvo. Osjetljivost na umjetnost dana je čovjeku pri rođenju i naknadno ovisi o njegovom duhovnom rastu. Možemo se educirati da bismo razumjeli kontekst i tehnički aspekt umjetničkog djela, ali emocionalno-duhovni razumijemo samo dušom.“
Prema njezinom iskustvu, domaći ljudi vole kupovati slike – “neki iz srca, neki iz prestiža“. Smatra da su pripadnici mlađih generacija puno otvoreniji i imaju ležerniji stav prema umjetnosti. “Mislim da je važno približavati umjetnost ljudima i stvarati kulturne navike još od vrtića“, zaključuje.
Između realnog i imaginarnog
Dinamika je bitno obilježje Andreinih slika – transcendentalno protjecanje prostora i vremena u kojem se brišu jasne granice između realnog i imaginarnog. Kompleksnost ovih snažnih filozofskih pojmova nadopunjuje se lirskim motivima, što rezultira prozračnom i meditativnom ritmičnošću vječnog gibanja, posebno naglašenom u njezinim medijski najeksponiranijim izložbama “Svijet se i dalje kreće“ (2018.) i “Slani zrak“ (2019.). Andrea nam pojašnjava kako je njezina spacio-temporalna percepcija realnosti podjednako odraz utjecaja određenih filozofskih djela te njezina vlastitog životnog stila. “Volim kod rada na svakoj seriji intelektualno obraditi tematiku. Puno čitam, pišem i razmišljam, ali i izravno promatram u prirodi. Moj način života koji je obilježen čestim mijenjanjem životnih sredina u prošlosti te bavljenjem različitim outdoor sportovima sigurno je kroz promjene (fizičke) perspektive i različita iskustva utjecao na moj rad te odredio poimanje prostora i vremena. Serije možda imaju filozofsku osnovu, ali je svaka slika proživljena.” Budući da je ljubiteljica književnosti i filozofije, saznajemo da su djela Goethea i Tarkovskog “Učenja o bojama“ i “Sculpting in Time“ odigrala veliku ulogu u njezinom umjetničkom razvoju, pri čemu ističe da s Tarkovskim dijeli “jako sličan senzibilitet, poetiku i fascinaciju prirodom i vremenom.“
Serija slika “Slani zrak“ inspirirana je romanom Alessandra Baricca “Ocean more“ – kontemplacijom o moru, životu, prepuštanju i ograničenjima. “Time unrolling\Sea“ je najdistinktivnija slika iz ciklusa koja stilski različitom tehnikom u odnosu na ostale prikazuje energiju mora u čistoj formi i snažnu simboliku otvorenog horizonta. Na pitanje koliku ulogu ima vlastiti emocionalni naboj i samorefleksija u kreativnom procesu na konačno oblikovanje jednog ciklusa slika, Andrea nam otkriva: “U proces ulazim racionalno jer obično imam već dosta razrađenu ideju. Radeći na nekoj slici mjesecima, ona radi na meni i mijenjamo se skupa. U tom procesu stalno se isprepliću emocionalno i racionalno.“
Umjetnik u lockdownu
S obzirom na to da živimo u vremenu “novog normalnog“ u kojem se život odvija online više nego ikada dosad, dolazi do potrebe za redefiniranjem umjetnosti. Kao članica Hrvatske udruge likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, pojašnjava nam na koji su se način današnje okolnosti reflektirale na rad i život umjetnika. “Lockdown je prisilio umjetnički svijet da se ubrzano okrene prema tehnologiji i inovacijama kao nikad prije kako bi razvili virtualne alternative za predstavljanje u stvarnom životu. Sad imamo puno online izložbi, digitalnih art platformi, intelektualnih “e-talks“, poput nizozemskog muzeja LAM, koji angažira javnost nudeći individualne telefonske pozive za sve one koji žele razgovarati o umjetnosti. Primjer još većeg iskoraka je poznata galerija Hauser & Wirth, koja dosta ulaže u alat za virtualnu stvarnost koji može planirati izložbe, kalkulirati logistiku umjetničkih sajmova te čak održavati umjetničke rezidencije. Ipak, tehnologija i VR ne mogu zamijeniti sudjelovanje na izložbama, nego će ih samo redefinirati.“
Međutim, na individualnoj razini, naglašava da nove okolnosti nisu utjecale na kreativni proces umjetnika, ukazujući na to da je socijalna izolacija slikarima svakako prirodno stanje. Otkriva nam kako trenutačno radi na projektu započetom 2009. godine u Parizu, koji se bavi temom različitih oblika preživljavanja, pri čemu kombinira slike, instalacije, fotografije i video. “Nastao je iz osobne priče i “slučajnosti“, a zamišljen je već tada kao cjeloživotni projekt na kojem konstantno radim. No, s obzirom na tematiku i tendencije korištenja novih tehnologija u umjetnosti, moglo bi se reći da ovaj projekt ujedno predstavlja moj svojevrsni tematsko-izvedbeni odgovor na aktualnu situaciju. Ali za veće javno predstavljanje još čeka točku zrenja.“
Iako su teme prolaznosti vremena melankoličnog karaktera, u Andreinim slikama prisutan je element optimizma koji se manifestira u naglašenoj ulozi prirode u životu čovjeka. Stoga kod promatrača izazivaju esencijalnu emociju koja poziva na otkrivanje i sklad s prirodom – “izvorom naše autentičnosti” na koji nas je, pogotovo u današnje vrijeme, često potrebno podsjetiti.
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia no. 257
