Dobitnica prestižne nagrade “Radoslav Putar” 2018. za mlade umjetnike već više od desetljeća djeluje i stvara na hrvatskoj i međunarodnoj sceni, pri čemu dosta radi s najmlađima
O umjetničkim počecima…
Prvi susret definitivno se dogodio još u vrtićkoj dobi. Kao i većina klinaca, voljela sam se igrati uloga, konstruirati svjetove mašte i crtati. Ništa se nije pretjerano promijenilo, osim što danas tu igru nazivam umjetnošću. Još uvijek eksperimentiram i nadam se da ta faza nikad neće proći.
Kada je shvatila da je umjetnost njezina budućnost…
Ne sjećam se određenog trenutka, ali ljudi koji me poznaju kažu da sam jako rano znala što želim. Roditelji u početku nisu baš bili oduševljeni mojom idejom da upišem Akademiju, ali toliko sam inzistirala na tome da nisu imali izbora. Kasnije je njihova, ali i podrška šire okoline, bila ključna za to da dobijem prostor za razvoj.
O edukaciji na Edinburgh College of Art Sveučilišta u Edinburghu…
Moji mentori Edinburgh College of Art studija naučili su me da se ne bojim neizvjesnosti kreativnog procesa, naučili su me istraživati. U tom procesu i danas uživam, manje opterećena rezultatom. Iskustvo drukčije kulture obogatilo me na mnogim razinama, kako privatno tako i poslovno.
O međunarodnom kolektivu Eastern Surf…
Eastern Surf je kolektiv nastao po završetku magisterija u Edinburghu. Moji kolege i ja raselili smo se po različitim gradovima i nedostajala su nam druženja i razgovori koje smo vodili na fakultetu. Odlučili smo napraviti izložbu zajedno, a naknadno se pojavila ideja o kolektivu. Kako je naša komunikacija bila definirana virtualnim okruženjem, uskoro smo se počeli kritički reflektirati na tu činjenicu te je to postala tema naših zajedničkih radova; digitalno umreženo društvo i posljedice tehnologije na našu svakodnevicu. Naša grupa nema konkretan cilj, svi imamo samostalne umjetničke prakse, ali odgovara nam biti u dijalogu i povremeno stvoriti nešto zajednički.
O fokusu rada i radu s djecom…
Za mene je umjetnost prostor dijaloga i učenja, a moji radovi često nastaju u komunikaciji s različitim društvenim skupinama. Kroz nekoliko svojih projekata bavila sam se pitanjem prenošenja znanja mlađim generacijama, pa sam se u projektu “Ti si malen, ja sam velik!” bavila pitanjem ideologije u djetinjstvu, a kroz projekt “Ovo nije kutija” slikovnicama namijenjenima kritičkom čitanju. Prostor umjetnosti u tim projektima koristila sam kako bih uključila djecu u dijalog koji je tipično rezerviran za odrasle. Koliko god se mi trudili zaštititi djecu od određenih tema, ona su dio društva i izložena su mnogim kompleksnim pitanjima na koje često nemamo dobar odgovor. Umjetnost nam može pomoći da stvorimo dijalog u kojem ne postoje jednoznačni odgovori i da tako približimo djeci kompleksne teme kojima su okružena u svakodnevnom životu.
O nagradi “Radoslav Putar”, ali i općenito o nagrađivanju mladih umjetnika…
Super je kada dobiješ nagradu, ali to nije motiv zbog kojeg se baviš umjetnošću. Mladim umjetnicima potreban je prostor za razvoj. Voljela bih da postoji više programa koji podržavaju financijski, infrastrukturno i intelektualno mlade neafirmirane umjetnike u procesu istraživanja. Takav prostor omogućio bi im da iskoriste svoj puni potencijal.
