Porto Morto bend je koji jedva čekamo čuti uživo ovo ljeto, a povodom njihova nastupa na ovogodišnjem Fibra festivalu u Splitu, razgovarali smo s Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem kako bismo otkrili što pokreće njihov pomaknuti „Portopop“ svijet.
A svi koji 9. srpnja pozvone na njihov „portafon“ – mogu očekivati samo „ekstremne valove entuzijazma i sreće“ koji definiraju zaraznu energiju ovog benda.
Bend je oformljen u okviru “Jebotona”, kolektiva heterogenog karaktera s obzirom da uključuje bendove koji imaju različite glazbene izričaje – što je zasigurno pozitivno djelovalo na kreativnu energiju unutar čitavog kolektiva. Kako je krenula priča s kolektivom čije ime aludira na „Jugoton“, uz moto “širi ljubav ili šuti”? Otkud naziv benda “Porto Morto” – krije li se neka anegdota iza tog imena?
Priča s Jeboton kolektivom krenula je 2010. godine, s idejom oformljavanja neke tadašnje zagrebačke underground scene i povezivanja bendova i ljudstva u svrhu međusobnog supporta na bilo kojoj razini. Od tog susreta prvobitnih tridesetak mladića, danas su već neka imena postala prave urbane legende. Zahvaljujući Jeboton kolektivu, susreli su se Roko i Matija zvani Porto Morto s Klemom iz “Spremišta” i to je nekako presudilo te nas pozvalo da probamo raditi nešto zajedno. Ime “Porto Morto” je pronašlo nas i nama ima samo jedno značenje – a to je da mi tako zovemo TO što nas zanima i čime se želimo baviti sada i uvijek.
Prvi album “Porto Morto” snimali ste prilično dugo, između 2010. i 2016. godine. Kako sada gledate na to razdoblje s obzirom da ste s drugim albumom “Portofon” više eksperimentirali s pop formama?
Prvi album smo snimali prilično dugo jer smo uz to studirali, radili, ali prije svega propitkivali što mi to zapravo hoćemo, isprobavali smo i napipavali. Do kraja prvog albuma bend se oformio te stoga gledamo na taj period kao korisno iskustvo i čvrstu bazu za daljnji rad. Bez iskustva prvog albuma ne bi bio moguć “Portofon”, a bez “Portofona” nije moguć “Portopop” koji dolazi ove godine. Velik dio iskustva samog albuma je njegovo „isviravanje“ na koncertima i dobivanje feedbacka uživo od publike.
Glazbu benda nije moguće žanrovski definirati odnosno svrstati u jednu kategoriju, s obzirom da predstavlja produkt glazbenog istraživanja i razvoja koji u konačnici kreira prepoznatljiv zvuk. U jednom intervjuu izjavljujete da su “vaše pjesme mali svijet koje imaju svoj identitet” budući da vam nije zanimljivo raditi autobiografske pjesme u stilu “veliki umjetnik se obraća narodu” nego one koje imaju neki svoj život. Kako nastaju ti mikro svjetovi? Koliko je zahtjevan proces stvaranja pjesama (koje po naravi nisu eksplicitno politične, ali opet se dotiču društvenih pitanja)? Primjerice, izjavili ste da je ideja za pjesmu “Kuća” nastala puno prije nego je ista snimljena, na temelju “repetitivnog groovea” koji je vama zvučao kao građenje kuće.
Jedan klišej – formula je da nema formule (smijeh). Svim pjesmama i videima koje radimo pristupamo iz kuta iz kojeg to njima najviše odgovora. Ponekad je vrlo iscrpljujuće to ne-imanje jasnog stila, žanra, ali nama je to očito potrebno da ostanemo Porto. Dokle god osjećamo da rastemo i učimo iz svakog tog izleta te bivamo zapljesnuti ekstremnim valovima entuzijazma i sreće, to što radimo ostaje Porto.
Prvi singl nadolazećeg albuma – “Čekam ih”, zasigurno je jedna od najinovativnijih pjesama koje smo mogli čuti zadnjih godina. Prvo pitanje koje se nameće kod te pjesme je – koga to čekate, tko su to oni?
Mi smo baš zadovoljni što se često postavlja ovo pitanje. Ali na kraju dana, je li bitno? Doživljavamo tekst ove pjesme više poput kakvog igrokaza riječima u kojem smo intuiciju i “vajbanje “ uvažili čak i više nego doslovno značenje.
“Čekam ih” je ujedno prvi singl u vlastitoj “indiependent” produkciji koja nosi naziv studio “Šećer”, pod etiketom Jebotona. Roko, Vi ste osobno režirali taj spot (što zapravo ne iznenađuje budući da ste završili diplomski studij Animirani film i novi mediji) koji izgleda kao neki nadrealni, nasumično kolažirani video. Odakle ideja, jesu li neki filmski naslovi utjecali na estetiku spota? Isto pitanje vrijedi i za drugi singl “Vrijeme je za čilanje” koji ostavlja impresiju nekog uvrnutog sna u kojem je “glavna valuta čil”. Koji dojam ste zapravo htjeli postići kod gledatelja/slušatelja?
Scenariji za spotove nastaju paralelno sa samim pjesmama, to je dio istog procesa do točke kada kreće realizacija spotova. Onda tu uskače tim naših prijatelja i suradnika iz video svijeta koji razumiju našu viziju i osjećaju što bi mi htjeli emitirati i zajedno s njima krećemo detaljno i sustavno u razradu scenarija i snimanje. Nama je jako bitno da to bude vrlo organski povezano s pjesmama te da i u tom vizualnom dijelu postoji jasna vizija i statement koji dišu sa pjesmom.
Roko, Vi ste također dizajnirali i vizual covera za “Portofon” te ste zaslužni za kompletni vizualni identitet benda. Je li od početka bila prisutna ideja da će to biti Vaša dodatna uloga u bendu ili se kristalizirala u hodu?
Ja to radim kao dio istog procesa isprepletenog s kreiranjem teksta, aranžmana i neke ideje o pjesmi na kojoj trenutno radimo, što podrazumijeva i vizualni dio priče. Iako ga ja često isporučim, mi zajedno brainstormamo, maštamo i bacamo ideje. Na neki način, danas je to nerazdvojno i jedno motivira na drugo te nam pomaže da shvatimo što radimo za vrijeme dok to radimo, a ne da naknadno to samo upakiramo u nešto.
Kako je došlo do suradnje s kultnim Darkom Rundekom odnosno do Rundeka & Ekipe čiji je album “Brisani prostor” prvi album poslije Haustora na kojem se pojavljuju kompozicije i tekstovi drugog autora, i to Roka Crnića? Budući da ta suradnja traje već 4. godinu, je li ona možda nastala nedugo nakon što ste oboje nastupali na INmusicu 2017. godine? Unatoč priličnom jazu u godinama, među vama se dogodila odlična sinergija koja se reflektirala i na Porto Morto budući da ste s Rundekom snimili melodiozno zaraznu pjesmu “Hodaj” – koja se zapravo spontano dogodila, kako ste izjavili u jednom od intervjua?
Puno smo naučili od Rundeka, mi zajedno ali i ja individualno – a do suradnje između mene i njega je došlo djelomično zbog Porta. On je prije 4 godine okupljao ekipu koja bi svirala turneju povodom 20 godina od izlaska albuma „Apocalypso“. Došo je na jedan Porto koncert, tamo me pikirao i pozvao na probu. Od onda radimo skupa. Meni je to u tim počecima omogućilo i motiviralo me da se potpuno posvetim glazbi i da poslove koje sam radio da bi se mogao baviti glazbom ostavim potpuno sa strane. Što se tiče nastupa na INmusicu, 2017. nastupao sam sa oba benda Rundekom na glavnom stageu i sa Portom na malom stageu, to je bilo isto jedno vrlo dragocjeno iskustvo koje pruža uvid u razliku između malog i velikog izvođača. Mislim da jako puno znači to što sam uz Rundeka osjetio taj veliki format i upoznao se sa situacijama koje on nosi.
Spot za pjesmu “Hodaj” podsjeća me na “The Look” od benda Metronomy i “Raid the Radio” od General Elektriksa. U Vašoj glazbi također se naziru utjecaji drugih bendova poput Hot Chipa i njihovih singlova “Over and over” i “Get ready for the floor” s odličnim pratećim spotovima. Osim Haustora za kojeg ste rekli da je dosta utjecao na Vašu percepciju aranžiranja pjesama, koji drugi izvođači su najviše utjecali na Vašu glazbu i vizualnu estetiku?
Stvarno sve i svašta. Slušamo puno glazbe i izlažemo se svježini što je više moguće. Mislimo da na nas najviše utječe taj naboj koji se dogodi kada naletiš na nešto svježe i nešto što te pokreće i onda želiš taj osjećaj provocirati i sa svojim stvarima – sve ostalo su sredstva.
S obzirom na eklektičan zvuk i žanrovsku neopterećenost “u kojem se zrcali Porto vokabular”, mogla bih vas zamisliti u kombinaciji s različitim izvođačima. Jesu li u planu nove suradničke pjesme?
Imamo spremnih nekoliko featova još, čak imamo i ideju cijeli jedan album snimiti u suradnji, ali o tom potom. Nama je baš zanimljiva ta naša uloga “između” koja nam zapravo dopušta da se uz našu baznu publiku provučemo malo i u publiku nekih drugih žanrova i stilova.
Uz nastupe ovo ljeto, imate li dovoljno “vremena za čilanje”? Je li Vas iznenadio ovaj recentni medijski hype oko Vaše glazbe? Budući da ste hvaljeni od kritike i publike, osjećate li neki pritisak zbog etikete “benda od kojeg se mnogo očekuje”?
Ne osjećamo pritisak, već uzbuđenje jer kada nešto kuhate, nikada niste sasvim sigurni hoće li to ikome biti ukusno. Stoga je nevjerojatno kada na internetu ili koncertima dobijete feedback i shvatite da ljudima mnogo znači da nastaju nove pjesme, neka svježina, zdravo nastojanje i rokenrol.
S obzirom na veći broj članova benda, što zasigurno iziskuje dosta napora oko bilo kakvih dogovora i odluka, kakva je grupna dinamika benda – koliko je komplicirano za početak uopće unutar većeg sastava uskladiti glazbenu karijeru i ostale obveze? Ali što se atmosfere tiče, ostavljate dojam nepretenciozne lakoće i povrh svega – da se vrhunski zabavljate! Imate li neke rituale prije ili poslije nastupa?
Sedmeročlani bend u doba solo izvođača, pjevača, kantautora, repera, zasigurno nije najzahvalniji format bavljenja glazbom;naročito kod nas, gdje neka infrastruktura glazbene industrije uopće ne postoji. Mi smo imali sreće jer smo zapravo spoj dvije ekipe koje se znaju još iz osnovne škole, tako da spomenuta lakoća izvedbe upravo dolazi od naših međusobnih odnosa koji su se s godinama naravno iskristalizirali i više manje su se uloge raspodijelile nekako po prirodi. Svatko si sam nalazi prostor unutar pjesama pa ga zajedno ukomponiravamo, aranžiramo i uvježbavamo. Nismo gažeri i svim silama nastojimo izbjeći neke klišeje te pristupati svakom nastupu pojedinačno kao jedinstvenim koncertima i ponuditi publici ne samo pjesme kao informacije nego kao iskustvo. Atmosfera unutar benda nam je baza funkcioniranja. Nužno je da se par trenutaka prije svirke „sčilamo“ i da zajedno osjetimo iz kojeg filinga krećemo u nastup.
Izjavili ste da je Portopop “vaša vizija domaćeg popa”. U kojem smjeru vidite iduću etapu u razvoju banda – uključuje li ona možda neku Porto varijantu na engleskom jeziku?
Mi volimo uvijek držati otvoreno što više mogućih opcija. Stoga ne isključujemo ni varijantu engleskog jezika, iako to još nije na rasporedu, a i nekako se još nije desilo ništa ozbiljnije u tom smjeru. Možda bi nas više od pjevanja na stranom jeziku zanimala ideja da stvorimo skroz neki novi jezik, ali to je možda neka druga priča.
Za one koji još nisu bili na Vašem koncertu, što biste im poručili – kakav nastup mogu očekivati?
Ljudi obično kupe kartu za koncert jer ih zainteresiraju naše snimke. Nakon koncerta većina ljudi komentira da im je live nastup puno bolji nego snimke, što mi nekako i želimo postići. Jer snimka je jedan medij, koncert drugi, a spot treći medij. Smatramo da se uvijek potrudimo biti što prisutniji na pozornici i nastojimo da ljudi s našeg koncerta odu doma malo ispunjeniji, „podmazaniji“ za sutra i možda malo inspiririraniji nego prije dolaska. Stoga od nastupa možete očekivati dobru svirku, atraktivne aranžmane i rokenrol show. Nedavno smo baš i zajednički primijetili da se zapravo ne bavimo toliko samom svirkom,koliko zajedničkim projiciranjem energije u prostor. Zato, ljudi dođite na koncert, nas to jako veseli i mi živimo za to.
Foto: Porto Morto
