Na nešto malo više od tri sata udaljenosti od Zagreba nalazi se mjestašce Klavže, a baš tamo ćete pronaći zeleni komadić raja zbog kojeg vrijedi “potegnuti” u smjeru Slovenije, i to što češće, ako nas pitate
Okruženo šumom i poljima, u podnožju Julijskih Alpa u dolini rijeke Soče, seosko imanje Klavže 28 pravi je dragulj za putnike u potrazi za prirodom. Kristalno čisti planinski zrak, putovi koji vode do Nacionalnog parka Triglav te blizina Ljubljane i Venecije neki su od aduta zašto ovo mjesto obožavaju planinari, vikend-putnici te svi oni koji se žele inspirirati. Baš to se dogodilo i velikom Ernestu Hemingwayu kad je 1929. u ovim krajevima napisao roman “Zbogom oružje”. Priča o ovom eko imanju postaje još zanimljivija kad je čujete od njezinog vlasnika, Steffana Boje, Nijemca rođenog u Africi, s dugogodišnjom adresom u Londonu, koji je nakon brojnih putovanja diljem svijeta sletio u Klavže s namjerom da ostane. Evo što nam je sve ispričao za Graziju o svom najljepšem životnom pothvatu.
Kao Nijemac rođen u Africi, odrastao u Portugalu, s dugogodišnjim iskustvom iz Londona, Vaša se priča čini iznimno dinamičnom. Mogli bismo početi njome; recite mi čime se bavite i kako ste zapravo pronašli svoje mjesto u Sloveniji?
Nakon diplome u Lisabonu, imao sam prilike neko vrijeme putovati po svijetu. Proveo sam godinu dana u Berlinu prije nego što sam odlučio smjestiti se u Londonu. Uslijedile su tri godine dramske škole, različiti poslovi konobarenja, rada na televiziji, sinkronizacije emisija, osnivanje kazališne skupine čije je sjedište prvo bilo u Londonu, nakon čega se preselilo u Rim. S TV i filmskom produkcijom započeo sam 2000-ih, a kad se ne brinem oko gostiju u Sloveniji, imam sreće da mogu raditi na različitim projektima u cijelom svijetu.
Zašto Slovenija, a ne London ili bilo koji drugi dio svijeta?
Ideja o seoskom B&B imanju smještenom u kontinentalnom dijelu i u blizini rijeke potekla je od mog bivšeg partnera Bena, kojeg sam upoznao u Londonu prije 15 godina. Iako smo se međuvremenu razišli, njegova originalna ideja za tim pothvatom je ostala. Cijelu sam mladost bio “dečko s plaže Atlantskog oceana”, tako da je ovo bio novi teritorij za mene i nije bilo sumnje da se želim okušati u tome. Italija je bila prvi izbor s obzirom na to da tamo imam puno prijatelja još iz londonskih dana, ali san o seoskoj kući u Toskani tada si nisam mogao priuštiti. Prijatelj koji je često odlazio na ribolov u Sloveniju preporučio nam je da pogledamo tamo. Slovenija se baš tada priključila Europskoj uniji i sjećam se da je valuta još uvijek bila tolar. Na internetu smo pronašli zemljište Klavže 28 po vrlo pristupačnoj cijeni i avantura je mogla početi. Tradicionalna kamena kuća bila je u ruševnom stanju i vapila je za obnovom. U kuću se u neke dijelove niti nije moglo ući; sjećam se da sam ulazio kroz prozor i nesigurno puzao po podu. Pogledali smo još nekoliko drugih zemljišta, ali ovo se odmah činilo “pravim”.
Kako ste odlučili renovirati kuću i koliko je uopće bilo teško pronaći pravo zemljište za pothvat kakav ste zamislili?
Lokacija na broju 28 bila je savršena jer je udaljena od ceste, a opet lako dostupna. Na zemljištu se nalazila još jedna kuća koju su naslijedila dva brata. Obje zgrade bile su u ruševnom stanju još od 1970-ih. Čak mnogi lokalni stanovnici koji su ovuda prolazili nisu primijetili ove dvije kuće usred doline. Prilikom renovacije imali smo pomoć slovensko-engleskog građevinara uz njegov tim ljudi iz Slovenije. Naglasak je uvijek bio na reciklaži lokalnog materijala; od drvenih podova iz stare obližnje škole pa sve do pločica za kupaonicu i kuhinju koje su se koristile za izolaciju ispod tradicionalnih krovova. Sav ovaj materijal prikupljen je iz okolice Klavže. Kućne grede koje smo uspjeli spasiti iskorištene su za stubište, za strop u kuhinji, a napravio sam i stol za blagovanje od ostataka. Staju koja je imala stogodišnje hrastove podove također smo prenamijenili. Drvo se pažljivo rezalo u pravo vrijeme, u skladu s Mjesečevim ciklusima, kako bi zadržalo kvalitetu. Iskoristili smo ga kao savršen materijal za sva stubišta kuće na broju 28.
Koja je bila originalna ideja iza priče Klevže 28?
Ideja je bila stvoriti održivi bed & breakfast tip smještaja. Prvo smo kupili kuću na broju 28, a osam godina nakon toga i na broju 27, čime smo dobili izdvojenu oazu kakva je danas.
Osim što ste koristili lokalni materijal za obnovu, kuće su opremljene šarmantnim detaljima, lokalnog podrijetla, ali i iz cijelog svijeta. Recite mi više o inspiraciji i utjecajima za uređenje interijera i eksterijera.
Mnogi predmeti u interijeru su s mojih putovanja, filmskih setova i slično. Ostali su s obližnjih smetlišta i krupnog otpada, sve do posljednjeg detalja kao što je kuka na zidu, lijevani željezni sudoper ili emajlirana WC školjka jer bi inače bili bačeni. Kad vam na brzinu treba osam kreveta, bolje ih je izraditi, pogotovo ako imate sav materijal pri ruci. Svjetiljke na zidovima napravljene su od starih krovnih pločica prerezanih napola, recikliranih staklenih boca ili pak od ostataka izlivenog betona. Ništa nije savršeno na našem imanju, ali činjenica da je nastalo organski, iz svih tih materijala koji su se nalazili na zemljištu, pridonosi njegovoj originalnosti.
Što sve nudite u sklopu seoskog imanja Klavže 28?
Imanje Klavže 28 prilično je jednostavno. Mi smo ponajprije B&B smještaj, ali obzirom na lokaciju, ponekad odradimo i privatne večere. Naši se gosti često opuštaju na imanju ili se spuste do rijeke Bače, koja ima nekoliko bazena i malih riječnih plaža. Može se otići na rafting, paragliding ili se šetati nekom od spektakularnih staza doline Soče. Radimo s puno agencija koje vam sve to mogu organizirati. S vremenom smo razvili i lijepu mrežu suradnje sa susjedima. Recimo, svojim gostima uvijek preporučim vinariju Aleksa i Simone Klinec koji imaju restoran u Goriškim brdima, ili izlet u Most na Soči. Postojnska jama je blizu, zatim Ljubljana, a moguć je i jednodnevni izlet u Piran. Ovdje uistinu imate veliki izbor što sve možete raditi. Kod nas će se također iduće godine organizirati yoga retreats, tako da se zapravo cijelo imanje može unajmiti za radionice tog tipa, ili za seminare za pisce ili umjetnike.
Recite mi više o ideji održivosti koja stoji iza cijelog projekta?
Prirodni izvori vode su u blizini, što je super, a za zagrijavanje kuća koristi se isključivo drvo, što je održivost sama po sebi. Hrana koju nabavljamo dolazi s obližnjih organskih farmi, čime podržavamo lokalnu zajednicu. No onaj najveći dio održivosti je upravo u recikliranju materijala za izgradnju te to što svaki novi nađeni materijal, greda, poluga dobiva novu funkciju na imanju.
Tko su Vaši gosti?
Naši gosti variraju od kasnih 20-ih do 70-ih po pitanju godina. Dolaze iz cijelog svijeta; sjeverne Amerike, Azije, Europe, a vole nas i Slovenci. To je uvijek kompliment kad vas posjećuju gosti kojima je dom bliže. Ove smo godine imali i Talijane, Austrijance pa i Hrvate.
A gastro ponuda?
Doručak je pribavljen, obran i poslužen lokalno. Kavu nabavljam od prijatelja koji je prži u obližnjem Tolminu. Njegov brend Coronini pruža ugodan jutarnji miris kave koji se zarazno širi iz kuhinje pa sve do blagovaonice. U slučaju privatnih večera, pripremamo jednostavna domaća jela, europske kuhinje uglavnom.
Općenito, kako se osjećate u Sloveniji i zašto biste je preporučili?
Slovenija je divna zemlja, a, naravno, boravak u prekrasnoj dolini Soče pomaže tom osjećaju. Ovdje smo se uvijek osjećali dobrodošlo, a u međuvremenu smo stekli veliki krug prijatelja koji nas podržavaju i koje je Klavže 28 inspiriralo kao pothvat. Ovdje doista možete bez problema provesti i tjedan dana ispunjen aktivnostima.
Imate li podršku lokalnih vlasti?
Lokalna vlada ima jako dobar “sobodajalec” sustav. Postoje regulative koje se primjenjuju, ali vrlo su jasno obrazložene i sve informacije mogu se naći na internetu. Iako mi nismo imali financijsku podršku, znam da postoje planovi za ljude koji žele renovirati stare farme, pogotovo ako je naglasak na održivosti, u čemu Slovenija prednjači u Europi.
Kako najlakše pronaći Klavže 28?
Najbolje je direktno rezervirati smještaj na stranici klavze28.com. Sezona nam traje uglavnom od svibnja do kraja rujna, s ponekim odstupanjem. Dođite, posjetite nas i istražujte. Veselim se vidjeti vas ovdje!
Ovaj intervju objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, no. 246.
