Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik organizatori su izložbe “Usporavanje” kojom se, nakon dugo vremena, Lovro Artuković predstavlja u Zagrebu.
Izložba se u Zagrebu trebala održati u Umjetničkom paviljonu od sredine srpnja do sredine rujna 2020. u okviru ciklusa Ambijentalne izložbe suvremenih hrvatskih umjetnika za Umjetnički paviljon. U međuvremenu Zagreb je pogodio potres koji je nanio velika oštećenja Umjetničkom paviljonu zbog čega je galerija zatvorena do daljnjega. Stoga je izložba otvorena 5. studenog u Modernoj galeriji i trajat će sve do 29. studenog 2020.
Lovro Artuković već godinama živi u Berlinu, a posljednju izložbu u Zagrebu održao je 2014. godine u Laubi. Od tada u Zagrebu, njegovom rodnom gradu, nismo imali prilike vidjeti umjetnikove radove.
Artukovićev primarni medij rada jest figurativno slikarstvo. Pri stvaranju svojih radova koristi tradicionalnu tehniku ulja na platnima velikog formata. I ova izložba donosi slike velikog formata, no ima i nekih novih elementa vezanih uz umjetnikova likovna istraživanja. Izložba koju imamo prilike vidjeti u Zagrebu, potom i u Dubrovniku, predstavlja 43 rada nastala u razdoblju od 2015. do 2020. godine i podijeljena je u četiri sekcije: Zlatne folije i odrazi, Melankolija noćnih svjetla, Posjet ateljeu i Izlet.
Iz popisa Artukovićevih samostalnih izložbi vidljivo je kako slikar rijetko izlaže te kako kod njega kreativni proces dugo traje i, stoga, u konačnici, radovi nastaju kroz duže vremensko razdoblje. Umjetniku se svakako ne može pripisati hiperproduktivnost, naprotiv kako sam kaže: „Velika produkcija je nešto što mi je potpuno nepoznato, ne mogu tako stvarati”.
O samom nazivu izložbe Usporavanje kao i o svojem recentnom stvaralaštvu Lovro Artuković kaže:
“Posljednjih godina živim u neprestanoj unutarnjoj borbi. Naime, moje slike, ili ono što njima pokušavam dosegnuti, zahtijevaju sve više vremena. Mislim da razlog ne treba tražiti u tome što starim i postajem općenito sporiji već što se u slikama množe detalji, a način na koji slikam – to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog – uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze. Sjedeći danima pred istom slikom, zarobljen jednim jedinim detaljem, često pomišljam kako bih trebao ubrzati svoj slikarski postupak, biti produktivniji, raditi primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom i u kojemu – avaj –i onako nitko neće imati ni strpljenja ni koncentracije da se upusti u promatranje moje slike sa staromodnim, sporim užitkom.”
Foto: Moderna galerija
