Treći režijski pothvat Olivije Wilde beskompromisno je duhovit, frenetičan i pretjeran, sve dok se iza crescenda kaosa ne otkrije strah od vlastite nedostatnosti
Film “The Invite” pogledali smo u prepunoj kinodvorani, atipičnoj kulisi za Zagreb koji se bliži ljetnoj pustoši, u relativno dobrom terminu jer film zasigurno ne bi izdržao komercijalni pritisak Nolanove “Odiseje” koja stiže idućeg tjedna. Svojom premisom golica radoznalost – dva se nespojiva para susreću se u besprijekorno uređenom stanu, prostoru gusto protkanom tenzijama.
Olivia Wilde 2019. godine predstavila je svoj režijski prvijenac, “Booksmart”, koji je djelovao kao novi spin na tada zasićeni žanr coming-of-age priča. Uslijedio je “Don’t Worry Darling”, kojem je, unatoč raskošno stiliziranom kozmosu, manjkalo išta originalno u odnosu na ranije slične naslove. Paradoksalno, “The Invite” nije nužno originalan materijal. Štoviše, film Cesca Gayja, prema kojem je Wilde režirala svoju verziju, već je doživio nekoliko reinterpretacija – francusku, talijansku, južnokorejsku, rusku i češku. Tema klonulog braka, razmrvljenog pod teretom osobnih neuspjeha njegovih protagonista, govori univerzalnim jezikom.
“The Invite” započinje citatom Oscara Wildea koji nagovještava idućih stotinjak filmskih minuta: “One should always be in love… that is the reason one should never marry.”
Tenzije skučene u besprijekoran stan
Upoznajemo Joea (Seth Rogen) u glazbenom auditoriju, za vrijeme probe njegovih studenata – muškarca kojeg je prožvakala običnost i rutina, potpuno nezainteresiranog za ono što se pred njim događa. Vedra montaža potom istovremeno prati njegovo putovanje kući i mahnite pripreme njegove supruge Angele za večeru sa susjedima, za koju će Joe doznati tek kada uđe u pedantno uređeni dom, Angelino remek-djelo čija je renovacija jedino što ispunjava njezine dane.
Pina (Penélope Cruz) i Hawk (Edward Norton) strastven su par iz stana iznad njih, što Angela i Joe znaju zahvaljujući nimalo prigušenim zvukovima seksa koje osluškuju svake noći. Bjesomučnu monotoniju bračnog i obiteljskog života Angela očito želi prekinuti upoznavanjem dvoje ljudi kojima je opsjednuta, odlučna u namjeri da ih impresionira, pa ih poziva na večeru pod izlikom da im se želi zahvaliti što su trpjeli buku renovacija. Iscenirala ju je do najmanjeg detalja – soufflé je u pećnici, jamón ibérico i sirevi koji odaju počast Pininoj španjolskoj kulturi posluženi su, a podom se prostire novi skupocjeni tepih koji je kupila tog dana. No čim Joe kroči u stan, svjedočimo vrtoglavom krahu onoga što je trebala biti savršeno civilizirana večera kojom će Joe i Angela prikriti međusobni antagonizam. On je zaboravio vino, soufflé je zagorio, a od prvog se susreta razvija energično dobacivanje i međusobna iritabilnost koja se ogleda u najbizarnijim i najsurovijim oblicima.
Angela je fascinirana Pininim orgazmima jer “ženi to nije lako postići”, dok je Joe vidno iritiran čitavom farsom koja je evidentno vrhunac Angelina dana (tjedna, mjeseca, godine). Kulminaciju rasprave prekida zvono, no Hawk, primjer savršeno prosvijetljenog srednjovječnog muškarca, ne trudi se prikriti neugodu – klin se klinom izbija pa im odmah govori da su čuli svađu.
Verbalna lavina koja razotkriva bračne pukotine
“The Invite” se potom razvija u doslovce divlju verbalnu bujicu. Stan, iako prostran, postaje skučen psihološki prostor u kojem nitko ne može potisnuti stvarnost koja ih izjeda. Jer unatoč tome što u ovom filmu baš ništa nije ostavljeno neizrečeno, prava tenzija ne proizlazi iz međusobnih priznanja, nego iz onih osobnih, koja najteže izlaze na površinu.
Film meandrira od potpunog apsurda sve do seksualnog naboja koji kulminira kada se, u konačnici, i Hawk i Pina otvore i priznaju stvaran razlog svojeg posjeta – razlog koji će već klimav brak Angele i Joea rasuti na komadiće.
U svojoj je srži “The Invite” sjajna komedija kojoj se smijalo čitavo kino, a to duguje prije svega glumcima. Seth Rogen drži pozornost smislom za komičan timing i predvodi sijaset loše planiranih pošalica i predirektnih izjava kojima parira vječito promišljenom i emotivnom Hawku – arhetipu čovjeka koji se okrenuo new age filozofijama i konačno se pronašao.
Kemija je nit vodilja ovog filma zbog koje ni u jednom trenutku nismo sigurni hoće li sve završiti krvoprolićem ili zajedničkim seksualnim ekspedicijama. A seks, iako služi kao narativni preokret i postaje okosnica, zapravo polako guli zakorene slojeve Angelina i Joeova braka. “The Invite” nas suočava s neizbježnom željom da budemo željeni koja, htjeli-ne htjeli, postaje ranjivo priznanje. Beskompromisno uvlači temu seksualne radoznalosti i poliamorije kako bi ogolio nužnost neugodnih razgovora kao jedinog načina da izbjegnemo tugovanje za izgubljenom povezanošću. “The Invite” poprima novi oblik jednom kada se potpuno liši komedije pa u emotivnoj kulminaciji, nakon gotovo sat i pol neprestalog dijaloga, napokon ostaje ogoljen strah od nedostatnosti – pred partnerom, ali puno važnije – pred samim sobom.
Foto: Profimedia.hr, IMDb
