Vratili smo se beskrajstvu nogometa. Frenetične navijačke pjesme s formatiranih radija, periodične kockice na gradskim ulicama i breaking rezultati na news portalima stvaraju kulisu zbog koje i najmanje zainteresirani koegzistiraju s nogometnom euforijom. Svjetsko je nogometno prvenstvo uzelo primat, a narativ o ljetu kolosalnih natjecanja zaokružuje i početak najvećeg teniskog turnira Wimbledon, No jezik sporta je i jezik starih obrazaca
Kako drukčije objasniti istovremeno objavljivanje reportaža o uspjesima engleske reprezentacije i poziva engleskog državnog tužitelja žrtvama da prijave nasilje, svjesni porasta obiteljskog nasilja za vrijeme Svjetskog prvenstva. Prema istraživanju sa Sveučilišta u Lancasteru koje je analiziralo brojke s područja Lancashirea za vrijeme svjetskih prvenstava u nogometu 2002., 2006. i 2010., zabilježeni slučajevi obiteljskog nasilja porasli su za 38 posto kad bi Engleska izgubila, a bili su češći čak 11 posto dan nakon utakmice Engleske. Britanska organizacija Women’s Aid s početkom je ovog turnira pokrenula kampanju The Other Kick Off, stavivši u fokus točno vrijeme na satu 11:37 navečer, što simbolizira vrijeme kad većina žrtava obiteljskog nasilja strepi od dolaska partnera kući nakon gledanja utakmica.
View this post on Instagram
Vraćamo se i jeziku nasilja i mizoginije, ne samo nogometa, koji je duboko oblikovan kulturom normalizirane agresije. Leksik nasilja opisao je pjesnik Ocean Vuong, skrenuvši pažnju na patrijarhat koji potiče mjerenje muške vrijednosti i uspjeha kroz fraze o osvajanju – poput “uništili su ih” ili “igrali su muški”, a ni ne trepnemo na naslove i komentare o “najljepšim navijačicama svijeta” i “divljenju našim curama”.
Jezik oblikuje ponašanje, pa postepeno sport, u patrijarhalnom okviru, daje muškarcima privid da im se dopušta osjetiti emocije, grliti se, plakati i biti ranjiv, barem za devedeset minuta igre. No osim potenciranja emocija, velika sportska natjecanja imaju tendenciju potencirati i retraumatizaciju i gotovo neizbježan seksistički diskurs u javnom prostoru. Prije nekoliko dana na veliko se pisalo o gostovanju Connora McGregora, kojem je sud u Dublinu utvrdio silovanje, nalate night emisiji Jimmyja Fallona. Večeras ćemo na terenu protiv Hrvatske gledati Cristiana Ronalda, teškog milijarde, koji je 2009. bio predmet optužbi za silovanje u Las Vegasu. Kaznene optužnice nisu podignute. Na na prvenstvu smo gledali i Thomasa Parteyja, koji će na sud u Southwarku nakon optužbi za pet točaka silovanja i jedno seksualno zlostavljanje. Achraf Hakimi, marokanski nogometaš, igra na Svjetskom prvenstvu nakon što je u Francuskoj potvrđeno da će mu se suditi za navodno silovanje iz 2023. godine. Za žrtve nasilja, javni nastupi tapšanje su po leđima i direktno zeleno svjetlo – prijavljivanje nasilja, čini se, ne “uništava živote”, već dovodi do kulminacije karijere na događajima koje prati doslovce na milijune ljudi. Žrtvama se poručuje – nije toliko strašno.
View this post on Instagram
Jednako “ne toliko strašan” je diskurs oko žena u sportu. Na hrvatskom je javnom servisu prihvatljivo komentirati izgled voditeljice koja je u tom studiju radi obavljanja svog posla. Magistrice novinarstva, reporterke, voditeljice FNC borilačkih događanja i nekadašnje prvakinje u kickboxu. Pa je prihvatljivo potom se još malo našaliti na istu temu, nakon što ih se prozove.
View this post on Instagram
Paralelno je na Wimbledonu nastupila Naomi Osaka, među najkvalitetnijim tenisačicama svijeta. Gotovo pa svaka Osakina pojava na velikim natjecanjima suočava s istim pejorativnim pogledom na ženstvenost u okviru sporta. Od komentara da od natjecanja radi modnu reviju, preko komentara da odvlači pozornost od igre svojim izgledom, napetost oko toga kako se žensko tijelo “smije” prezentirati u sportskom prostoru još je uvijek aktualna, pa se ženstvenost pokušava ograničiti pod krinkom prikladnosti.
View this post on Instagram
Sport, trenutačno nogomet kao “najvažnija sporedna stvar na svijetu”, nudi prostor da se stari, problematični obrasci razbiju, ili barem razotkriju pred najvećom (doslovno i figurativno) arenom. Sport u svom najboljem izdanju postaje prostor pripadanja, a priželjkujemo – i prostor razotkrivanja.
Foto: Instagram, Pexels
