Da je Majčica Zemlja “u banani”, to već i dječica znaju. A znaju i da su neki od najvećih problema, bez sumnje, ispušni plinovi. Zato su pametni ljudi, kako bi spasili što se spasiti može, u nekom trenutku povijesti osmislili – električne automobile.Bilo nam je to donedavno, čini se, nezamislivo: razvučete kabel, utaknete ga u utičnicu (onu “običnu”, kućnu) i nakon nekoliko sati spreman je vaš automobil koji neće nanijeti nikakvo zlo okolišu.
Danas je to poprilično zamislivo i izvedivo. Električni automobili ne zagađuju okoliš, tihi su, doseg im je sve veći – i pružaju svojim vlasnicima sve što im pruža i onaj klasični limeni ljubimac. Ako sve jako pojednostavimo, električni automobili mogli bi u (nekoj dalekoj) budućnosti smanjiti globalno zatopljenje, kako smatraju stručnjaci. No, usprkos svemu dobrome što bi moglo proizaći iz povećanja broja električnih, a smanjenja automobila na pogon s unutarnjim izgaranjem, broj električnih automobila na cestama i dalje je premalen. U 2019. godini je u Hrvatskoj od 62.969 registriranih automobila električnih automobila tek – 185.
Zeleno je skuplje
Jedan od razloga je, očekivano, cijena, koja je za prosječnoga građanina ipak previsoka. Pomaže svakako činjenica da država nudi subvenciju prilikom kupnje “zelenih” vozila, ali subvenciju dobiju samo najbrži i najsretniji. Radi se o nekih 150 vozila godišnje – automobila, skutera, motocikala i bicikala. Za automobil je najviši iznos subvencije oko 80.000 kuna. Većina se renomiranih proizvođača automobila upustila prije ili kasnije u proizvodnju onih na struju, no opet ih većina zadržava poprilično visoku cijenu. Činjenica je da su električne verzije tek nešto skuplje od svojih benzinskih inačica, a uzevši u obzir cijenu goriva i činjenicu da električni ljubimci stvaraju daleko manje troškove servisiranja, izračuni pokazuju da se razlika u cijeni isplati već nakon pet godina.
Dok su neki poput mnogima nedostižni, ne znači da na ovaj način ne možete doprinijeti očuvanju onog što nam je od planeta ostalo. Kao predvodnik na području elektromobilnosti, Renault nudi najpovoljnije modele električnih automobila, među kojima prednjači Renault Zoe. Ovaj najprodavaniji električni automobil u Europi ima ujedno i jedan od najvećih dosega na tržištu, pa s jednim punjenjem bez poteškoća stignete od Zagreba do Šibenika.
Problem nastaje onda kad vam na putu zatreba punjenje. Nije nerješiv, dakako, ali nije baš jednostavan poput guglanja najbliže benzinske postaje. Mreža punionica u Hrvatskoj još uvijek je vrlo oskudna, a u prilog joj ne ide niti činjenica da su cijene struje na njima neujednačene. Na nekima ćete punjenje dobiti i besplatno, ali ne zadugo, a i cijene na onima gdje se punjenje naplaćuje daleko su ispod cijene benzinskog i dizelskog goriva. Primjera radi, u Hrvatskoj se zasad vozimo na struju upola jeftinije negoli u Njemačkoj.
Korak po korak
No do znatnog povećanja broja električnih vozila ne može se doći odjednom i samo snižavanjem njihovih cijena, nego taj proces, da bi bio učinkovit, mora biti puno kompleksniji. Pokazuje to primjer Norveške, gdje postotak električnih automobila neprestano raste. U siječnju 2020. godine dosegnut je rekord: čak 44,3 posto kupljenih automobila u tom mjesecu bili su električni automobili. Norveška se iznimno trudi smanjiti broj automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem, a jedna od stvari koja joj u tome pomaže jest visok ekonomski standard. Ali tu su i druge mjere poticaja. Na primjer, vlasnici električnih automobila ne plaćaju porez koji plaćaju vlasnici “benzinaca” i “dizelaša”. To vas može itekako potaknuti na kupovinu “strujića”.
Norveška ovdje ne planira stati. Cilj koji želi postići je taj da do 2025. godine na domaćem tržištu budu raspoloživi samo električni automobili i hibridi. U glavnom gradu Oslu, na primjer, nedavno su čak uvedene bežične, brze punionice za taksije. Tako bi, dok čekaju iduću mušteriju, na taksi stajalištu ujedno mogli puniti automobil. Inače, u Oslu je udio električnih automobila u kupljenim automobilima iznad 50 posto. Dok u Hrvatskoj gledamo osamljene i neupotrebljavane punionice, u Oslu vozači teško nalaze slobodan priključak za dopuniti “gorivo”, a upravo je u tom gradu izgrađena i prva javna garaža samo za električne automobile.
Svjetlo na kraju tunela
Da je “drukčije” moguće dokazuje i primjer malog portugalskog otoka Porto Santo, koji je u sklopu projekta “Smart Fossil Free Island” kuće Renault dobio dvadesetak električnih automobila koje voze otočani dobrovoljci. Otok ima svoju solarnu elektranu, koja služi za punjenje baterija automobila. No, automobili nepotrošenu energiju vraćaju otoku. Naime, kako se radi o turističkom otoku kojem tijekom ljeta populacija poraste, automobili se pune u vrijeme kad otok troši malo energije, da bi zatim, tijekom večeri i noći, vraćali nepotrošenu energiju na isti način kako su je i dobili.
Svi ovi svijetli primjeri pokazuju nam da se može, da načina ima, ali slične mjere trebale bi se provesti i na svjetskoj razini. Naime, prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, do 2040. godine polovica prodanih automobila godišnje trebali bi biti električni automobili. Dakle, možda vi nećete voziti električni automobil, ali vaša djeca sigurno hoće. Vaši će unuci i praunuci na motore s unutarnjim izgaranjem gledati otprilike kao i vi danas na kočije koje vuku konji. Promjena mora doći i promjena se događa, samo je pitanje kojim će se tempom odvijati i koliko ćemo je jako željeti ostvariti.
Sponzorirani članak.
