Dizajner kojeg su voljele filmske zvijezde, od Lize Minelli do Jacqueline Bisset, čija je odjeća bila neslužbena uniforma “Studija 54”, i dizajner čiji ugovor od milijardu dolara s kućom JC Penney nisu danas dostigla ni neka od najvećih dizajnerskih imena u suradnjama s high street brendovima…
Da je internet postojao 70-ih godina, pogotovo u noći 2. svibnja 1977. kad je Bianca Jagger ušetala na bijelom konju u “Studio 54”, i kad je ta vizija nje postala simbol desetljeća dekadencije i glamura, Bianca bi ga definitivno srušila. Njezinom rođendanu prisustvovale su gotovo sve “it” osobe ondašnje scene koje i danas pamtimo. Debbie Harry, Andy Warhol, Jacqueline Bisset, Baryshnikov, Mick Jagger, Elizabeth Taylor, David Bowie… bili su samo neki od 150 uzvanika i neke od najpoznatijih persona tog desetljeća. No malo tko će prepoznati ime Roya Halstona Frowicka.
Osobu koja je organizirala taj party, dizajnera koji ju je odjenuo u tu fluidnu haljinu; modnog maga čiji je životni cilj bio “odjenuti Ameriku”, koji je to gotovo uspio, i dizajnera kojeg su voljeli i Liza Minelli, Elizabeth Taylor, Iman Bowie… Zapravo, gotovo svaka stylish žena Manhattana. Činjenica da možemo nabrojati na prste jedne ruke ljude koji su čuli za njegovo ime je gotovo neobjašnjivi fenomen jer Roy, poznatiji samo kao – Halston, bio je, štoviše, i dalje jest, vitalna figura modne povijesti.
ZABORAVLJENI DIZAJNER
Danas, novi dokumentarac o njegovu životu stavlja ga tamo gdje i pripada: pod svjetla reflektora i u fokus javnosti. Snimiti film o njegovu životu odlučio je Frédéric Tcheng, redatelj za kojeg ste vjerojatno čuli jer stoji iza dva modna dokumentarca: “Dior And I” i “Valentino: The Last Emperor”. Dokumentarac jednostavnog naziva “Halston” istražuje uspon i pad zlatnog dečka američkog couturea. “Imam osjećaj da je Halston odabrao mene. Nisam imao u planu napraviti neki novi modni dokumentarac“, objašnjava Frédéric. “Ali uvijek vas povuče ako imate za ispričati dobru priču.” A životna priča Roya Halstona Frowicka je upravo to.
Odrastajući u Iowi, Halston je vrlo rano odlučio da će se otisnuti u svijet te pokoriti blještava i šljokičasta svjetla modnog svijeta. Preselivši se u New York kasnih 50-ih godina, izgradnju svog imena i brenda započeo je kao klobučar u Bergdorf Goodmanu, gdje je brzo postao glavni dizajner šešira, a prvi put se proslavio kad je Jackie Kennedy odabrala njegov dizajn šešira za predsjedničku inauguraciju. No, to je bio samo početak. Godine 1968. otvorio je svoj prvi salon za žene, a njegova estetika – jednostavna i minimalistička, poklapala se s vremenom i žudnjama tadašnjih žena. Razumio je da žene pronalaze svoje mjesto na tržištu rada, da imaju hektične živote i da žele biti slobodne. I to je ono što im je dala njegova odjeća. Bio je jedan od prvih koji je popularizirao “kratke hlačice” na ženama, a 70-ih su njegove jednostavne, fluidne i baršunaste haljine oborile sve dosadašnje prodajne rezultate na modnoj sceni. I to ne bez razloga. Uspio je napraviti maestralan kroj haljine koja je senzualno pratila liniju ženskog tijela, i to iz jednog šava. Njegova odjeća postala je neslužbena uniforma “Studija 54”.
GLAMUR I DEKADENCIJA
“U njegovoj odjeći osjećali ste se slobodno”, u dokumentarcu je izjavila Karen Bjornson, jedna od njegovih takozvanih “Halsonettes” modela koji su uvijek nosili nove kolekcije. “Njegova odjeća vam je dala neki moćan osjećaj, ali bez da ste se morali muževno odjenuti. U isto je vrijeme slavila tijelo koje imate. Bilo je uobičajeno biti potpuno gol ispod haljine“, dodala je manekenka Alva Chinn, popularno ime ondašnje scene i također “halsonettica”.
Njegovi krojevi savršeno su rezonirali s glamurom tih godina, pa su ga bezrezervno prigrlile i holivudske zvijezde poput Elizabeth Taylor, Anjelice Huston, Margaux Hemingway, Lauren Bacall, Lee Radziwill… Liza Minnelli mu je primjerice bila jedna od najbližih prijateljica i vjerna klijentica koju se jako rijetko moglo vidjeti u odjeći koja nije bila njegova. “Njegova odjeća je plesala s vama“, rekla je jednom prilikom.
Možda je nečija tuđa priča stala na tom ludilu 70-ih i scenografiji diva, disco kugli i droga, ali njegova priča je puno više od toga. Iako je bio pripadnik tog high societyja, dizajner je ujedno bio i osvježavajuće liberalan u svojoj viziji i porukama koje je slao. Primjerice, plus-size glumica i jedna od Warholovih miljenica, Pat Ast, bila je jedan od njegovih glavnih modela, već spomenutih “halsonettica”. Također mu je bilo potpuno normalno imati modele afroameričkog podrijetla na modnoj reviji u vrijeme kada je to bilo potpuno neuobičajeno. “O tome uopće nije puno pričao, nije tome pridavao pozornost“, rekao je Frédéric. “To su bile žene s kojima je volio provoditi vrijeme i žene koje je volio vidjeti u svojoj odjeći. Ono što je cijenio i vidio kod žena je to kad su imale jedinstveni karakter koji je uvijek volio naglašavati i motivirao ih je da ga se ne boje izraziti.”
POČETAK KRAJA?
Kad je u ranim 80-ima potpisao ugovor od 1 000 000 000 dolara (da, dobro ste pročitali: jednu MILIJARDU dolara) s kućom JC Penney, to je bio potez bez presedana. Razlog je bio taj koji je spomenuo puno puta prije: želio je odjenuti cijelu Ameriku.
“Volio je dobar dizajn i htio ga je proširiti što je više mogao“, izjavio je Frédéric. “Pripadnici visoke mode zgražavali su se i snobovski su odustajali od narudžbi, ali danas je potpuno normalno da takvo veliko dizajnersko ime sklopi partnerstvo s nekim high street brendom.” Paradoksalno, čini se da je njegova ambicija i napredno razmišljanje ono što je bio ključni razlog njegova pada. Naravno, počeci kraha krenuli su kad je potpisao nesretni ugovor s kompanijom Norton Simon Inc godine 1973. u kojem se, ne znajući to, odrekao pravo na svoje ime i svoje dizajne. A kad je došla nova kompanija 1983. godine, te dvije stavke pokazale su se toksičnom kombinacijom za njegovu karijeru. Marginaliziran u kompaniji koju je izgradio u carstvo, Halston je uskoro postao nebitna persona. Proživio je ostatak života u modnom egzilu koji je sâm odabrao i 1990. godine umro je od AIDS-a, u 57. godini. Možda je njegovo ime izblijedjelo, ali njegovo nasljeđe živi. Ne samo u njegovom dizajnu nego i u viziji da su dizajneri arhitekti svoga brenda.
Fotografije: Guliver/Getty Images
ČLANAK JE OBJAVLJEN U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA BROJ 242
