Dr. Dejan Kovač doktorirao je i magistrirao na ekonomskom institutu CERGE-EI Prag, te je postdoktorski istraživač iz ekonomskih i političkih znanosti na Školi međunarodnih odnosa Woodrow Wilson na Sveučilištu Princeton u društvu nobelovaca. U znanstvenom i stručnom radu usmjeren je na borbu protiv korupcije, izgradnju demokratičnijeg izbornog sustava, reformu ekonomskog sustava i državne uprave, optimizaciju obrazovnog, zdravstvenog i političkog sustava. Kada se prošle godine vratio u Hrvatsku zbog rođenja sina, vidio je golemu goličinu nepravde. “Jednostavno, ako imate srca, ne možete ostati ravnodušni i morao sam reagirati političkim angažmanom. Nepravda me pogađa na osobnoj razini jer se cijeli život borim protiv nepravde. Sâm sam morao otići iz Hrvatske jer se nisam mogao afirmirati u znanosti u Hrvatskoj, da bih kasnije doktorirao vani i završio na Sveučilištu Princeton u društvu nobelovaca”, kaže nam gospodin Kovač.
Možete li nam reći iz kojeg ste se razloga odlučili kandidirati za Predsjednika RH?
Prošlog Božića vratio sam se u Hrvatsku zbog rođenja sina i vidio sam golemu količinu nepravde u našoj domovini. Jednostavno, ako imate srca, ne možete ostati ravnodušni i morao sam reagirati političkim angažmanom. Nepravda me pogađa na osobnoj razini jer se cijeli život borim protiv nepravde. Sâm sam morao otići iz Hrvatske jer se nisam mogao afirmirati u znanosti u Hrvatskoj, da bih kasnije doktorirao vani i završio na Sveučilištu Princeton u društvu nobelovaca.
Spominjete kako je sad zadnja prilika za nešto učiniti, a s druge strane pojedini kandidati tvrde da nam je potreban optimizam. Na koji biste način Vi vratili optimizam u Lijepoj Našoj? Mislite li da imamo vremena poboljšati stanje u Hrvatskoj?
Nade uvijek ima. Ali ako uvijek idete istim putem, nećete nikad stići na novu destinaciju. Vjerujem da će se na ovim izborima građani odvažiti i izabrati novi put koji im nudim. Volim uvijek reći da je Hrvatska, ako ostane ovaj status quo, na jedan korak od bankrota, ali dva koraka uz prave promjene na razini EU zemalja. Prije svega, u kampanji neću poticati populizam koji obećava brza rješenja kroz podjele, nego ću inzistirati na politici ujedinjenja. Krajnje vrijeme je da se Hrvatska ujedini pod jednim barjakom jer drugog nemam. Kao Predsjednik, bit ću Predsjednik svih hrvatskih građana, a ne kao moji prethodnici samo određenog političkog spektra.
Komentirali ste da ne vjerujete ni u ljevicu, ni u desnicu, ni u centar, nego u ono što je optimalno za Hrvatsku. S druge strane, spominjete da u Hrvatskoj sustav vrijednosti ne funkcionira. Zašto to mislite?
Prva stvar je to da sam javnosti kao prvi Hrvat na Princetonu bio totalno nepoznat sve dok se nisam politički angažirao. Okrenuli smo sustav vrijednosti naopako. Većina mojih profesora i kolega na Princetonu radili su s američkim predsjednicima kao savjetnici i uvijek su se vraćali natrag na sveučilište jer je znanje iznad politike. U Hrvatskoj, politika je iznad znanja i obrazovanja. Napravili smo državu iz koje sposobni odlaze, dok nesposobni s vezama njome vladaju. U razvijenim demokracijama Zapada većina građana ni ne zna tko su njihovi političari jer njihov sustav funkcionira. Kod nas, nažalost, političari su manekeni koji daju samo formu, a nikakav sadržaj. To se mora mijenjati.
Za koji se Vi sustav vrijednosti zalažete i koji će to sustav omogućiti kvalitetniji život građana naše zemlje?
Osnovica moje kampanje bit će upravo uspostavljanje sustava meritokracije u svim segmentima društvenog života jer Predsjednik je jedina osoba izravno birana od hrvatskih građana i kao takav preuzet ću punu odgovornost za to da budem moralna vertikala društva. Prije svega zalažem se za zemlju znanja i obrazovanja, a ne korupcije i veza. Zalažem se za ravnopravnost svih građana jer Hrvatska ne smije biti jednima majka, a drugima maćeha. Zalažem se za zemlju u kojoj će se pričati o budućnosti, a ne o prošlosti. Imam malu djecu i želim javnu raspravu koja će im dati bolje obrazovanje, zdravstvo i životni standard.
Smatrate i da kurikularnu reformu treba provoditi svake četiri godine i često komentirate kako moramo biti zemlja znanja i obrazovanja. Što predlažete po tom pitanju? Kako komentirate štrajk prosvjetara i dosadašnje pregovore?
Moj doktorat u inozemstvu trajao je pet godina. U procesu završavanja doktorata, moje znanje je već zastarjelo jer su nova znanja stečena u tom periodu. Globalna konkurencija tjera nas na kontinuirano usavršavanje, to je čisti darvinizam – onaj koji se ne usavršava jednostavno zaostaje za drugima. Potrebna je promjena cijelog sustava. S obzirom na to da dolazim iz obrazovnog sustava – jesam za povećanje plaća, ali uz uvođenje novog sustava meritokracije. Trenutačno mi vrednujemo i nagrađujemo vrijeme provedeno na nastavi, a ne koliko je pojedini profesor našu djecu naučio specifičnim znanjima. Ne može profesor kojem učenici uredno padaju državnu maturu imati jednaku plaću kao profesor kojemu učenici osvajaju prva mjesta na međunarodnim natjecanjima. To je naslijeđe starog sustava koje moramo mijenjati. Prvi sam koji želi za svoju djecu najbolje učitelje, motivirane za rad s njima.
Dodajete da je potrebno transparentno prikazivati trošenje javnog novca. Mislite li da postoji koji razlog za netransparentnost, a da nije vezan za prikrivanje nemoralnih radnji? Postoji li neki primjer grada ili države koji je uveo transparentno trošenje javnog novca i ako da, koji su rezultati?
Poznati primjer Estonije kao države, a grada Bjelovara – gdje je gradonačelnik Hrebak uveo sustav da se svaka kuna iz gradskog proračuna može vidjeti online. Na taj način potiče se transparentnost i stavlja građane u proaktivnu poziciju, gdje možete upitati svog lokalnog političara: “Kako to da imate novaca za kupnju skupih automobila na račun poreznih obveznika, a nemate za vrtić za moju djecu?“ Na ovaj način staje se na kraj “lokalnim šerifima“ i naši novci usmjeravaju se u javna dobra, kamo bi i trebali ići.
Prvi sam i jedini predsjednički kandidat koji je javno objavio trošenje svih novčanih sredstava u predizbornoj kampanji. Nisam bio zakonski primoran, ali sam smatrao da je to moja moralna odgovornost jer smatram da kao predsjednik moram dati dobar primjer koji će ostali građani slijediti. S obzirom na to da će službena kampanja trajati samo dva tjedna, svi ostali kandidati prikazat će troškove samo za ta dva tjedna jer kako kažu, “ne moraju po zakonu.“
Iznimno se okrećete tehnologiji, smatrate i da je porez na tehnologiju porez na budućnost. Možete li to malo pojasniti našim čitateljima s obzirom na to da je, čim se čuje riječ “porez”, u javnosti konotacija u pravilu negativna?
To je bio moj komentar na jednog od čelnika sindikata koji bi uveo porez na tehnologiju i pokazuje zarobljenost u prošlosti. Kroz povijest tehnologije smanjivao se broj zaposlenih u određenim djelatnostima, ali su se i otvarala nova radna mjesta u novim djelatnostima. Radnici su se samo morali nadograditi novim vještinama i alocirati u novi segment tržišta rada. Nešto što je strano mnogim sindikalistima jer već 25 godina kohabitiraju u istom sustavu, uz konstantno povećanje plaća i bez ikakvog dodatnog usavršavanja. Moderno tržište rada 21. stoljeća zahtijeva cjeloživotno usavršavanje. Po meni, ideja poreza na tehnologiju je porez na budućnost. Ne možemo temeljiti moderno gospodarstvo 21. stoljeća na potrošenom modelu bivšeg sustava. Za nove politike trebaju nam novi ljudi i nove ideje.
Koje će biti Vaše prve tri odluke u slučaju da zasjednete na mjesto Predsjednika RH? A ako ne uspijete postati Predsjednik, hoćete li se i kako nastaviti boriti za bolju budućnost naroda RH?
Prvo je rješavanje korupcije u Hrvatskoj, kroz sazivanje sastanka s premijerom i poduzimanja mjera da se korupcija u Hrvatskoj počne rješavati. Prije dvije godine SOA je izdala izvješće da su osobe u pravosudnom sustavu povezane s kriminalnim podzemljem. Ni Predsjednica ni Premijer nisu reagirali i zato nam je ovakvo stanje u sustavu. Drugo je uvođenje potpune transparentnosti trošenja novaca na Pantovčaku, da se vidi svaka kuna koju trošim jer smatram da je nemoralno imati određene troškove kao Predsjednik dok je 30 posto građana Hrvatske na granici siromaštva. Predsjednik Austrije vozi se javnim prijevozom, znači da se može kad se hoće. Treće je “redizajn” birokratske diplomacije da postane osnovica izvozno orijentiranog gospodarstva. Stari sustav gdje su diplomati živjeli na račun poreznih obveznika u stranim zemljama i nisu doprinosili svojoj domovini ostavit ću u ropotarnici povijesti. Novi sustav će imati fiksni dio i varijabilni dio nagrađivanja ovisno o tome koliko je diplomat bio dobar u mandatu: koliko se povećao izvoz hrvatskih proizvoda u tu zemlju, koliko je naših poduzetnika spojio sa stranim tržištima i koliko je turista iz te zemlje došlo natrag u Hrvatsku. Sustav postoji, treba samo politička volja za provedbu.
Cijeli život sam autsajder, ali sam uvijek pobjeđivao, tako će biti i ovaj put. Samo pobjeda dolazi u obzir jer građani RH konačno imaju priliku imati Predsjednika svih Hrvata, a ne samo političkih grupa kao do sada.
CIJELI INTERVJU ZAJEDNO S INTERVJUIMA DRUGIH KANDIDATA ČITAJTE U AKTUALNOM TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA, BROJ 247
