U vrijeme kad su mentalno zdravlje i briga o sebi sve češće teme svakodnevice, ljudi traže načine kako se nositi sa stresom, tjeskobom i emocionalnim izazovima: brzo, diskretno i bez previše komplikacija. Tako se, uz užurbani ritam života, mnogima tehnologija nameće kao potencijalno rješenje
U tom kontekstu, umjetna inteligencija sve češće zauzima ulogu ne samo asistenta već i sugovornika. AI chatbotovi poput ChatGPT-ja koriste se za vođenje dnevnika, analiziranje emocija, pa čak i kao vrsta “digitalnog terapeuta”. Na platformama kao što su TikTok i Reddit množe se svjedočanstva korisnika koji kažu da su s AI-jem “razgovarali o svojim traumama” ili “dobili uvid koji nisu očekivali”.
No postavlja se pitanje – može li umjetna inteligencija doista biti emocionalna podrška? I gdje je granica između korisnog alata i zamjene za stručnu pomoć?
View this post on Instagram
Zašto se okrećemo AI podršci
Privlačnost korištenja umjetne inteligencije kao emocionalne podrške sve je jasnija, odnosno dostupna je u svakom trenutku, ne postavlja neugodna pitanja, ne osuđuje i ne naplaćuje sat vremena razgovora. AI nudi brz, diskretan i besplatan oblik podrške, a za one koji se teško otvaraju ljudima ili tek žele napraviti prvi korak prema introspekciji, ovakav oblik razgovora može biti korisna početna točka.
Naime, umjetna inteligencija može pomoći u vođenju dnevnika, prepoznavanju ponašajnih obrazaca, nuditi smjernice za disanje, zahvalnost ili tehnike smanjenja stresa; što je osobito korisno kod blažih oblika tjeskobe i svakodnevne napetosti. Također, za one koji se osjećaju usamljeno, ovakva komunikacija može pružiti prividan osjećaj bliskosti i razumijevanja. No unatoč tim prednostima, granice su vrlo jasne. AI ne može protumačiti govor tijela, osjetiti emocionalnu nijansu ili prepoznati tišinu punu značenja. Ne zna kad treba šutjeti, a kad zatražiti dublji odgovor. Postoji i rizik od površnih savjeta i banalizacije ozbiljnih problema, kao i opasnost da korisnici povjeruju kako im algoritam može zamijeniti stručnjaka. A upravo u toj ljudskoj kompleksnosti, empatiji, iskustvu i autentičnom odnosu leži ono što AI (još uvijek) ne može replicirati.
View this post on Instagram
Stoga se možda pravo pitanje ne odnosi na to može li AI postati psiholog, već na to koliko daleko može ići u pružanju podrške dok ne dođemo do stvarne osobe. Kao alat, umjetna inteligencija može biti korisna; pružiti strukturu, podsjetnike i osnovne tehnike samopomoći. No kao zamjena za terapeuta još uvijek nije dovoljna, a moguće je da to nikad ni neće biti.
Foto: Instagram/@julietkaz
