Često ste to vidjeli. I čuli. Dva lika, hodaju po cesti, pričaju, vode žustru raspravu, upadaju si u riječ, kamera se trese… Radnja? Jedva da postoji. Samo priča, razgovor, valovi, bujica riječi. Možda ste naletjeli na mumblecore, a da to niste ni znali
Ovaj je žanr kao da virite kroz ključanicu u nečiji život – sirov, nefiltriran i brutalno iskren. Rođen početkom 2000-ih, mumblecore je odgovor na holivudski sjaj, na neki je način zagrljaj nesavršenosti i proslava svakodnevnog kaosa. Ako ste se ikad pitali zašto su vam razgovori u omiljenoj seriji tako neprirodni, mumblecore nudi osvježenje: ovdje su dijalozi takvi da ćete se zapitati jesu li glumci poskrivećki snimljeni dok su ispijali svoju jutarnju kavu.
Mumblecore
Čar mumblecore filmova leži upravo u toj autentičnosti. Nema grandioznih zapleta, specijalnih efekata, ni heroja koji spašavaju svijet. Umjesto toga, uranjamo u živote običnih ljudi – njihove nespretnosti, propale ljubavi, pokušaje da shvate smisao života (ili barem smisao sljedećeg računa koji moraju platiti). Dijalozi su ono što vas drži prikovanim; često improvizirani, prekidani, puni “ups” i “hm”, zvuče kao stvarni razgovori koje vodimo s prijateljima. Upravo ta nesavršenost stvara nevjerojatno privlačnu bliskost s likovima. To je kao da vam netko priča priču o svom životu, s pauzama, prekidima i svim onim trenucima kad ne zna što bi rekao.
Ako nikad niste čuli za mumblecore ili ste oduvijek željeli zaroniti u njega, pripremite se za filmsko putovanje koje će vas natjerati na to da preispitate sve što ste mislili o “dobrom” filmu. Donosimo nekoliko prijedloga koji će vas uvesti u najiskreniji žanr indie kinematografije.
Frances Ha, Noah Baumbach
Ako postoji film koji je postao zaštitni znak mumblecorea, to je “Frances Ha”. Baumbach i Greta Gerwig (koja glumi i koscenaristica je) stvorili su portret 30-godišnjakinje koja pokušava shvatiti život u New Yorku dok su njezini prijatelji postajali polako, ali sigurno “odrasli”. Frances je simpatična, nespretna i pomalo izgubljena, a njezina borba da pronađe svoje mjesto u svijetu univerzalna. Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, što mu daje bezvremenski šarm i podsjeća na klasike francuskog novog vala, ali s modernim mumblecore twistom. Gledajući Frances kako pleše ulicama New Yorka, osjećat ćete se kao da gledate prijateljicu – ili sebe. Dijalozi su briljantni, puni duhovitosti i dubokih uvida u ljudske odnose, a Francesina iskrena potraga za “domom” u prijateljstvu i karijeri čini ovaj film savršenim ulazom u svijet mumblecorea.
Nights and Weekends, Joe Swanberg i Greta Gerwig
Pripremite se za intiman i bolno iskren pogled na vezu na daljinu u filmu “Nights and Weekends”. Joe Swanberg i Greta Gerwig ne samo da su u glavnim ulogama već su i sami režirali, snimali i montirali film, što mu daje nevjerojatnu autentičnost. Pratimo Mattu i Jamesa dok se bore s izazovima veze razdvojene kontinentima, a kamera ih prati izbliza, bilježeći svaku nespretnost, svađu i trenutak nježnosti. Film je gotovo u potpunosti improviziran, što znači da su dijalozi sirovi, puni prekida i stvarnih emocija. Nema tu uljepšavanja niti holivudskih trenutaka. To je sirova, nepatvorena slika ljubavi koja se bori s realnošću, što ga čini jednim od najmoćnijih mumblecore uradaka koji savršeno prikazuje srž žanra: iskrenost iznad svega.
Drinking Buddies, Joe Swanberg
Evo filma koji savršeno dočarava onu tanku liniju između prijateljstva i nečeg više, sve to uz hektolitre piva. “Drinking Buddies” okuplja sjajnu glumačku postavu (Olivia Wilde, Jake Johnson, Anna Kendrick i Ron Livingston) koja tumači zaposlenike pivovare u Chicagu. Film je poznat po tome što su glumci pili pravo pivo tijekom snimanja, što je dodatno pridonijelo autentičnosti improviziranih dijaloga i opuštenoj atmosferi. Ne postoji neki velik zaplet, već pratimo male, svakodnevne interakcije, flertove i napetosti između likova. To je poput promatranja grupe prijatelja dok se druže, s cijelom lepezom nijansi u njihovim odnosima. “Drinking Buddies” pravi je mumblecore dragulj jer pokazuje koliko kompleksne mogu biti ljudske veze, čak i u najležernijim okruženjima, bez da se to ikad izgovori.
Tiny Furniture, Lena Dunham
Prije ostvarenja “Girls”, postojalo je “Tiny Furniture”. Film Lene Dunham iskren je i često nelagodan pogled na odrastanje (ili nedostatak istog) nakon fakulteta. Dunham glumi Auru, mladu umjetnicu koja se vraća kući u New York nakon diplome, osjećajući se izgubljeno i ne znajući što bi sa sobom samom. Film je snimljen u obiteljskom stanu Lene Dunham, s njezinom majkom i sestrom u sporednim ulogama, što mu daje ultraosoban i gotovo dokumentaristički štih. Aura se bori s nespretnim ljubavnim vezama, pokušajima da shvati svoju karijeru i općenito pronalaskom svrhe. Dijalozi su puni Dunhameinog prepoznatljivog humora – često ciničnog, samoironičnog i brutalno iskrenog. “Tiny Furniture” pravi je mumblecore film jer ne bježi od neugodnih istina o generaciji koja se bori s pronalaskom svog mjesta u svijetu, prikazujući sve mane i vrline s dozom empatije.
Mutual Appreciation, Andrew Bujalski
Ako postoji “kum” mumblecorea, to je Andrew Bujalski. Njegov film “Mutual Appreciation” često se navodi kao jedan od ključnih filmova koji su definirali žanr. Pratimo Alana, mladoga glazbenika iz Bostona koji se seli u New York, pokušavajući se probiti na glazbenoj sceni i pritom se snalaziti u kompliciranim prijateljstvima i romantičnim odnosima. Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici i obiluje dugim, improviziranim scenama s dijalozima koji se često preklapaju. Likovi su pomalo čudni, nespretni i neprestano pokušavaju artikulirati svoje misli i osjećaje, često bez uspjeha. Upravo u toj autentičnosti, u tim “nesavršenostima” komunikacije, leži ljepota “Mutual Appreciationa”. To je kao da gledate komadić života – neuređen, nepredvidiv i pun tihih, ali značajnih trenutaka. To je esencija mumblecorea: stvarni ljudi, stvarni razgovori, stvarni život.
Fotografije: Promo
