Femicid, nažalost, ne jenjava unatoč alarmantnim statistikama i brojnim upozorenjima – kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta
Posljednjih tjedana javnost zaokuplja ubojstvo para u Zagrebu, a jedna od najnovijih informacija odnosi se na navodnu upletenost bivšeg supruga ubijene u samo naručivanje zločina. Iako ovaj slučaj formalno nije klasificiran kao femicid i postoje određene razlike, neosporno je da u njegovoj pozadini ponovno vidimo obrasce rodno uvjetovanog nasilja.
View this post on Instagram
Krajem prošle godine UN je objavio statistiku koja je trebala biti puno više od tzv. wake-up calla i potaknuti veće institucionalno prepoznavanje ovog društvenog problema. Iznijeli su da se svaki dan dogodi gotovo 140 ubojstava, što znači da svakih deset minuta premine jedna žena ili djevojčica, a počinitelji su najčešće osobe bliske žrtvama, poput partnera ili bliže obitelji. Femicid je u svojoj osnovi nasilje uvjetovano rodom, odnosno spolom osobe. Ubojstvo je potaknuto diskriminacijom protiv žena i djevojčica, nejednakim omjerom moći i zakonske zaštite.
Svi pričaju o femicidu, ali zašto to nije dovoljno
“Ljudi misle da je nasilje nad ženama u nekim okolnostima opravdano – kao da ga se može isprovocirati ili zaslužiti”, ispričala je za časopis “Vice” sestra žrtve femicida, a tako je u kratkim crtama objasnila zašto se o femicidu priča – i zašto to još uvijek nije dovoljno.
Društvene mreže donijele su nam platforme poput Grofa Darkule, koji na izuzetno pitak i pamtljiv način prezentira razne crne društvene statistike i širi svijest o temama poput femicida. Ironično, najvrjedniji dio toga nije da objašnjavaju što femicid uopće jest, već zašto do njega dolazi. A dolazi jer živimo u društvu koje, globalno, a posebno regionalno govoreći, smatra nasilje nečim opravdivim, a nasilje nad ženama nečim zasluženim. Dolazi jer institucije ne reagiraju na vrijeme ili ne reagiraju intenzitetom kojim bi trebale. Dolazi jer u medijima o femicidu i nasilju čitamo kao o nekoj dugačkoj tragičnoj sagi idealnoj za prikupljanje klikova.
Dolazi jer se za njega zna, ali o svemu što mu prethodi se ne zna.
Što je femicid, a što nije femicid
Kako raste svijest o femicidu, pojavljuje se i onaj dio ljudi koji njegovo spominjanje smatraju pretjeranim ili čak ironiziraju. Važno je jasno razlikovati: femicid nije samoubojstvo, nije slučajna smrt ni nesreća, čak ni kad je žena žrtva. Femicid je ubojstvo koje je motivirano upravo činjenicom da je žrtva žena – to je nasilje proizašlo iz rodne diskriminacije.
Situacija u Hrvatskoj
Uvođenjem femicida kao zasebnog kaznenog djela početkom prošle godine, Hrvatska je napravila značajan pomak i postala jedna od rijetkih europskih zemalja koja ga zakonski ističe kao specifičan oblik nasilja nad ženama. Međutim, sve što prethodi femicidu u Hrvatskoj nije dovoljno prepoznato, odnosno premalo se radi na samoj prevenciji jer femicid je samo onaj najgori ishod. Nasilje u obitelji i prisilna kontrola samo su dio indikatora onog najtežeg scenarija, a koji sami po sebi nisu dovoljno prepoznati.
View this post on Instagram
Čak i kad jesu – počinitelji se vrlo brzo ponovno integriraju u običnu svakodnevicu. Nasilje u obitelji, prisjetimo se, nije uvijek definirano kao kazneno djelo, a o tome hoće li se voditi kao prekršajni postupak ili kazneno djelo ovisi o policiji, odnosno državnom odvjetniku koji zaprima taj slučaj. Dakle, ne podliježe svaki slučaj kaznenom pravu koje omogućuje teže kazne i veću zaštitu žrtava.
Od početka ove godine, u Hrvatskoj su čak šest žena ubili njihovi partneri.
Što možemo učiniti
Znamo da u našoj regiji kultura šutnje i srama nerijetko uzima maha, a stigmatizacija žrtve u njezinim očima nasilje čini tek početkom trakavice koja se može pojaviti ako prijavi nasilje. Povjerenje u sustav trebalo bi biti prioritet, a za to je potreban sve intenzivniji rad u stručnim službama, koje bi se trebale dodatno educirati i specijalizirati. Na medijima je, bez obzira na to je li riječ o informativnim ili lifestyle sadržajima, da se teme nasilja i femicida ne pojavljuju samo kao tužna ljudska priča ili kad se izrodi tragedija, već sustavno – kako bismo smanjili društvenu toleranciju prema bilo kakvom nasilju jer nasilje nije samo ono koje završi tragedijom.
