Projekt “Vrtlarenje”, koji se drugu godinu održava u Ljetnom vrtu Vintage Industrial Bara, pokrenula je Mia Orsag, svestrana umjetnica i akademska kiparica, koja nam je ispričala što stoji iza ovih zanimljivih događanja kojima je cilj na jedan kreativan i opušten način omogućiti umrežavanje umjetnika, kreativaca i djelatnika u kulturi, ali i njihovih recipijenata
O IDEJI PROJEKTA “VRTLARENJE”…
S obzirom na to da sam akademska kiparica i da je umjetnost moja velika ljubav, a ono što volim, volim i dijeliti s drugima, već dulje vrijeme želja mi je približiti umjetnost ljudima kojima ona baš i nije tako bliska. Inicijalna ideja bila je kreirati program koji izlazi iz ustaljenih okvira, koji se održava u prostoru koji nije standardni prostor za umjetnost, koji umjetnost može približiti svakome, a pritom je učiniti zanimljivom i privlačnom te pokazati da su umjetnici, kreativci i djelatnici u kulturi također ljudi koji imaju svoje hobije, strasti, ljubimce i mnoge druge interese izvan svoje struke. Tako sam pokrenula “Vrtlarenje” – art hangout, koje tim ljudima pristupa iz nekog drugog, puno osobnijeg rakursa, kroz razgovore i druženja, zbog čega se rado odazivaju na sudjelovanje! S druge strane, promišljala sam o onome što je meni nedostajalo po završetku akademije, a to je umrežavanje, suradnja, razmjena ideja i mišljenja, kao i prostor za komunikaciju i predstavljanje mojih umjetničkih promišljanja široj javnosti, a ne samo kolegama, mami, tati, sestri, psu te ponekad i nekim frendovima.
Vrlo brzo, u projekt su se uključile i cure, Tena Razumović Žmara i Vanja Daskalović, koje sada sa mnom rade na tome da “Vrtlarenje” doista bude prostor zanimljivih druženja u kojem se dobro osjećaju i naši gosti i publika.
O PROSTORU LJETNOG VRTA…
Ljetni vrt Vintage Industrial Bara i Grif Bar, prostori u kojima se projekt održava, idealni su upravo zbog toga što je ovaj popularni zagrebački klub sve značajnije mjesto susreta različitih supkultura, ljudi drukčijih afiniteta i svojevrsni melting pot Hrvatske pop kulture u kojem pronalazimo zajednički jezik. Metaforički, ti prostori se kroz “Vrtlarenje”, preko razgovora, radionica, projekcija, performansa i druženja, pretvaraju u “rasadnik” ideja i interakcije!
O SVJEŽEM NAČINU PREDSTAVLJANJA UMJETNIKA…
Uglavnom nemamo priliku upoznati ljude koji stoje iza filmova, izložbi, kazališnih predstava, plesnih koreografija i drugi kreativnih projekata. Na hangoutu možete upoznati kreativce i ljude koji se bave kulturom kao osobe koje, uz svoje profesije, ponavljam, imaju i hobije, strasti, kućne ljubimce, omiljena mjesta za izlaske, omiljenu vrstu glazbe, hrane… Svako se “Vrtlarenje” veže uz drugu temu, a umjetnost je ono što povezuje sudionike. Održali smo tako “Vrtlarenja” s temama kao što su “Umjetnost i pivo”, kad smo ugostili kraft pivare (“Pulfer” i “Varionica”) te sutkinju za pivo, a svi su redom završili Likovnu akademiju; zatim je tu tema “Umjetnost i sport” (također smo ugostili likovnjake koji su vrhunski sportaši); tema “Umjetnički parovi”, kad smo ugostili parove koji se oboje primarno bave umjetnošću, a s kojima smo razgovarali o suživotu; tu su bile i teme kao što su “Erotika u umjetnosti”, “Art &moto”, “Umjetnost i stimulansi”, “Girl power” i slično. Kroz vizualni identitet svakog izdanja predstavljamo različita zanimljiva umjetnička imena, a za kraj se zabavljamo uz play liste prema izboru svaki put drugog umjetnika ili umjetnice.
Šarm projekta jest upravo taj neposredni, intimni moment između sudionika i publike koja je u svakom trenutku slobodna postavljati pitanja, a interakcija je konstantna i fluidna. Ne postoje ograničenja u temi i smjeru njezinog razvoja. Postoji samo želja da se kod svakoga razvije taj interes za umjetnošću i kreativnim procesima, da pojedinac otkrije i osjeti kako je umjetnost nešto što mu/joj je dostupno i što može biti izuzetno razumljivo. Baratanje super profinjenom terminologijom kojom se struka često koristi nije poanta ove komunikacije. Također, umjetnici imaju priliku predstaviti sebe i svoj rad na jedan malo drukčiji način. Mislim da je bitno da umjetnik bude prisutan u javnosti.
O UMJETNOSTI, CENZURI I DRUŠTVENOJ SITUACIJI
Svoju umjetnost često koristim kao instrument kojim preispitujem odnos prema vremenu u kojem živimo. Trudim se reflektirati promjene koje su se dogodile i još uvijek se događaju unutar suvremenog društva te akcentirati promišljanje o suvremenom čovjeku, a istovremeno pozivati na promišljanje o tradicijama, sve bržem načinom života, bljeskovitim promjenama trendova uvjetovanim konzumerističkim sustavima, kulturološkom nasljeđu te manipulaciji subliminalnim kanalima.
Nameće se pitanje koliko smo svjesni naših unutarnjih svjetova, različitih aspekata prolaska vremena i njegovog utjecaja na doživljaj materijalnog, ali i nematerijalnog svijeta, uzoraka percepcije te njihovog konteksta i uporabe. Iako sam kiparica, često slikam, s obzirom na to da je kiparstvo prilično skup medij, pa tako pokušavam zaobići probleme egzistencijalne prirode. Ipak, najnovija stvar na kojoj radim jest prostorna instalacija pod nazivom Globusi, koja se sastoji od sedam skulptura različitih dimenzija, koje asociraju sfere. Heklane čipkaste stolnjake, sinonime kiča specifične za područje na kojem živimo, zatvaram u smolu i tako oblikujem prozračne, organične, nepravilne kugle. Atavizam, kao što je heklani stolnjak, doziva neka zaboravljena vremena. S obzirom na to da je riječ o rukotvorini, taj stolnjak je u biti medij u kojem se nakupljala i putem kojeg se prenosi energija uglavnom obilježena mirom i meditativnim osobinama samog procesa izrade. Zatvaranjem u poliestersku smolu, evociram ideju organizma zarobljenog u jantar koji tako ostaje u potpunosti očuvan, trudeći se ukazati na suptilnu poveznicu vremena i prostora. Kugla simbolizira duhovne svjetove, predstavlja savršenstvo, cjelovitost i homogenost. Dekonstrukcija i ponovno promišljanje tradicionalnih poimanja umjetničkih formi često su okvir mog stvaralaštva, a ovaj je ciklus inspiriran pitanjem “koliko je naš stav doista naš u vremenu manipulacije vizualnim i zvučnim inputima koji su nam svakodnevno servirani na podsvjesnim razinama”, koje kolegica Matasić postavlja u svom projektu “Vreće bez dna”. Je li atavizam poput pletenog tabletića dio kulturološkog naslijeđa, folklora ili ipak nekog (isteklog) “trenda”? Pozivam vas da odgovor potražite na izložbi koja će se održati od 3. do 15. rujna u Galeriji Karas!
