U svijetu u kojemu je financijska neizvjesnost veća nego ikad, mnogi svoju financijsku budućnost žele osigurati na načine koji izlaze iz okvira mjesečnih primanja. U tom kontekstu, investiranje je logičan korak, međutim, ulazak u svijet investiranja nije jednostavan i potrebno je istražiti sve potrebne segmente kako bi se ulaganje potencijalno zbilja i isplatilo.
Kako krenuti s investiranjem ako ste potpuni početnik, saznali smo u razgovoru s Nikom Maričićem, voditeljem odjela za upravljanje imovinom u InterCapitalu i financijskom blogericom Sandrom Ferenčak. Dotaknuli smo se različitih vrsta investicija, savjeta o upravljanju rizicima te važnosti savjetovanja i financijskog plana. Stoga, zanima li vas na koji način početi ulagati novac, u nastavku potražite sve potrebne odgovore!
Za nekoga tko nikad nije investirao, što je prvi korak koji treba poduzeti?
NIKO: Prvi korak jest započeti štedjeti kroz akumulaciju iznosa. Manje je bitno o kojem se iznosu radi, a veći se naglasak stavlja na disciplinu i periodičnosti izdvajanja. Jednom kada ste započeli sa štednjom, tako akumulirani novac možete investirati. No, prije toga, bitno je definirati investicijski cilj.
SANDRA: Prvi korak za bilo koga jest ”očistiti” se od bilo kakvih dugovanja, naročito minusa po računima ili kreditnim karticama, osim stambenih kredita ako netko ima. Nakon toga, važno je kreirati takozvani crni fond koji pokriva 3-6 mjeseci troškova života i služi kao osigurač u slučaju nepredviđenih događaja. Tek onda idemo u stvaranje štednje koja će poslužiti za investiranje u dugoročne financijske ciljeve. Najvažniji sljedeći korak jest educirati se o vrstama investicija, njihovim prednostima i nedostacima, a naročito riziku.
Na koji način početnici trebaju definirati ciljeve investiranja?
NIKO: Ciljevi investiranja definiraju se tako da odredite u koju svrhu štedite i investirate. Neki od najčešćih primjera su štednja za mirovinu, putovanje, novi automobil, rješavanje stambenog pitanja ili za djecu. Svrha štednje ujedno definira i vremenski horizont ulaganja pa ćete tako primjerice za putovanje štedjeti do godinu dana, a za mirovinu ćete štedjeti nekoliko desetljeća. Vremenski horizont ulaganja definira rizičnost imovine u koju želite investirati. Na kraći rok sugeriraju se konzervativna financijska imovina poput oročene štednje, novčanih ili obvezničkih fondova gdje su povrati predvidljivi, dok se na dulji rok sugerira rizičnija financijska imovina poput dionica ili dioničkih fondova, sirovina, nekretnina, kriptovaluta itd.
SANDRA: Ciljevi investiranja trebaju reflektirati životne ciljeve, kao što su primjerice kupnja nekretnine, mirovina ili dodatak na mirovinu, obrazovanje i slično. Svaki od tih ciljeva ima različitu vremensku (na koji rok investiramo) i financijsku komponentu. Nakon toga, važno je razumjeti vlastitu sklonost riziku, u skladu s tim očekivane prinose (jer veći rizik nosi veću mogućnost zarade, ali i gubitka) te vremenski horizont ulaganja. Bez razumijevanja ovih komponenti bolje je ne upuštati se ni u kakve pothvate.
Koje su osnovne vrste investicija dostupne početnicima i koja se opcija po vašem dosadašnjem iskustvu pokazala najboljom?
NIKO: Za početnike je najbitnije da se detaljno upoznaju s proizvodima u koje planiraju investirati te sa svim troškovima povezanima s tim proizvodima. Jednako tako, preporučio bih investiranje u regulirana tržišta koja jamče svojevrsnu zaštitu malih ulagatelja kroz kontinuirani nadzor pružatelja i kreatora tih proizvoda i usluga. Neki od proizvoda koje bih izdvojio za početnike jesu investicijski fondovi koji pružaju jednostavan način izlaganju diversificiranoj košarici različitih vrijednosnih papira kroz jednu kupovinu. Investicijskim fondovima upravljaju regulirani profesionalci koji donose odluke na temelju informiranosti, praćenja tržišta i iskustva.
SANDRA: Svima koji se tek upuštaju u dugoročno investiranje preporučila bih započeti s najjednostavnijim oblikom investiranja u nas, a to je mirovinska štednja putem fondova trećeg stupa ili paneuropske mirovine. Radi se o štednji koja je poticana od strane države, a i porezno je optimalna, naročito ako se investira preko uplata poslodavaca. U taj oblik štednje može se ulagati manje iznose pa je, na primjer, za ostvarenje maksimalnog iznosa godišnjih poticaja dovoljno uložiti oko 50-ak eura mjesečno. Ako netko ima na raspolaganju više novca za investiranje, preporučila bih razmotriti ulaganje putem ETF-ova, odnosno, indeksnih fondova niskih naknada dostupnih preko brokerskih platformi. Budući da takvih fondova ima nekoliko tisuća, potrebno je znati kako ih odabrati za svoje financijske ciljeve, a za to je potrebno educirati se kako bi znali u što se upuštamo.
U svijetu investiranja često se spominju pasivni i aktivni modeli investiranja. O čemu se točno radi i koji je pristup bolji za početnike?
NIKO: Pasivni model obuhvaća strategiju investiranja koja replicira kretanje usporedive veličine, tzv. benchmarka. Za primjer bih izdvojio S&P500 ETF – radi se o fondu kojim se trguje na burzi, a koji replicira kretanje najpoznatijeg svjetskog dioničkog indeksa – američkog S&P500. Aktivni model obuhvaća strategiju investiranja koja aktivnim pristupom, učestalim kupnjama i prodajama, pokušava nadmašiti rezultat usporedivih veličina. Početnicima bih sugerirao pasivni model zato što ima jasno definiranu strategiju repliciranja benchmarka, niže naknade te je pasivne proizvode moguće trgovati putem raznih platformi koje su brzo i lako dostupne malim ulagateljima.
SANDRA: Upravo spomenuti ETF-ovi omogućuju pasivno ulaganje koje osobno preferiram. Za razliku od aktivnog investiranja u kojem pojedinac samostalno odabire pojedinačne dionice, obveznice ili druge financijske instrumente, kod pasivnog investiranja ulažete u ”košaricu” takvih instrumenata (najpopularnija takva ”košarica” je S&P 500 indeks koji prati poslovanje 500 najboljih američkih kompanija), odnosno, kupnjom udjela u fondu istovremeno kupujemo udjele u 500 ili više kompanija koje sačinjavaju indeks. Aktivno investiranje struka je sama po sebi i u nju je potrebno uložiti godine učenja pa nije primjenjiva za malog čovjeka kojemu to nije osnovni posao.
Kako netko tko tek ulazi u svijet investiranja može odrediti toleranciju na rizik prije ulaganja? Koji su ključni parametri kojima se treba voditi?
NIKO: Tolerancija na rizik pojedinca određuje se posebnim upitnicima koje provode investicijski profesionalci. Ključni parametri na temelju kojih se određuje prihvatljiva razina rizika investitora su vremenski horizont ulaganja, dosadašnje iskustvo u investiranju, iznos koji se investira u odnosu na bogatstvo investitora, postojeću imovinu koju investitor posjeduje itd.
SANDRA: Tolerancija na rizik jedan je od najvažnijih faktora u investiranju. Velik broj investitora precjenjuje sklonost riziku dok se na tržištu ne dogode potresi i nastane panika. Imali smo prilike vidjeti taj scenarij (nakratko) 2020. godine za vrijeme pandemije, a oni stariji pamte Globalnu financijsku krizu 2007./2008 . te dot-com balon početkom 2000-ih. Tko je investirao u ta vremena te ulaže i danas, vjerujem kako je razvio osjetljivost na rizik, dok se mlađi investitori (iz neznanja) često upuštaju u avanture za koje ne znaju kako mogu završiti. Kod svake je investicije važno razumjeti razinu gubitka kojim ona može rezultirati te na koji način taj rizik ublažiti. Najjednostavniji način upravljanja rizikom jest širokom diverzifikacijom, odnosno, držanjem više različitih oblika imovine u portfelju u odgovarajućim omjerima.
Pročitala sam u jednom od tekstova o investiranju zanimljivu rečenicu koja glasi da se ne preporučuje ulagati iznos koji nismo spremani izgubiti. Što vi mislite, koji je iznos uloga optimalan za investiranje i postoji li opcija ”premalo”?
NIKO: Ne bih odmah otpisao tu rečenicu, ali napravio bih distinkciju između investiranja i špekuliranja. Investiranje se odnosi na dugoročni proces periodičnih uplata u diversificiranu košaricu različitih vrsta investicijskih proizvoda koji su nekorelirani te su u skladu s profilom rizika investitora. Ova hrpa riječi zapravo sugerira da takvim investiranjem nećete izgubiti sav novac, a postoji vrlo velika šansa pozitivnog prinosa. Znači, naglasak smo stavili na periodične uplate, vremenski horizont, diversifikaciju te svjesnost profila investitora. Kod špekuliranja postoji značajno viša mogućnost da sve izgubimo, stoga je gornja rečenica primjenjiva.
SANDRA: Po mom mišljenju ta je rečenica napravila više štete nego koristi u edukaciji investitora i vrijedi isključivo za visokorizična, takozvana špekulativna ulaganja. Ulaganje kako ga ja razumijem nije kockanje niti igranje na sreću pa je točnija definicija kako ulažemo novac koji nam trenutačno nije neophodan za život uz kontroliran rizik i siguran povrat. Na te novce računam u budućnosti i želim im sačuvati vrijednost kroz ulaganje.
Koje pogreške biste izdvojili kao najčešće kod početnika koji kreću s investiranjem?
NIKO: Ono što najčešće vidim je to da investitori zapravo nisu svjesni rizika koji preuzimaju te se žele obogatiti preko noći. Iz tog razloga nasjedaju na neostvariva obećanja nereguliranih pružatelja investicijskih usluga. Također, izdvojio bih još nesrazmjer u preuzetom riziku i očekivanom prinosu, nedefiniranje investicijskog cilja, nepoznavanje troškova vezanih uz investiciju, nemogućnost kontroliranja emocija do kojih najčešće dolazi pri prvom većem pomaku cijene, investiranje u mali broj pozicije te zanemarivanje diversifikacije. Ima toga još, ali ovo su neke od pogrešaka koje najčešće vidim.
SANDRA: Najveću pogrešku vidim u manjku edukacije o investiranju, nestrpljivost i povođenje za ”savjetima” s društvenih mreža te želju za brzom zaradom. Investiranje kakvog ja primjenjujem je vrlo dosadno i zato možda nije tako zanimljivo kao špekuliranje, ali donosi rezultate na dugi rok i to je jedino što me zanima.
Je li izrada financijskog plana neophodna za dobro investiranje i kako uopće napraviti kvalitetan financijski plan?
NIKO: Itekako, smatram da je to jedan od prvih koraka. To je put koji zapravo definira cijelu strategiju ulaganja. Investitor mora biti svjestan koji iznos ima na raspolaganju za investiranje, a to proizlazi iz kvalitetnog planiranja osobnih financija odnosno osobnih prihoda i rashoda recimo na mjesečnoj ili kvartalnoj razini. Dobar početak je da smo svjesni svojih prihoda koje rijetko možemo kontrolirati u kratkom roku jer se radi o plaći te rashoda koje možemo kratkoročno kontrolirati jer se radi o potrošnji raspoloživog dohotka. Sami diktiramo svoje potrošačke preferencije te je dobar početak da zapisujemo koliko i na što trošimo kako bi dobili kvalitetan uvid o potencijalnoj promjeni potrošačkih navika koja će nam omogućiti da dio osobnog dohotka izdvajamo na štednju umjesto na neku potrošačku naviku.
SANDRA: Financijski plan širi je pojam od investicijskog plana i obuhvaća analizu stanja trenutne imovine i obveza, prihoda i rashoda. Na takvu se analizu naslanjaju financijski ciljevi i investicijska strategija. Kvalitetan financijski plan je onaj koji korisniku daje informaciju potrebnu za donošenje odluka, kao na primjer hoćemo li smanjiti potrošnju i/ili povećati zarađivanje, iznos štednje koji možemo dugoročno investirati bez utjecaja na željeni životni standard itd.
Kako postaviti i pratiti svoj investicijski portfelj?
NIKO: Za početnike je najbolje krenuti kroz mobilne aplikacije koje posjeduju prethodno spomenute upitnike za definiranje profila rizika, koje sugeriraju diversificiranu alokaciju u različite investicijske instrumente na temelju investicijskog cilja i profila rizika te koje čak nude i mogućnost uspostave trajnog naloga za periodičnost uplata. Takve aplikacije zovu se Robo-Advisors odnosno Robo-Savjetnici, a upravo takva proizlazi iz radionice InterCapital Asset Managementa – najveće hrvatske neovisne investicijske kuće koja posluje već više od 20 godina. Naš Robo-Advisor se zove Genius te ga je moguće instalirati na svim mobilnim uređajima.
SANDRA: Kao što sam navela, za samostalno kreiranje investicijskih portfelja potrebno je nešto se educirati. Ako se radi o ETF-ovima, takva edukacija nije kompleksna i svatko od nas nakon nje bit će sposoban osmisliti vlastiti portfelj i strategiju. Osobe koje nisu tome sklone ili ne žele na to trošiti vrijeme, mogu razmotriti ponude financijskih savjetnika ili robo-savjetnika koji za njih odabiru najbolja rješenja. Svaka brokerska platforma danas manje-više ima jako dobre alate za prikaz i praćenje portfelja, no ono što bi savjetovala svima je, nakon što definiraju svoju investicijsku strategiju, sustavno i disciplinirano ulaganje bez previše osvrtanja na trenutno stanje portfelja, bar kad je pasivno investiranje u pitanju.
Koji su najbolji resursi i edukativni materijali za učenje o investiranju?
NIKO: Izdvojio bih razne webinare, podcaste i edukativne videomaterijale koji na jednostavan način upućuju u svijet investiranja, a kreiraju ih investicijski profesionalci velikih investicijskih kuća. Koristim priliku da preporučim LinkedIn profil te YouTube kanal InterCapital Asset Managementa.
SANDRA: Za razliku od samo nekoliko godina unazad, danas je prilična količina toga dostupna na lokalnom jeziku i primjenjiva na naše životne situacije. Jedan od izvora je moj blog, ali i ono što produciraju druge kolege. Postoji već dovoljno video- i audiosadržaja tako da neznanje više nije izgovor.
S obzirom na tržište, u što je u ovom trenutku najbolje investirati? Jesu li to dionice, kriptovalute, luksuzni modni dodaci…?
NIKO: Ovo je pitanje na koje je teško dati odgovor budući da je svojstveno za svakog investitora ovisno o prethodno navedenim karakteristikama. Međutim, kad bih morao napraviti portfelj za mladu osobu s vremenskim horizontom ulaganja od deset godina, sugerirao bih sljedeću alokaciju: 60 % portfelja investirao bih u dionička tržišta, 30 % portfelja investirao bih u dugoročne obveznice, 7 % portfelja investirao bih u tržište roba te 3 % portfelja u kriptovalute. Na ovaj način zastupili smo većinu klasa financijske imovine te postigli zadovoljavajuću razinu diversifikacije ostavljajući prostora portfelju da ostvari viši prinos u dugom roku kroz izlaganje rizičnijoj imovini poput dionica, sirovina i kriptovaluta.
SANDRA: Na kratki rok svaka investicija može biti dobra ili loša, no kao dugoročan investitor smatram kako su globalni dionički ETF-ovi najbolja šansa za očuvati zarađen novac od inflacije i drugih zala.
Foto: Unsplash, Pexels, Getty Images
