Film “Noćni putnici” je zapravo ljubavno pismo Parizu i nostalgični hommage 80-ima, i na repertoarima kina Kino mreže naći će se od 9. ožujka, a od 8. do 12. ožujka moći će se pogledati u sklopu Ženijalnih dana, filmske manifestacije posvećene ženama.
Minuciozan i slojevit portret jedne pariške obitelji u režiji Mikhäela Hersa vješto koristi snagu filmskog pripovijedanja kako bi donio panoramsku sliku jedne sredine i jednog razdoblja. Obuhvaćajući raspon od gotovo čitave dekade, film prati Élisabeth, samohranu majku koju u još jednoj maestralno odigranoj ulozi glumi Charlotte Gainsbourg, čija je izvedba ocijenjena sjajnim primjerom stvaranja slojevitog, multidimenzionalnog lika (David Rooney, The Hollywood Reporter).
Film “Noćni putnici” došao je u nezavisna kina!
Radnja započinje u svibnju 1981., u povijesnoj noći kada je pobjedu na predsjedničkim izborima odnio François Mitterrand. Iako je Pariz opijen optimizmom i nadom, za Élisabeth nastupa teško razdoblje neizvjesnosti. Upravo ju je, naime, napustio suprug, prepustivši joj brigu o njihovo dvoje djece tinejdžera. Primorana preuzeti i potpunu financijsku skrb o svojoj obitelji, Élisabeth pronalazi posao u kasnonoćnoj radioemisiji po kojoj je film i dobio naslov: Noćni putnici. Talk show program ugošćuje anonimne slušatelje koji, u dijalogu s urednicom i voditeljicom Vandom (Emmanuelle Béart), u eteru ogoljavaju vlastitu intimu, i to pod jednim uvjetom: moraju biti potpuno iskreni. Ondje Élisabeth upoznaje karizmatičnu djevojku Talulah koja će sasvim neočekivano ući u njezinu obitelj i ostaviti neizbrisiv trag u životima Élisabeth i njezine djece.
Kako bi na veliko platno prenijela senzorne manifestacije jednog minulog razdoblja, ova šarmantna drama koristi specifični kolorit i teksturu slike za što je zaslužan snimatelj Sébastien Buchmann. Evokacija 1980-ih postignuta je i dojmljivom glazbom koju potpisuje Anton Sanko, s kojim je Hers surađivao i na svom ranijem, u Veneciji nagrađenom filmu Amanda (2018). Sankov je zadatak bio glazbeno oživjeti duh osamdesetih, uz snažne primjese elektroničkog, synth zvuka koji uspješno rezonira s originalnim skladbama Johna Calea te bendova poput Lloyd Cole and the Commotions i The Go-Betweens, ali koji u kombinaciji s klasičnijim instrumentima stvara dojam bezvremenosti. U filmu su, poput svojevrsnih interludija, korištene i arhivske snimke nastale u tom razdoblju.
Ovaj “dopadljivo skroman i ležeran film” (Peter Bradshaw, The Guardian) istovremeno je obiteljska drama, studija karaktera, film odrastanja i ljubavni film, no prije svega to je nježno ostvarenje o dinamici svakodnevice. Redatelj Mikhäel Hers, kojeg zbog istančanog osjećaja za prikazivanje svakidašnjih efemernosti i čitavog spektra ljudskih emocija nazivaju nasljednikom velikog Érica Rohmera, Noćnim putnicima nastojao je “u film vratiti ritam života”.
Fotografije: stillovi iz filma
