Ivona Namjesnik mentorica je za mindset, poduzetnica te coach za poslovne i ambiciozne žene koje žele više. Nakon dugogodišnjeg rada na respektabilnim pozicijama u svijetu marketinga, Ivona upisuje master studij iz psihologije na prestižnom londonskom fakultetu Kingston University, i danas nas sve uči kako da prije svega zdravu ljubav prema samima sebi pretvorimo u svoju priču iz snova, baš kako i ona to uspijeva
Ivonine inspirativne misli obožavam pratiti na njezinom Instagram profilu @ivona.namjesnik i newsletteru, koje potiču na to da proniknemo u svoje najistinitije misli, osvijestimo da je moć promjene u našim rukama ako to želimo i istražimo najbolji put za sebe. Upravo zato drago mi je da sam imala priliku voditi divan razgovor s iskrenom i autentičnom Ivonom o emocijama, uspjehu, postavljanju granica i, naravno, osobnom rastu, za koji se nadam da će vas potaknuti na razmišljanje i introspekciju, kao što je i mene.
Ivonin životopis krasi radno iskustvo u renomiranim domaćim i stranim tvrtkama, neodoljive prilike za mnoge… Nakon što je godinama radila u raznim hrvatskim i američkim korporacijama, među kojima je bila i na poziciji kreativne direktorice u američkoj e-commerce agenciji Imagination Media, a sada i članica izvršnog odbora te potpredsjednica za inovacije, kreće novim putem prenoseći svoju mentalnu i emocionalnu snagu, iskustvo i znanje na svoje klijentice radeći “jedan na jedan” coaching da bi im pomogla ostvariti vlastiti puni potencijal i otkriti kako realizirati svoje želje. Na pitanje kad je osjetila da je to ono čime se želi baviti, da je to njezin poziv, inspiracija, odgovara mi uz smijeh: “Nisam. Znate, jako mi je zanimljivo koliko često me pitaju o mom “pozivu”. Od poziva, puno mi je draža ideja scenarija. Postoji scenarij u kojemu neka verzija mene, ona od prije deset godina, nakon trogodišnjeg rada za šankom kako bi platila fakultet ostaje raditi u tom istom klubu. Postoji scenarij u kojemu ostajem u agenciji u kojoj sam dobila prvi posao. Postoji scenarij u kojemu ne dajem otkaz, kao i scenarij da će sutra biti zombi-apokalipsa. Ovaj zadnji poprilično je ekstreman, naravno, ali želim reći da je ograničavajuće razmišljati na način da je nešto što sad radimo ono što ćemo raditi do kraja života.
“Drivea” me znatiželja. “Driveaju” me mogućnosti. “Drivea” me želja da doprinesem, da vratim, da napravim maleni “dent in the Universe”. Ovo je trenutačno najbolji scenarij na koji to znam – što je prekrasno jer moje klijentice uvijek dobiju najbolju verziju mene – ali to ne znači da za par godina neću misliti kako više, bolje i jače mogu doprinijeti kroz nešto drugo poput, recimo, grupnog programa.”
Ivona iza sebe ima puno životnog i poslovnog iskustva, a danas “jedan na jedan” coaching drži ambicioznim i poslovnim ženama, overachievericeama, kakva je i sama nekoć bila. Na moje pitanje što smatra da je danas ženama u poslovnom svijetu poseban izazov, kaže mi uz smijeh da nema odgovor na to pitanje i nastavlja: “Cijelu svoju karijeru provela sam u “standardno muškoj industriji”. Bila sam direktorica za marketing e-commerce agencije i, da budem iskrena, mislim da mi je išlo baš dobro. Ali okruženje u kojemu se karijera razvijala i rasla bilo je isto ono koje me poticalo da se razvijam i rastem. Moji šefovi bili su (i još uvijek jesu) briljantni, pametni, sposobni ljudi. Pa kad me pitaš što mislim da je ženama u poslovnom svijetu izazov, ne znam što bih rekla. Međutim, kad bi me pitali što mislim da je ženama općenito izazov, rekla bih sljedeće – odmaknuti se od tuđih očekivanja, samonametnutog pritiska, mentaliteta “dobre djevojčice”, želje za ugađanjem, kao i od mišljenja da ih njihov kapacitet da trpe nekako čini superjunakinjama. Imati meko srce, bistar um i čvrste granice – to bih poželjela svakoj ženi bez obzira na okruženje.”
Uspjeh ima svoju cijenu
Ivona mi otkriva je li se njezin pogled na uspjeh promijenio kad pogleda unazad 10 godina: “Oh, apsolutno. Zapravo sam poprilično ponosna što sam “umirovila” verziju sebe koja je silno željela živjeti “Sex and the City” lifestyle. Nekad sam na uspjeh gledala kroz prizmu toga da budem dobra, uspješna i postižem. Sada ga doživljavam kao slobodu da odlučim što ću s ostatkom svog života. Često podcjenjujemo moć vlastite sposobnosti da odlučimo, a još češće podcjenjujemo činjenicu da je i nedostatak odluke – odluka. Ironično, ali… Život prvo postane težak kad počnemo raditi na tome da ga dugoročno učinimo laganim. Jer to nam je većini uspjeh, zar ne? Želimo se riješiti budilice, viška kilograma, financijskih briga? Želimo mogućnost da doprinesemo, kao i to da radimo ono što volimo? Ono što pokušavam reći, vježbanje je možda teško, ali stajanje na mjestu je teže. Nelagodni razgovori su teški, ali potiskivanje svojih želja je teže. Postati stručnjak u onome što radimo je teško, ali ne imati vještinu je teže. Uspjeh, kao i “laganost”, imaju cijenu”, govori nam Ivona o svom pogledu na život.
Mnogima je danas teško osvijestiti što u životu žele i napraviti upravo taj prvi iskorak u novo, pa sam Ivonu pitala može li nam otkriti jedan mentalni alat koji nam pomaže lakše shvatiti što želimo, tj. odakle krenuti? “Smatram se poprilično sistematičnom osobom i vjerojatno bih mogla razlomiti način na koji donosim odluke, no nisam sigurna koliko to ima smisla. Zašto? Jer je polazišna točka svakog od nas drukčija. Umjesto da se pitamo što želimo, možda je bolje pitanje što smo voljni napraviti. A kad imamo odgovor na to, napravimo sljedeći korak i zapitajmo se jesmo li OK sami sa sobom neovisno o tome hoćemo li to napraviti ili ne. Dosta moći leži u našoj voljnosti da prihvatimo sami sebe i situaciju onako kako jest dok svjesno radimo na promjeni.”
Osluškivanje emocija kao kompas do uspjeha
Proces osobne transformacije i promjena vlastitog života može nam donijeti vrtuljak raznih emocija. Svjesna sam da nam nitko ne može dati čarobnu formulu prema kojoj ćemo isključivo gledati na svijet kroz “ružičaste naočale”, niti da ćemo biti lišeni negativnih iskustava, a često kroz negativne emocije rastemo i postajemo mudriji, tako da su nam ponekad i potrebne. Pitala sam Ivonu kako se nositi s emocionalnim stanjem koje nam postaje zahtjevno i teško kroz proces u kojemu mijenjamo sami sebe, svoju energiju, pristup kako bismo ostvarili ono što želimo, na što Ivona odgovara protupitanjem: “Zašto je zahtjevno i teško nešto loše?” te objašnjava: “I to je dio putovanja. Ja bih se čak usudila samouvjereno tvrditi kako uspjeh nije u tome da se konstantno osjećamo dobro (to niti je prirodno, niti je zdravo), nego u našoj sposobnosti da te emocije navigiramo s namjerom. Zapitajmo se sljedeće: Što mi ova emocija pokušava signalizirati? Što mislim da će se riješiti kad se riješim tog osjećaja? Koje misli pogone ovaj osjećaj? Ljudi jako rijetko pauziraju da bi promotrili svoje misli i svoje reakcije. Na koje načine sudjelujemo i kako smo odgovorni za težinu i zahtjevnost? Razina do koje si to priznajemo proporcionalna je brzini kojom se kroz tu situaciju krećemo. Na taj način umjesto otpora osjećamo moć i vraćamo si slobodu izbora.”
Briga za sebe – preduvjet osobnog rasta
Pripremajući se za ovaj intervju, i čitajući ponovno Ivonine citate na Instagramu, koji nas vraćaju na fokus nas samih, našim snovima te pogađaju bît, prisjetila sam se citata Marka Twaina: Keep away from people who try to belittle your ambitions. Small people always do that, but the really great make you feel that you, too, can become great. No, s druge strane, kako ne imati grižnju savjesti nakon što se odlučimo pobrinuti za sebe pod cijenu da će se naše okruženje možda promijeniti? “Kad ne živimo kao 99 posto ljudi, normalno je da 99 posto njih nije dio našeg okruženja. To je, zapravo, poprilično jednostavna matematička jednadžba. Što se mi više brinemo za sebe, više zacjeljujemo. Što više zacjeljujemo, manje toleriramo. A manja tolerancija znači da pristajanje na ono čime smo bili okruženi više nije jedina opcija. Ne imati grižnju savjesti značilo bi odstraniti jedan dio svog, vrlo slojevitog ljudskog iskustva. Moguće je istovremeno imati suosjećanje za tuđe reakcije i ne tolerirati njihovo ponašanje. To znači imati suosjećanje za sebe”, ukazuje nam Ivona na drukčiju perspektivu.
Postavljanje granica u digitalno doba
Preko svojih društvenih mreža, newslettera, motivacijskih citata i komentara često nas osvještava o važnosti postavljanja granica. Koje je danas granice potrebno postaviti u vrijeme društvenih mreža, interneta, kad nam je nametnuto da budemo stalno dostupni, upijamo informacije koje nam trebaju i ne trebaju? Kako se snaći i zaštititi u tom informacijskom kaosu?
“Tehnologija je prekrasna stvar – ako je znamo koristiti na način da ona služi nama. Može nam pomoći da pokrenemo i izgradimo posao, donesemo vrijednost svijetu, ostanemo povezani s ljudima koje volimo, a to su samo prve tri stvari koje su mi pale na pamet. Međutim, većina ljudi tehnologiju koristi za to da pasivno scrolla društvenim mrežama. Kako je Sharma rekao: ‘Živimo u kulturi cyber-zombija, a naše najveće ovisnosti one su o ometanju i odvlačenju pažnje’. Zato mislim da je jedna od najvažnijih vještina koju možemo razviti ona držanja pozornosti. Englezi to lijepo kažu – attention management. Razmislimo… Ustajemo li kad alarm zvoni? Hvatamo li odmah mobitel? Provjeravamo li odmah e-mail, Instagram, WhatsApp? Kad bismo si uspjeli priznati da su misli koje najčešće mislimo iste one koje kreiraju naše rezultate – što bismo prestali gledati, koristiti, promatrati?”, osvještava nas Ivona postavljenim pitanjima. Moj dojam je da se danas sve više pažnje posvećuje osluškivanju vlastite intuicije, kako u poslu tako i u privatnom životu, i smatram da je to divno i ispravno. Može li se ta sposobnost izoštriti pa da nam stvarno bude kompas kojim ćemo se voditi na našem poslovnom i osobnom putovanju? Ili je pak razviti kod nekoga tko ju možda još nije osvijestio? “Carl Jung jednom je prilikom rekao da je intuicija jedna od četiri osnovne psihološke funkcije. Ako ćemo poći od toga i reći da svi imamo intuiciju, možda je manje pitanja oko toga kako da je izoštrimo ili razvijemo – ona je tu. Možda je bolje pitanje: ‘Kako da je čujemo?’ Kao i mnoge druge stvari vezane uz ono što se događa tijekom istraživanja sebe (kroz terapiju, coaching, mentoring, i slično), ne usvajamo ni puno novih sposobnosti ni vještina. Učimo vjerovati postojećima”, odgovara mi moja sugovornica.
Kako živjeti u sadašnjosti?
Mi ljudi ponekad znamo živjeti u prošlosti, previše preispitivati i analizirati svoje odluke, postupke te ponašanja drugih prema nama, a opet svakodnevno radimo za bolju budućnost, dok nam dragocjeno vrijeme prolazi bez osviještenosti ljepote svakodnevice. I samu sebe ulovim da zaboravim osvijestiti sadašnjost jer se žurim i mislima sam svugdje, samo ne u fokusu sadašnjosti. Iako su napisane mnoge knjige i članci s raznim savjetima kako živjeti u sadašnjosti i koja je moć tog trenutka, zanimalo me kakav je Ivonin pristup prema svjesnom življenju u sadašnjem trenutku? “Iz nekog razloga, ovo pitanje doživjela sam baš osobno”, smije se.
Moj pristup je… uživati u bivanju. Zvuči kao sitnica, ali u posljednje četiri godine svaki dan, na puno načina, vježbam kako samo biti prisutna. Većina ljudi nije. Nismo prisutni kad se živciramo jer tramvaj kasni te grozne tri minute, nismo prisutni kad na kavi provjeravamo mobitel, kad osobi koju volimo odbijemo pokloniti malo pažnje. A da ne nabrajam koliko ljudi disanje, kretanje, sposobnost odlučivanja uzimaju potpuno zdravo za gotovo. Svako jutro mir nas pokušava naći u obliku izbora. Koji bi ga izbor uistinu donio?”
Fotografije: Mateja Vrčković
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju časopisa Grazia, 274
