Neki od najpopularnijih i najdugovječnijih luksuznih brendova kao što su Hermes, Chanel i Cartier još se nisu pridružili metaverzumu s digitalnom odjećom i modnim dodatcima. No, zato postoji niz korisnika koji izrađuju neautorizirane inačice njihovih komada i na njima zarađuju desetke tisuća dolara
U posljednjih nekoliko tjedana business mediji puni su vijesti o brzorastućim pravnim problemima s autorskim pravima unutar metaverzuma. Baš kao i na društvenim mrežama na kojima je u početku dok pravila nisu bila jasno definirana svatko dijelio fotografije kako je htio bez plaćanja istih, traženja dopuštenja ili potpisivanja autora (mnogi to, nažalost, i danas čine), ni u metaverzumu još uvijek nije sasvim jasno tko ima pravo raditi što i pod kojim uvjetima.
Umjetnik Mason Rothschild ovih je dana glavna vijest u modnim business medijima nakon što je od kuće Hermes primio tzv. cease and desist pismo. Radi se o pravnom dokumentu kojim ga poznata francuska modna kuća traži da prestane kreirati i prodavati svoje MetaBirkinice odnosno NFT-jeve koji izgledaju, a i zovu se kao njihova slavna Birkin torba. Rothschild je kolekciju lansirao na platformi OpenSea krajem 2021., a prvu torbicu prodao je za više od 40 tisuća dolara u kriptovaluti Ethereum, otkrio je za Yahoo. Čitavu kolekciju prodao je za 800 tisuća dolara, i to mu nije prva. Ranije prošle godine lansirao je BabyBirkin, NFT u obliku Birkin torbe u kojoj se nalazi fetus. Ona se, piše Fashion Law, prodala za 23.500 dolara, a onda preprodala za 42 tisuće dolara.
Bizarne stvari odvijaju se i unutar trenutačno najpopularnijeg dijela metaverzuma, Robloxa. Ondje možete kupiti Chanel kardigan, Cartier Love narukvicu ili Louis Vuitton x Supreme hoodice koje su mahom lažne odnosno nisu autorizirane od strane spomenutih brendova. Još je možda bizarnija i činjenica da korisnici rade kopije Rothschildovih lažnih Birkinica i prodaju ih za cijene koje se kreću i do 40 tisuća dolara.
U slučaju Robloxa još nisu javno zabilježene reakcije modnih kuća, a ni Hermes protiv Rothschilda još nije poduzeo nikakve pravne radnje. Rothschild se pokušao zaštiti na više načina rekavši da je svugdje vrlo jasno istaknuo da se referira na pravu Birkin torbu i da ne tvrdi da je dizajn njegov, da je to zapravo hommage tim slavnim torbama koje se još nisu pojavile u metaverzumu, no možda bi mu najsigurnija opcija bila da je igrao na kartu satire odnosno objasnio svoj umjetnički rad kao ismijavanje suludih lista čekanja i cijena koje ljudi plaćaju kako bi imali komad kravlje kože u ormaru. Međutim, uz izostanak zakona i pravila ponašanja unutar metaverzuma, kakve bi stvarne posljedice Rothschild i oni koji se bave sličnim interpretacijama originalnih dizajnerskih komada, mogao osjetiti saznali bismo tek kad bi ga Hermes zaista odveo na sud.
