Što bi Hollywood bio bez Meryl Streep?

Michael Douglas, Don Gummer, Mick Jagger, Barbra Streisand, Meryl Streep i Jerry Hall na turneji Rolling Stonesa, 1989, Guliver/Getty Images

Sedamdesetak filmova u kojima je glumila, rekordnih 20 nominacija za nagradu Oscar i još 30-ak njih za Zlatni globus kratak su sukus više od 40 godina duge i impresivne filmske karijere Meryl Streep, jedne od najvećih glumica modernog doba koja i danas hrabro prkosi stereotipovima i činjenici da je za umjetnice njezinih godina u Hollywoodu sve manje mjesta. Pa ipak, njezina publika s veseljem iščekuje dva nova filma u kojima će se pojaviti u 2018.: “Marry Poppins Returns” i “Mamma Mia! Here We Go Again”.

 

Moja majka bila je moja najveća mentorica kada mi je rekla da sam sposobna, da sam izvrsna i da mogu postići ili ostvariti bilo što čemu se odlučim posvetiti. Ugradila je samopouzdanje u mene od malih nogu, jednom je prilikom izjavila 68-godišnja Meryl Streep na pitanje o tome tko ju je pomogao oblikovati u osobu, ali i u megazvijezdu koja je danas. Iako će reći da je puno više introvertna od svoje pokojne majke, umjetnice i umjetničke direktorice Mary Wolf Wilkinson, nije tajna da je slavna holivudska glumica od svojih najranijih dana bila glavna zvijezda kućnih videa svoje obitelji. U tim bi se trenucima, pred kamerom, u trenu pretvarala u drugu osobu, no trebalo je proći još neko vrijeme da ju gluma konkretnije zainteresira. Na kazališnim daskama prvi se put pojavila u srednjoj školi i ondje odigrala mnogo predstava iako ju pozornica i nije toliko privlačila. Povučena i bez volje za isticanjem pred masama, Meryl je došla na Vassar College te svojom pojavom i nastupom u predstavi Miss Julie privukla pozornost cijelog kampusa. Njezin profesor drame tada je izjavio kako misli da Meryl nitko nikada nije podučavao glumi, nego da je sve što zna pokazati na sceni zapravo naučila sama. Od samih početaka imala je dvije velike vrline: brzo je pamtila tekstove i znala je vrhunski oponašati različite naglaske.

Sally Field, Meryl Streep i Jessica Lange, 1986., Guliver/Getty Images

 

 

 

Meryl Streep i Dustin Hoffman, Oscari 1979., Guliver/Getty Images

 

Moja majka bila je moja najveća mentorica kada mi je rekla da sam sposobna, da sam izvrsna i da mogu postići ili ostvariti bilo što čemu se odlučim posvetiti. Ugradila je samopouzdanje u mene od malih nogu, jednom je prilikom izjavila 68-godišnja Meryl Streep na pitanje o tome tko ju je pomogao oblikovati u osobu, ali i u megazvijezdu koja je danas. Iako će reći da je puno više introvertna od svoje pokojne majke, umjetnice i umjetničke direktorice Mary Wolf Wilkinson, nije tajna da je slavna holivudska glumica od svojih najranijih dana bila glavna zvijezda kućnih videa svoje obitelji. U tim bi se trenucima, pred kamerom, u trenu pretvarala u drugu osobu, no trebalo je proći još neko vrijeme da ju gluma konkretnije zainteresira. Na kazališnim daskama prvi se put pojavila u srednjoj školi i ondje odigrala mnogo predstava iako ju pozornica i nije toliko privlačila. Povučena i bez volje za isticanjem pred masama, Meryl je došla na Vassar College te svojom pojavom i nastupom u predstavi Miss Julie privukla pozornost cijelog kampusa. Njezin profesor drame tada je izjavio kako misli da Meryl nitko nikada nije podučavao glumi, nego da je sve što zna pokazati na sceni zapravo naučila sama. Od samih početaka imala je dvije velike vrline: brzo je pamtila tekstove i znala je vrhunski oponašati različite naglaske.

Meryl Streep, Carrie Fisher i Holly Hunter, Guliver/Getty Images

 

 

Moja majka bila je moja najveća mentorica kada mi je rekla da sam sposobna, da sam izvrsna i da mogu postići ili ostvariti bilo što čemu se odlučim posvetiti. Ugradila je samopouzdanje u mene od malih nogu, jednom je prilikom izjavila 68-godišnja Meryl Streep na pitanje o tome tko ju je pomogao oblikovati u osobu, ali i u megazvijezdu koja je danas. Iako će reći da je puno više introvertna od svoje pokojne majke, umjetnice i umjetničke direktorice Mary Wolf Wilkinson, nije tajna da je slavna holivudska glumica od svojih najranijih dana bila glavna zvijezda kućnih videa svoje obitelji. U tim bi se trenucima, pred kamerom, u trenu pretvarala u drugu osobu, no trebalo je proći još neko vrijeme da ju gluma konkretnije zainteresira. Na kazališnim daskama prvi se put pojavila u srednjoj školi i ondje odigrala mnogo predstava iako ju pozornica i nije toliko privlačila. Povučena i bez volje za isticanjem pred masama, Meryl je došla na Vassar College te svojom pojavom i nastupom u predstavi Miss Julie privukla pozornost cijelog kampusa. Njezin profesor drame tada je izjavio kako misli da Meryl nitko nikada nije podučavao glumi, nego da je sve što zna pokazati na sceni zapravo naučila sama. Od samih početaka imala je dvije velike vrline: brzo je pamtila tekstove i znala je vrhunski oponašati različite naglaske.

 

Nakon toga vratila se na Broadway, a u predstavi “The Cherry Orchard” zamijetio ju je sâm de Niro, ponudivši joj da zaigra ulogu njegove djevojke u ratnom filmu “Lovac na jelene” iz 1978. Njezin pristanak osigurao joj je naposljetku prvu nominaciju za Oscara za najbolju sporednu glumicu, a zatim je na red došao film “Kramer protiv Kramera” kao još jedan uspješan projekt s početka filmske karijere. Pripremajući se za ulogu nesretno udane žene koja napušta svog supruga i dijete, Meryl je radila pritisak na scenariste zbog nerealno portretirane glavne ženske uloge, te je scenarij na njezin zahtjev i promijenjen. Za ovaj film osvojila je Zlatni globus i Oscara za najbolju sporednu ulogu, te se još uvijek rado spominje zgoda u kojoj je svoj prvi zlatni kipić nakon govora ostavila u toaletu.

 

Put do zvijezde Hollywooda

 

A onda su došle 80-e i njezin definitivni proboj. “Žena francuskog poručnika” bio je film u kojem je Meryl prvi put imala glavnu žensku ulogu i uz bok Jeremyju Ironsu osvojila BAFTA nagradu. Mediji su počeli raditi veliki hype oko njezina imena i djela, ističući kako je istinska glumačka kameleonka dovoljno hrabra, odvažna i talentirana odigrati bilo koju ulogu za razliku od svojih holivudskih kolegica koje bi u filmovima uvijek imale isti identitet.

 

Clint Eastwood i Meryl Streep, Mostovi okruga Madisona, Guliver/Getty Images

 

 

Holivudskom superzvijezdom, prema mišljenju mnogih, Meryl Streep je učinio film “Moja Afrika” iz 1985., koji je nastao u režiji Sydneyja Pollacka. Slavni redatelj isprva se nećkao oko Meryl jer je htio seksepilniju glumicu u glavnoj ulozi, no poslije je i sâm priznao da ga je impresionirala svojom izravnošću i iskrenošću te se odlučio baš za nju. Film je postigao značajan komercijalni i kritički uspjeh te je osigurao Meryl još jednu nominaciju za Oscara. Njezina gluma u to je vrijeme ocijenjena najboljom razinom glume u filmskoj industriji i virtuoznošću koja redefinira mogućnosti glume na filmskom platnu.

 

No jednako kao što su 70-e i 80-e za nju bile uspješne, 90-e baš i nisu. Izlazilo je sve manje filmova u kojima se pojavljuje Meryl Streep, a razlog tome svakako je bilo i premalo ponuđenih opcija za glumice u njihovim 40-ima. Osim toga, Meryl se zbog obitelji ograničila na uloge koje bi mogla odigrati u blizini doma u Los Angelesu, otkrivši iskreno u razgovoru s medijima: “Kada žena dođe u 40-e, nitko više nije zainteresiran za nju. A ako u svoj raspored želiš uključiti i nekoliko djece, moraš vrlo pažljivo birati uloge u kojima ćeš se pojavljivati.” Ipak, i u tim je uvjetima uspjela snimiti jedan veliki, osobni hit 90-ih – Mostove okruga Madison s Clintom Eastwoodom.

 

Glumica koju podjednako volimo i danas

 

Od 2000. do danas, imamo osjećaj kao da ju na filmskom platnu gledamo više no ikad. “Adaptacija”, “Sati”, “Vrag nosi Pradu”, “Mamma Mia!” i “Željezna dama” samo su neki od filmova po kojima je ostala zapamćena u novije vrijeme. Da je se s razlogom smatra najboljom glumicom svoje generacije dokazuje i impresivnih 20 nominacija za Oscara i 31 za Zlatni globus dvije uvjerljivo najprestižnije filmske nagrade. U njezinoj, više od 40 godina dugoj filmskoj karijeri, bilo je i uspona i padova, i boljih i lošijih filmova, ali i kritičara koji su je smatrali hladnom i tehničkom glumicom. A onda je tu puno više onih koji ju smatraju instinktivnom i prirodnom te kraljicom transformacije u koji god lik je potrebno. Redatelji će za Meryl reći kako, ulazeći u novu ulogu na filmskom setu, čak uspijeva i svoje partnere iz filma učiniti još boljim glumcima, što doista ne može svatko.

 

Usprkos zvjezdanoj karijeri, za slavnu glumicu često govore kako je skromna i prizemljena, a i njezin privatni život vrlo je normalan. Nakon smrti svog partnera, glumca Johna Cazalea i zvijezde filma “Kum” 1978., Meryl je upoznala kipara Dona Gummera, s kojim je i danas u braku i ima četvero djece – sina Henryja koji je glazbenik i kćeri Mamie, Grace i Louisu, glumice i modele. Kada ne snima filmove ili ne provodi vrijeme u društvu obitelji, glumica je veliki borac za ženska prava. Osim što je glasnogovornica National Women’s History Museum u Virginiji, kojem je donirala svoj honorar iz filma “Željezna dama”, Meryl Streep 2015. je financijski podržala osnivanje Writers Laba, programa namijenjenog ženskim scenaristkinjama iznad 40 godina. I dan-danas sudjeluje u programu, nastojeći promijeniti postotak od samo 11 % ženskih scenaristica koje potpisuju najveće holivudske filmove u posljednjih 17 godina. A da bi mjesta u Hollywoodu definitivno trebalo biti i za talentirane žene starije od 40, možda najbolje dokazuje – ona sama.

 

mm
Hana Bartolović

lifestyle novinarka