Zašto medicinski pristup prekomjernoj težini nadilazi trendove? Od hormonalnih utjecaja i platoa u mršavljenju do novih lijekova koji djeluju na mozak, razgovarali smo sa stručnjakinjom
U svijetu gdje mediji i društvene mreže obiluju brzim rješenjima za mršavljenje i gdje influenceri često preuzimaju ulogu zdravstvenih savjetnika, postaje sve teže razlikovati znanstveno utemeljene pristupe od prolaznih trendova. Davorka Herman Mahečić, dr. med., internist, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, Klinika za ženske bolesti i porode Petrova, KBC Zagreb s više od dva desetljeća iskustva u endokrinologiji, unosi jasnoću u ovu često zbunjujuću temu i razotkriva mitove o mršavljenju.
U doba kada su društvene mreže preplavljene brzim rješenjima za mršavljenje, kako razlikujete medicinski utemeljen pristup gubitku kilograma od popularnih trendova?
Medicinski utemeljen pristup gubitku kilograma temelji se na znanstvenim dokazima, individualnom pristupu i dugoročnim strategijama, dok popularni trendovi često nude brza, nerealna rješenja bez čvrstih istraživačkih temelja. Ne postoji „one size fits all“ jer je svaki čovjek drugačiji, s drugačijim problemima, potrebama i očekivanjima. Medicinski pristup uključuju stručni tim (liječnici, nutricionisti i trener), dok trendovi (pre)često dolaze od influencera bez relevantne edukacije. Dio odgovornosti za takvu modu zasigurno ide i na nas, liječnike, koji uglavnom nismo vični popularno znanstvenom približavanju našim pacijentima i tu se oslobodio ogroman prostor za ljude bez adekvatne edukacije. Znanstveno utemeljene metode temeljene su na dokazima, dok se trendovi često oslanjaju na anegdotske priče. Liječenje podrazumijeva i zdrave navike koje velika većina osoba s debljinom nema, dok trendovi obećavaju brze, ali kratkotrajne rezultate. I, konačno, stručne metode umanjuju rizike, dok trendovi mogu biti štetni po zdravlje.
Često se pojmovi “liječenje debljine” i “mršavljenje” koriste kao sinonimi. Kako objašnjavate ključne razlike između ova dva procesa i zašto je ta distinkcija važna?
Iako se “liječenje debljine” i “mršavljenje” često koriste kao sinonimi, postoji značajna razlika između ta dva pojma. Liječenje debljine je medicinski vođen proces koji uključuje sveobuhvatan pristup upravljanju prekomjernom tjelesnom težinom kao kroničnom bolešću. Obuhvaća promjene životnog stila, prehranu, tjelesnu aktivnost, farmakološku terapiju i, ako je potrebno, barijatrijsku kirurgiju. Cilj nije samo smanjenje težine jer je naglasak na poboljšanju zdravlja te smanjenju rizika od komplikacija poput dijabetesa, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. Mršavljenje se odnosi na smanjenje tjelesne mase, koje može biti motivirano estetskim razlozima i ne mora nužno uključivati medicinski nadzor ili dugoročne zdravstvene ciljeve. Zašto je važno razlikovati ova dva pojma?
Liječenje debljine uključuje složen proces, dok mršavljenje može biti kratkotrajno, neodrživo, pa čak i nezdravo. Restrikcije koje se rade često čovjek jednostavno ne može izdržati na duge pruge. Nakon perioda mršavljenja redovito dolazi do ponovnog debljanja, ono što popularno zovemo „yo-yo efekt“, jer se naše tijelo na neki način brani od gubitka mase. Ova pojava dobila je naziv po loptici na koncu koja skače gore-dolje.
Tako i kod mršavljenja kilaža ide gore-dolje i na kraju bude veća od one s kojom se krenulo u tretman što će svakog čovjeka obeshrabriti i dovesti do odustajanja.
Spominjete kako je tjelesna težina rezultat jedinstvenog sustava. Možete li nam približiti kako različiti faktori – od genetike do stresa – utječu na našu težinu?
Tjelesna težina rezultat je složene međuigre bioloških, okolišnih i psiholoških faktora. Genetika određuje sklonost skladištenju masti i brzinu metabolizma, pa stoga osobe s određenim genetskim predispozicijama mogu lakše dobivati ili gubiti kilograme. Hormonalni disbalans kao pojam koji tako često srećemo zapravo meni nije sasvim jasan, barem kad je riječ o debljini. Brojni hormoni su uključeni u ravnotežu gladi i sitosti i teško je izdvojiti jedan koji bi sasvim poremetio energetsku ravnotežu do te mjere da dovede do debljine. Ponekad se pacijenti čak razočaraju kad se obradom utvrdi da nije štitnjača kriva za debljinu, a niti policistični jajnici. Svjedoci smo prečeste dijagnoze inzulinske rezistencije koju pacijenti vrlo često niti nemaju, ali su negdje u bespućima interneta prepoznali sve simptome i samostalno je postavili. Nedostatak sna povećava hormon gladi (grelin) i smanjuje hormon sitosti (leptin), što može dovesti do prejedanja i povećanja tjelesne mase. Kronični stres povećava razinu kortizola, što može potaknuti pojačanu želju za visokokaloričnom hranom i skladištenje masti, posebno u području trbuha.
Kvaliteta i količina unesene hrane ključni su za održavanje zdrave tjelesne težine. Učenje o hrani i prehrani treba početi u najranijem djetinjstvu. Pogledajte djecu u kolicima dok s obitelji šeću gradom – redovito je u ruci neko pecivo ili nezdrava grickalica. Mi učimo djecu da budu mirni tako da im ili dajemo nešto nezdravo da jedu ili mobitel u ruke da se igraju. Prehranu je nužno shvatiti kao dio odgoja, pa uz učenje da pristojno pozdrave ili operu rukice prije obroka, dio učenja mora biti i o prehrani jer je to ogroman miraz za zdravlje u odrasloj dobi.
Nažalost, jeftina hrana i hrana koju se najjednostavnije priprema najčešće je i ona od koje se najviše debljamo. Ako tu još dodamo i kroničan nedostatak kretanja jasno je zašto smo kao nacija i civilizacija sve deblji. Ne treba zaboraviti niti na društvene i ekonomske prilike, dostupnost zdrave hrane i razinu stresa na radnom mjestu ili u obitelji koji također utječu na prehrambene i životne navike.
Spominjete kako je svaki medicinski odobren način mršavljenja legitiman. Koje sve pristupe trenutno preporučujete i kako odabirete onaj pravi za pojedinca?
Debljina nije samo estetski, već ozbiljan zdravstveni problem, bolest koja uz sebe donosi preko 200 drugih bolesti, uključujući diabetes tipa 2, hipertenziju, srčane i maligne bolesti. Liječenje debljine mora zadovoljiti dva kriterija – mora imati znanstvene dokaze, ali i biti prilagođeno individualnim potrebama pacijenta. Promjena životnog stila predstavlja temelj bez kojeg ne možemo očekivati željeni rezultat. Prehrana treba biti uravnotežena, nutritivno bogata i prilagođena potrebama pojedinca uz postignut kalorijski deficit, a tjelesna aktivnost redovita i u skladu s fizičkim sposobnostima i zdravstvenim stanjem.
Medikamentna terapija je moćan alat u liječenju kada promjene prehrane i tjelesne aktivnosti nisu dovoljne za postizanje i održavanje gubitka kilograma. Društvene mreže krcate su influensera i slavnih osoba koje su postale ili zagovornici ili najljući neprijatelji terapije debljine. Debljina je bolest i za nju postoje lijekovi, a lijekove propisuju liječnici, a ne društvene mreže. Radim kao liječnik na endokrinologiji preko 20 godina i moram priznati da je bilo vrlo nezahvalno liječiti debljinu dok lijekova nismo imali. Današnja terapija djeluje tamo gdje smo rekli da problem počinje i ostaje betoniran, a to je mozak. Možda je upravo tu najbitniji moment liječenja, odnosno ciljnog simptoma. Simptom debljine nije kilaža, nego apetit, a kilaža će se posljedično smanjivati kada počnemo kontrolirati apetit. Lijekovi smanjuju apetit, bolesnici mršave, a pritom nemaju osjećaj da su nesretni i da pate jer si uskraćuju nešto što nam u životu predstavlja užitak. Taj hedonistički dio ne treba zanemariti, a uz pomoć terapije osjećaj zadovoljstva je održan, ali nam je za njega potrebna manja količina. I to je ključ uspjeha.
Već godinama se borimo sa stigmatizacijom debljine koju se gleda primarno kao slabost karaktera, a ne bolest. Istu titulu nepravedno su zauzeli i lijekovi za liječenje debljine, iako bi na isti način mogli tretirati i lijekove za hipertenziju ili kronični gastritis. Ljudi nažalost i dalje misle da je rješenje debljine samo u „manje jedi, više se kreći“, pa lijekove vide kao „lakši izlaz“.
Stoga i dalje velik broj mojih pacijenata skriva činjenicu da uzima lijekove iako bi na to trebali biti ponosni jer liječenje znači shvaćanje i prihvaćanje problema i spremnost da se s njim suoči. Nije li za to potrebna hrabrost i izlazak iz prividne zone komfora? Lijekovi nisu zamjena za zdrav način života, već dodatak koji pomaže u sklopu cjelovitog tretmana koji uključuje prehranu, fizičku aktivnost i psihološku podršku. Iznimno pretile osobe imaju mogućnost i kirurškog liječenja (barijatrijska kirurgija) koja je, uz razvoj sve učinkovitijih lijekova, sve manje zastupljena.
Često čujemo frazu “najbolja verzija sebe” – što za Vas znači “najbolja težina” i kako ste došli do tog koncepta u svojoj praksi?
Ne postoji univerzalno „najbolja težina“ – najbolja verzija sebe nije samo broj na vagi, već kombinacija zdravlja, energije i samopouzdanja. Ako govorimo o zdravlju, liječnici često koriste indeks tjelesne mase (ITM) kao smjernicu, ali on nije savršen jer ne uzima u obzir mišićnu masu, raspodjelu masti i genetiku. Bolji pokazatelj zdravlja uključuju omjer struka i kukova, postotak tjelesne masti ili razinu energije i opće blagostanje. Ako se pomaknemo s populacije na neku osobnu razinu tada je jasno da svi mi znamo onu neku kilažu na kojoj se najbolje osjećamo. Mislim da svaka žena ima raspon od 2 kg gdje se nastoji održati, vrlo često s kilogramom ili dvije više po zimi…. Najbolja težina ovisi i o dobi, kako godine idu i sami prihvaćamo kilogram više dok smo u mladosti težili biti baš mršavi. I to je zapravo predstavnik osobnosti, ali i životnih faza, ta neka percepcija samog sebe. Koncept “najbolje težine” ne odnosi se na određeni broj na vagi, već na tjelesnu težinu pri kojoj je osoba zdrava, funkcionalna i zadovoljna sobom, bez ekstremnih restrikcija ili zdravstvenih rizika. Kroz rad s pacijentima uvidjela sam da idealna težina nije univerzalna – ona varira ovisno o genetici, načinu života i individualnim ciljevima. Umjesto fokusiranja na ITM ili trendove, pristup temeljen na zdravlju donosi bolje rezultate – ne samo fizičke, već i mentalne.
Kako pomoći osobi da prihvati “plato” u gubitku kilograma kao normalnu fazu, a ne kao neuspjeh?
Sve kreće iz glave… spomenula sam već da se mozak suprotstavlja gubitku tjelesne mase jer pamti evoluciju i vremena ljudi iz prapovijesti kada nije bila realna opasnost umiranja od komplikacija debljine nego od gladi. Gubitak na kilaži mozak doživljava kao potencijalno umiranje od gladi i stoga počinje štednja: usporava se potrošnje energije, smanjuje metabolizam, sve nekako ide u nižu brzinu, i to je ono što prilikom procesa liječenja vidimo kao plato. Važno je prihvaćanje platoa u gubitku kilograma kao normalne faze, a ne kao neuspjeha kako ne bi došlo do odustajanja od liječenja.
Plato treba prihvatiti kao dio liječenja koji očekujemo i na koji se treba pripremiti, ponajviše mentalno. Sjetimo li se yo-yo efekta, samo održavanje težine već predstavlja uspjeh – to znači da su nove navike učinkovite i da se tijelo, poput navigacije u autu, navikava na novo stanje. Upravo zato fokus s broja na vagi preusmjeravamo na zdravstvene ciljeve i na osjećaj koji osoba ima kada smršavi – više energije, bolje raspoloženje, bolji san. Plato nije neuspjeh, već znak da tijelo treba novu strategiju.
Koliko je važna psihološka komponenta u procesu mršavljenja i kako pomoći pacijentima da razviju zdraviji odnos prema svom tijelu?
Psihološki aspekt je jednako važan kao i prehrana i tjelesna aktivnost. Način na koji osoba doživljava svoje tijelo, hranu i proces mršavljenja može utjecati na dugoročni uspjeh. Negativan odnos prema tijelu često vodi do restriktivnih dijeta, emocionalnog prejedanja i odustajanja, dok pozitivan i uravnotežen pristup potiče održive promjene. Nekoliko je segmenata koji doprinose uspješnom liječenju. Za početak neophodno je maknuti fokus s izgleda na zdravlje, a umjesto težine, naglasak staviti na poboljšanje osjećaja energije, snage, poletnosti. Brojni su nemjerljivi pokazatelji uspjeha, nije sve u brojkama. Volim svojim pacijentima pokazati što sve njihovo tijelo može učiniti s manje kilograma u odnosu na fazu prije mršavljenja, ponekad i male promjene čine čuda. Treba biti svjestan da je put liječenja debljine dug, isto kao što je i proces debljanja trajao, i da neće uvijek biti lako. Psihološka stabilnost je ključna za trajne promjene – promjena načina razmišljanja o hrani, tijelu i sebi može značajno povećati šanse za uspjeh.
Govorite o jedinstvenom sustavu apetita – kako pomažete pacijentima da bolje razumiju svoj osobni sustav?
Svaki čovjek ima neki osoban, jedinstven sustav apetita, koji je pod utjecajem genetike, hormona, osjećaja i vanjskih čimbenika. Razumijevanje vlastitih signala gladi i sitosti ključno je za postizanje zdravog odnosa prema hrani iako se to ponekad čini sasvim apstraktno. S jedne strane postoje neke opće postavke naše ljudske biologije koji je svima zajednički, na primjer san i stres koje sam već spomenula. Međutim, onaj osobni dio je ključan u kontroli težine i treba ga analizirati, a u idealnom scenariju i kontrolirati. Danas često spominjemo “mindful eating”, tj. svjesno jedenje, a ako bolje razmislimo taj proces je ono kako su nas naše bake učile da se jede. Treba jesti polako i bez distrakcija, fokusirajući se na okus i teksturu hrane te prepoznati razinu sitosti prije osjećaja prepunjenosti. Važno je razumjeti vlastiti apetit koji ima neki svoj “karakter”, neku osobnost. Kada smo gladni, koliko dugo, kako se osjećamo nakon što pojedemo, jesmo li zadovoljni?
Vrlo je važno prepoznati okidače emocionalnog jedenja – kada jedemo zbog stresa, dosade ili tuge i pronaći zdravije mehanizme suočavanja s emocijama. Cilj je da pacijent osvijesti svoj sustav apetita, nauči mu vjerovati i donosi odluke o hrani na temelju stvarnih potreba tijela. I tu mislim da su nam najveći neprijatelj mobiteli i tableti koji nam (pre)često “prave društvo” dok jedemo i prekidaju puteve i osovine koje čine temelj zdravog hranjenja.
Kako pristupate pacijentima koji dolaze s nerealnim očekivanjima o “idealnoj” težini?
Mnogi pacijenti dolaze s nerealnim ciljevima, često temeljenim na nametnutim društvenim standardima što se pokazalo ne samo nepotrebno, nego ponekad i opasno. Poremećaji prehrane imaju dva kraka i dvije opasnosti koje danas čine cijeli spektar problema – anoreksija i/ili bulimija s jedne strane i debljina s druge. Ključ liječenja oba kraka poremećaja je fokus na zdravlje. Živimo u dekadi trenda samodeklariranja na sve moguće načine, ali u medicini to nije bezazleno. Mi danas imamo „pravo“ na pecepciju samog sebe koja se nameće i medicini temeljenoj na dokazima. Određenje na koje se pri tome zaboravlja je ono orijentirano na zdravlje. U svakodnevnom radu umjesto brzog mršavljenja, naglašavam održive promjene i pomažem pacijentu da postavi manje, dostižne ciljeve umjesto nerealnih brojki. Objašnjavam razliku između broja na vagi i stvarnog zdravlja i pomažem u razvijanju zdravih navika umjesto opsesivnog praćenja težine. Važno je strpljenje i pogled u budućnost jer održivi rezultati ne dolaze preko noći. Naglašavam važnost dosljednosti, a ne savršenstva i zajedno sa svojim pacijentima slavim male pobjede na putu prema zdravijem životu. Po potrebi bolesnike je upućujem na psihološku podršku zbog iskrivljene slike o tijelu. Cilj je da pacijent razumije da je “idealna” težina ona pri kojoj je zdrav, a ne neka nametnuta brojka.
Živimo u društvu koje je opsjednuto izgledom – kako pomažete pacijentima da se fokusiraju na zdravlje umjesto isključivo na brojku na vagi?
Od malena učimo da nije važan samo izgled nego unutarnja ljepota, a to je zapravo zdravo tijelo i duh. Međutim, budimo realni, za liječenje debljine najčešće ipak onaj prvi poticaj je izgled i od toga ne treba bježati. U društvu koje stavlja naglasak na izgled nije lako preusmjeriti pažnju pacijenata s estetskih ciljeva na zdravlje. Cijeli proces liječenja debljine treba postaviti kao balans, a ne restrikciju i oduzimanje onoga što volimo. Važno je naučiti kako istinski uživati u hrani i vježbanju jer oboje treba imati oznaku zadovoljstva, a ne kazne. Fokus je potrebno maknuti s estetike na funkcionalnost. Umjesto “mršavljenja”, razgovaramo o tome kako se pacijent osjeća u vlastitom tijelu, pogotovo kad kilogrami počnu padati i pacijent vidi koliko se mijenja na bolje. Pomažem pacijentima razviti zdravi odnos prema hrani i tijelu. Radimo na prihvaćanju samog sebe i zahvalnosti – tijelo je vrijedno i zaslužuje brigu bez obzira na težinu.
Cilj je da pacijenti shvate da zdraviji životni stil donosi više od samog gubitka kilograma – donosi kvalitetniji, sretniji i ispunjeniji život. Pri tome ne treba zanemariti i promjenu izgleda. Ja sam iskreno ponosna kada mi pacijentice kažu da su uspjele obući one traperice koje godinama stoje u ormaru ili haljinu koju su namjerno kupile premalu da im bude motivacija.
Dakle, i imperativ izgleda se može odlično uklopiti u zdravlje, čini mi se ponekad da je manji broj traperica simbol, personifikacija nečeg puno većeg od odjevnog predmeta, nekog „zdravijeg ja“.
Za kraj, što biste poručili onima koji već godinama govore “od ponedjeljka krećem s mršavljenjem”?
Rekla bih samo da je taj ponedjeljak daleko u prošlosti….. a ponekad i utorak može biti odličan dan za pozitivnu promjenu!
Sponzorira Novo Nordisk Hrvatska d.o.o.
Fotografije: Pexels, PR
