Oduvijek nas je fascinirala moć pop kulture, koja se nerijetko neopravdano nalazi u podređenom položaju u odnosu na visoku kulturu. Dostupna je svima, a iako cijene kino-ulaznica i streaming servisa rastu u skladu s drugim troškovima, još uvijek ćemo za mjesec dana streamanja platiti manje nego za ulaznicu na kazališnu premijeru

Unatoč podsmijehu u raznim krugovima na spomen ozbiljnih recenzija Netflixovih filmova ili kritike glazbe koju potpisuju aktualne ikone poput Chapel Roan ili Charli XCX, nezaobilazna je istina da upravo takva djela pop kulture utječu na našu svakodnevicu, šire društvene fenomene i, ovisno o izvođačima, imaju moć utjecati i na političke i društvene procese.

S takvom pripisanom odgovornošću, televizija je moćan alat, a televizijska industrija (koja je na kraju dana ipak biznis) prezentira trendove u različitim smjerovima. Oni mogu biti tehnološke prirode, vezani za način na koji konzumiramo sadržaje, ali i društvene prirode. U posljednjih nekoliko godina, paradoksalno s obzirom na svijet u kojem živimo, pojavila se jedna ponavljajuća tema i motiv – životi ultrabogatih.

Televizijsko koketiranje sa svijetom bogatih

Streaming platforme vrve prikazima života bogatih. Neke od najhvaljenijih i najnagrađivanijih serija u posljednjem desetljeću vode nas ravno u zakulisne igre najviše društvene klase. “Succession”, “Billions”, “White Lotus”, pa čak i manje očiti, ali ipak fokusirani na ovaj sloj društva – “Four Seasons”, “Sirens”, “Nine Perfect Strangers”.

U suvremenom kontekstu u kojem nam živote modeliraju najbogatiji, koji drže gotovo 45 posto globalnog kapitala, i gdje nekolicina njih diktira velikim korporacijama čiji utjecaj seže daleko izvan matičnih zemalja (Trump, Bezos, Zuckerberg – i to su samo oni stalno pod medijskim pritiskom) – postavlja se pitanje zašto ne možemo pobjeći od opsesije bogatstvom. Zašto televizija na tome profitira i radi li to uopće dobro?

Televizija je oduvijek favorizirala bogatstvo, što nije nelogično. Ljudska znatiželja nepresušna je, a u svijetu sve veće socioekonomske nesigurnosti, sasvim je očekivano da nas privlači život onih koji se ne moraju boriti sa svakodnevnim problemima, čiji se razgovori ne vrte oko cijena u trgovinama. Opsesija bogatstvom ostaje, no ono što se posljednjih godina promijenilo jest sve suroviji prikaz istoga.

“Succession” je razotkrio duboko trule obiteljske obrasce koje je gotovo nemoguće iskorijeniti i beskrupuloznost koja ne preza ni pred čim. “White Lotus” nas je, na tragu filma “Parasite”, doveo u pat poziciju u kojoj smo prisiljeni promatrati dinamiku ekstremno bogatih i zaposlenika u većini običnim ljudima nedostižnim resortima.

Više ne želimo njihovo bogatstvo, ali opsesija ne posustaje

Ovi televizijski hitovi profilirali su bogatstvo u nešto što sve manje ljudi priželjkuje – prikaz ultrabogatih u njima daleko je od pozitivnog, često je monstruozan, no senzacionalizam i dalje odvlači pozornost od onoga što je bitno. Dokle može ići eskapizam? U degradirajućim društvenim uvjetima, očekivano je da težimo suprotnostima kroz pop kulturu, modu ili bilo koji drugi lifestyle segment. Ne samo da u informacijskoj džungli volimo crno-bijele likove već nas pod pritiskom sve više crnih vijesti svaki pogled na luksuz i utopiju odvraća od stvarnosti. S druge strane, vidjeti da su i ultrabogati zapravo ranjivi budi empatiju i stvara dojam da smo svi isti – ideju koja se u stvarnom svijetu čini gotovo nedostižnom.

Ipak, teško je ne pomisliti da je naš fokus posvećen pogrešnim stvarima. Jesmo li se previše udaljili od stvarnosti? Nepodnošljivo smo usredotočeni na živote bogatih dok svijet gori, doslovno i figurativno. Toliko smo zasićeni da smo postali desenzibilizirani na stvarnost i dok ratna zbivanja tutnje, često ih promatramo kao daleku priču. U želji za bijegom i u svijetu prepunom distrakcija lako gubimo kontakt s onime što je doista važno.

No pravo rješenje nije u udaljavanju od pop kulture – kao što smo rekli na početku, ona ima moć da na mala (ili čak masovna) vrata potakne važne teme. Na nama je da se jednakim intenzitetom posvetimo onome što je stvarno važno i vratimo fokus na empatiju, solidarnost i konkretne akcije koje možemo poduzeti.

Foto: IMDb