Sigurno je i na vas ovo karantensko vrijeme djelovalo na način da malo više osluškujete svoje tijelo. Zbog manje kretanja, morali (bi)smo nešto mijenjati, a “najjednostavniji” način je mijenjati kako i što unosimo u organizam. Jedan od tih načina je i intuitivna prehrana
Prije svega, potrebno je napomenuti da je jedan od glavnih postulata intuitivne prehrane to da ona predstavlja anti-dijetnu filozofiju, odnosno pristup hrani koji uključuje racionalni odnos prema načinu jedenja. Kao što joj i samo ime govori, takva vrsta prehrane prilagođena je teoriji slušanja unutarnjih signala koje nam naše tijelo šalje, stoga se manifestira u ideji da jedemo gotovo sve bez restrikcija i bez brojenja kalorija. Još 90-ih godina prošlog stoljeća istraživao ju je profesor Steven R. Hawks sa Sveučilišta Brigham Young, u Utahu, SAD. Intuitivna prehrana, po njegovom mišljenju, predstavlja savršen pristup vlastitome zdravlju jer zagovara nešto što bi nam zapravo trebalo biti sasvim prirodno.
Intuitivna prehrana
Prema teoriji intuitivne prehrane, osoba koja prihvaća takav obrazac hranjenja u svakodnevnoj praksi jede samo onda kad osjeća glad i ne unosi višak hrane kad već osjeti sitost, nego prestaje s jelom u trenucima prije nego što osjeti da je sita. Kako bismo još malo ušli u dubinu o čemu se točno radi, zamolili smo Vanju Vargu, psihologinju i voditeljicu Centra za kulturu prehrane, za komentar o intuitivnoj prehrani.
“Kod intuitivne prehrane potičemo razvoj svjesnog jedenja upravo kako ne bismo imali potrebu ili želju za dijetama. Kod takve prehrane nema restrikcija određene hrane niti brojenja kalorija te se nastoji da osoba nema osjećaj krivnje u vezi prehrane. Također, intuitivno jedenje govori o povratku hranjenju kakvo nam je prirodno pouzdajući se u to da naše tijelo “zna“ što mu treba. Trebamo nastojati čuti ga kroz sav šum koji postoji.“
Ipak, kod odabira ovakvog obrasca prehrane vrlo se lako može upasti u zamku prepuštanja porivu za nezdravim namirnicama poput popularnog junk fooda i raznih slatkiša. Mnogi od nas često osjećaju poriv za nezdravom hranom i taj je osjećaj vrlo važno kontrolirati kako se ne bi dogodilo da se vođeni idejom intuitivne prehrane sami sebi opravdavamo kako je dozvoljeno svaki dan jesti junk food i sličnu hranu.
To potvrđuje i naša sugovornica: “Ideja da možemo jesti što želimo te da nema restrikcija možda zahtijeva napomenu da to nikako ne znači da stalno možemo jesti junk food, nego da bismo trebali jesti prirodnu i zdravu hranu. S druge strane, ne trebamo raditi od muhe slona ako nekad pojedemo junk food jer restrikcije, opterećivanje i osjećaj krivnje koji slijedi nakon odabira takve hrane imaju gori učinak na nas nego junk food. Dakle, junk food ponekad, ako baš moramo.“
Emocije kao klopke
Na tragu ideje odabira hrane prema tome kako se osjećamo, vrlo lako se može upasti u zamku koja skriva povezanost hrane i emocija. Zbog toga je jako važno razlikovati je li riječ doista o zdravom osluškivanju potreba vlastitog tijela ili je pak riječ o potrebi za hranom zbog dosade, osjećaja tuge, ispraznosti ili nečega trećega. Unutar teorije intuitivne prehrane, strogo se razdvaja osjećaj gladi i emocionalna žudnja za hranom. Naša sugovornica Vanja Varga otkrila nam je mali trik kako saznati o čemu se zapravo radi: “Svi mi znamo kakav osjećaj imamo kad smo stvarno gladni. Ako ono što osjećamo u tom trenutku nije jednako ili slično tom osjećaju – vjerojatno nismo gladni. Trik koji pomaže jest pogledati što nam se jede. Prava glad može se zatomiti bilo kojom hranom. Kod emotivnog jedenja vjerojatnija je glad, tj. želja za specifičnom hranom. U pravilu, ugljikohidratima i mastima. Što s osjećajem koji nas je potaknuo na jedenje? Osvijestili smo ga i sada znamo da je tu. Trebamo ga zadovoljiti na odgovarajući način. Ako je to dosada – što možemo raditi da se zabavimo? Ako je to tuga – što možemo napraviti da se malo razveselimo?“
Intuicija u prehrani razvija se putem svjesnosti o hrani koju uzimamo te na taj način spoznajemo vlastite potrebe svog organizma, a unutar intuitivne prehrane važnu ulogu ima i zdravlje kojem se teži. To svakako potvrđuje i psihologinja Vanja Varga: “Intuitivna prehrana ima holistički pristup te nas potiče na to da uz prehranu osvijestimo i svoje osjećaje, tijelo i ukupno psihofizičko zdravlje jer je sve to povezano, tj. sve smo to mi. Sretni smo kad smo zdravi. Da bismo bili zdravi ili najzdraviji što možemo biti, koliko je u našoj moći, trebamo se brinuti o svojoj energiji, onoj fizičkoj koju unosimo kroz hranu i trošimo kroz kretanje, te onoj nefizičkoj koja ima veze s onime što unosimo u sebe u vidu podražaja, interesa, ljudi s kojima se družimo, hobija koje imamo, kako provodimo vrijeme, o čemu razmišljamo i slično.“
Koncept slobode u prehrani
Proučavajući ovakvu vrstu prehrane, naizgled se čini da je sve savršeno i da slijedeći vlastite tjelesne potrebe jednostavno ne možemo pogriješiti, a tijelo nam tako vraća zdravljem i osjećajem sreće. Ipak, intuitivna prehrana je puno složenija nego što se to na prvu čini i za njezino bolje razumijevanje bitno je procijeniti svoj stav prema vlastitoj prehrani. Važno je definirati samima sebi stav prema hrani, ali i razumjeti ga. Naš odnos prema hrani u većini slučajeva je definiran raznim čimbenicima, kao što je kultura u kojoj živimo, obrasci ponašanja koje smo stekli odgojem, ali i socijalna sredina u kojoj se nalazimo. No, kod intuitivnog jedenja, vrlo je važno da stav prema hrani odredimo tako da on bude potpuno neutralan – dakle, da ne osjećamo krivnju kad pojedemo kolač ili da smo zadovoljni tek kad u prehranu uključimo povrće.
To je zapravo ključna distinkcija pomoću koje razlikujemo dijete i intuitivnu prehranu – fokus na ono što naše tijelo uistinu zahtijeva od nas, za čime žudi. Naše tijelo prije svega želi da sami sebe zavolimo, pokažemo sami sebi ljubav i poštovanje.
Kroz koncept hrane temeljen na intuiciji, učimo osluškivati što našem tijelu najviše odgovara, a ne razmišljamo isključivo o postavljenim ciljevima u smislu da bismo u određenom vremenskom periodu trebali izaći iz konfekcijskog broja 40 u neki manji, primjerice 36. Postoji niz znakova poput nadutosti, probavnih smetnji, alergijskih reakcija i slično kojima nam tijelo šalje znak da nešto nije u redu i da navika i želja prema određenim namirnicama ipak možda ne odgovara našem organizmu. Takav koncept slobode u prehrani svakako nam može pomoći da prije svega pomognemo sebi ponovno definirati ideale ljepote i razmisliti o viziji idealnog izgleda koji bismo možda željeli postići.
