Moćna filmska umjetnost pomiče granice; možda na estetski i tehnički način, ali ona najutjecajnija svakako na narativni. Otvara zagušene teme, kao protagoniste stavlja osobe s društvenih margina ili nas pušta u psihu opasnih pojedinaca s kojima se ne želimo poistovjetiti

Scena je oduvijek bila ta koja je prva drmala društvene norme i standarde, a pritom su filmska i glazbena pop-kultura bile najsnažnija mašinerija mainstreama. Tabu filmovi tek su jedan primjer. Tijekom povijesti razni su ih politički režimi zabranjivali i kritizirali, no unatoč tome, profilirali su se u utjecajna djela koja danas imaju takozvan cult following.

Cult classic označava film koji je tijekom godina razvio zajednicu pasioniranih sljedbenika, opsjednutih njegovom estetikom i pričom, čak i ako nije ostvario uspjehe u box officeu. Tabu filmovi često se uklapaju upravo u tu kategoriju.

O čemu govore zabranjeni filmovi

Popuštanjem ograničavajućih režima, brojni su se filmovi vratili u kina, a danas ih je moguće streamati ili pogledati u nekim od ciklusa nezavisnih kina. Kontroverzni filmovi najčešće tematiziraju odnose zabranjene u određenim društvima, prikazuju nasilne ili seksualne scene koje se smatraju seksualnom devijantnošću. Govore o vjeri i religiji i mračnim aspektima ljudske naravi. Odmiču se od prihvatljivih i lako probavljivih narativa. Nedavno smo pisali o stvarnim scenama seksa u filmovima koje su oduvijek bile na meti rasprave.

Paradoksalno (ili zapravo logično?), nije rijetkost da su nekoć zabranjivani naslovi danas percipirani kao klasici opće kulture i filmske umjetnosti. Nisu svi na našem popisu dosegnuli tu razinu, no svejedno su na neki način revolucionarni. Neki su bili zabranjivani, neki drastično cenzurirani, a neki, iako nikad nisu bili formalno zabranjeni, isto tako nikad nisu dobili zeleno svjetlo na široku distribuciju.

Erotika i seks prvi na udaru

Erotska drama 70-ih iznijela je fantastične izvedbe Marlona Branda i Marije Schneider u režiji legendarnog Bernarda Bertoluccija. Film “Last Tango in Paris” prikazivao je američkog udovca koji se počne tajno seksualno povezivati s mladom Parižankom. Užasavajući prizori silovanja i seksualna eksplicitnost prikupili su kontroverzne reakcije, a film je bio zabranjen u Italiji, Čileu i Argentini, dok je u SAD-u bio jedan od najprofitabilnijih filmova 1973. godine.

Zbog scena seksa bio je cenzuriran i klasik “Eyes Wide Shut” iz 1999. godine, samo još jedan u nizu filmova Stanleyja Kubricka koji su naišli na okorjela pravila ratinga. U Ujedinjenom Kraljevstvu cenzurirane su scene orgija, dok su se u SAD-u uklanjali prizori seksa utroje.

Kako se onda uopće može snimiti ovako kontroverzne filmove? Dobar je primjer “In the Realm of the Senses”, danas smatran jednim od najboljih erotskih art-filmova, kontroverzan i zbog svojih stvarnih scena seksa. Da ga je uopće bilo moguće snimiti, nerazvijene sirove snimke slale su se u Francusku na montažu. Redatelj Nagisa Oshima i produkcijska kuća San’ichishobo bili su tuženi u Japanu, a film je bio zabranjen u SAD-u, Belgiji, Izraelu, Australiji i cenzuriran u brojnim drugim zemljama. Radnja je smještena u 1936. godinu i prati bivšu seksualnu radnicu Sade Abe koja se upušta u intenzivnu vezu i seksualne eksperimente s vlasnikom hotela.

U ovom tisućljeću zabrane su manje intenzivne, ali cenzura je i dalje prisutna – recentan je primjer “Love” proslavljenog redatelja Gaspara Noéa, koji eksplicitno prikazuje vođenje ljubavi, a posebno na samom početku filma, kao i obožavana drama “Blue Is the Warmest Color”.

Queer filmovi i među recentnijim zabranama

Filmovi o odnosima koji se uklapaju u standardno poimanje ljubavi, kao i o onima nezakonitima, još su jedna kategorija zabranjenih naslova. Jedna od najpoznatijih je “Lolita”, snimljena prema kultnom romanu Vladimira Nabokova. Cenzurirana je u SAD-u i Velikoj Britaniji zbog seksualnog odnosa između maloljetnice i odraslog muškarca.

“Brokeback Mountain”, revolucionaran prikaz homoseksualne ljubavi iz sredine 2000-ih, bio je zabranjen u Kini i Ujedinjenim Arapskim Emiratima zbog gay tematike. U romantičnom su westernu glumili Jake Gyllenhaal i pokojniHeath Ledger, a film je osvojio brojne nominacije za prestižne nagrade. Iako se danas smatra filmom koji je promijenio povijest queer tematike na TV-u, bio je cenzuriran na talijanskoj televiziji Rai 2, koja je uklonila sve homoerotske scene. Jedina arapska zemlja u kojoj je bio prikazan bio je Libanon.

“Call Me By Your Name”, recentniji film ove tematike u režiji Luce Guadagnina, bio je, primjerice, zabranjen u Tunisu, dok je Kina indirektno zabranila njegovo prikazivanje na filmskom festivalu u Pekingu.

Kubrick kao jedan od najkontroverznijih

Kubrickovo najkontroverznije djelo uvjerljivo je “A Clockwork Orange”, u kojem prati antisocijalnog i ultranasilnog tinejdžera Alexa DeLargea. Film je prožet jezivo nasilnim scenama, posebno seksualnog nasilja. Najpotresnijima se smatraju scene silovanja dok glavni lik pjevuši – što zapravo govori o Kubrickovom načinu prikazivanja nasilja: ono najpotresnije je što ga kombinira gotovo s navikom užitka – kontrast “silovanje – sretno pjevušenje” ističe okrutnost čina. Bio je zabranjen u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu (gdje ga je Kubrick sam povukao zbog prijetnji smrću), Irskoj, Brazilu, Singapuru, Malti, Južnoj Koreji i drugim zemljama.

Nije jedini – danas kultni horor “The Texas Chainsaw Massacre” bio je zabranjen u Australiji, Njemačkoj, Iranu, Irskoj i Norveškoj zbog brutalnog nasilja, dok je “Cannibal Holocaust”, film iz 80-ih, bio zabranjen u više od 50 zemalja zbog stvarnih scena nasilja i smrti životinja.

Religija na granici blasfemije

Treću kontroverznu skupinu čine filmovi o religiji. Smatrali su ih bogohuljenjem, ismijavanjem vjere i vjerskog establišmenta.

“Life of Brian”, film legendarne komičarske skupine Monty Python, bio je zabranjen u Irskoj, Norveškoj i određenim gradovima Velike Britanije. Satirično je prikazivao religiju kroz priču o Brianu Cohenu, mladiću koji je igrom slučaja rođen na isti dan i u blizini Isusa, zbog čega dolazi do bizarne zamjene. Neke su manje vjerske zajednice protestirale zbog navodne blasfemije.

Sličnu je sudbinu doživio i “The Last Temptation of Christ”, film Martina Scorsesea. Zabrane je dobio u Čileu, Turskoj, Singapuru, Filipinima i dijelovima SAD-a. Prikazivao je lik Isusa Krista s ljudskim slabostima poput straha, sumnje i požude, a u njemu su glumili Willem Dafoe, David Bowie, Harvey Keitel i Barbara Hershey.

Zabranjeni filmovi u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su zabrane većinom bile na snazi tijekom jugoslavenskog režima. Primjerice, zbog filma “Plastični Isus”, Lazar Stojanović završio je u zatvoru zbog filmskog osvrta na režim. Želimir Žilnik dobio je osude zbog filma “Rani radovi” (iako je krajem 60-ih upravo za taj film osvojio Zlatnog medvjeda). Jedini sudski i službeno zabranjen film bio je “Grad u tri dijela” u režiji Živojina Pavlovića, Marka Bapca i Kokana Rakonjca, za koji se mislilo da je spaljen i zauvijek izgubljen, dok nije pronađen u arhivi. Bili su zabranjeni i “Tajna dvorca I.B.” Milana Katića te “Ciguli Miguli” Branka Marjanovića. Ove je filmove moguće pogledati u nezavisnim kinima u okviru posebnih ciklusa, no nisu dostupni na komercijalnim servisima.

Foto: Profimedia.hr, IMDb