Negdje na pola puta prve epizode tv serije „Wheel of Time“ kamera se fokusira na ženski lik u kadi. Moiraine Damodred (glumi ju fantastična Rosamund Pike), moćna čarobnica Aes Sedai, pere joj ramena. Kadar se širi i otkriva Moiraininog čuvara, Lana Mandragorana (glumi ga Daniel Henney), čovjeka zakletog da će je štititi, koji polako ulazi u kadu uz nju. Nakon pogleda na Lanovu stražnjicu, odmah sam počela predviđati nastavak scene – uostalom, nije mi strana serija „Game of Thrones“. No, umjesto očekivanih udaraca, fizičkog obračuna i brze, napete, akcijske radnje Moiraine i Lan jednostavno se opuštaju zajedno, ležeći u vrućoj kupki. Intimnost je opipljiva, ali je platonska i ništa više. Tu sam osjetila promjenu, „shift“ koji se pokazao ispravnim, i nakon toga su sva moja predviđanja i očekivanja pala u vodu. Desilo se nešto drugačije i neočekivano od nove fantasy serije. No, kako je sve počelo?
Sredinom 2010-ih, nakon što je uložio milijarde dolara u Prime Video, Jeff Bezos je naredio da se originalni programi platforme pomaknu s nišnih emisija prema žanrovskim serijama koje će se dopasti široj publici. U svojoj novoj knjizi Amazon Unbound, Brad Stone piše da je Bezos dao direktivu svom izvršnom timu kako želi „svoju Game of Thrones seriju“. Kao odgovor, Amazon je stekao globalna TV prava na Lord of the Rings 2017. godine i naručio seriju za adaptaciju The Wheel of Time sljedeće godine. Temeljena na fantastičnom nizu od 14 knjiga Roberta Jordana, serija ima jasne sličnosti s „Game of Thrones“. Međutim, posljednja serija Prime Videoa bori se s nasljeđem HBO-ovog epa koji je u potpunosti definirao jednu tv eru.
„The Wheel of Time“ znatno odstupa od svog izvornog materijala kako bi sažeo Jordanov tolkienski izmišljeni svemir; priča je toliko opsežna da bi bilo nemoguće ispričati je na ekranu bez rezanja nekih detalja. No srž priče ostaje ista: u seriji povijest se ponavlja u ciklusima od tisuća godina, uvijek iznova. Iako su ljudi koristili Jedinstvenu moć, ta je sposobnost izgubljena. Sada su žene, Aes Sedai, jedine koje to mogu kanalizirati, a čarobnjaci poput Moiraine vode beskrajnu bitku protiv Mračnog, koji želi slomiti svijet. U prošlom dobu, iznimno moćan korisnik Jedine moći, Zmaj, uspješno je pobijedio sile zla. I kako se Mračni ponovno budi u sadašnjem dobu, Zmaj je također ponovno rođen. Moiraine moraju otkriti tko su oni i voditi ih da spase svijet.
Jordanovi su romani klasični „high fantasy“; okupljaju bardove koji znaju više nego što dijele, čarobnice sa skrivenim planovima, čudovišta svih vrsta i uklete predmete koje likovi ne bi trebali dirati, ali to neizbježno čine. Inspiracija je očita. Poput „Lord of the Rings“ „Wheel of Time“ počinje s fokusom na središnje putovanje, a kao rezultat toga, ima mnogo scena hodanja i kretanja. Snimljena u Češkoj, emisija prikazuje zamašne prikaze likova koji putuju pješice ili jašu na konju kroz krajolike koji oduzimaju dah. „Wheel of Time“ se također uvelike oslanja na praktične efekte kako bi oživjeli orkolike likove, podanike Mračnog, zvane Troloci. Prime Video serija ima ogroman budžet (prva sezona koštala je navodno 80 milijuna dolara) što rezultira impresivnim specijalnim efektima i nadrealnim CGI gradovima. Uspjeh „Game of Thrones“ utro je put seriji kao što je „Wheel of Time“ i dokazao da i mase gledatelja i tv dramske nagrade mogu ozbiljno shvatiti fantasy tv žanr.
No, kao što pokazuje ta prva scena kupanja, „Wheel of Time“ se također osjeća izrazito drugačije od „Game of Thrones“ u ključnim područjima. U eseju o utjecaju naslijeđa seksualnog nasilja u emisiji, Sophie Gilbert iz magazina Atlantic piše: “Čudna vrijednost „Game of Thrones“ je u tome što je naglasila koliko se zamorno prestižna televizija oslanjala na silovanje. Traumatičan događaj koji koristi pretjeranu upotrebu sile kako bi se omogućilo muško junaštvo i razvoj karaktera.” U prvih šest epizoda „Wheel of Time“ dostupnih tv kritičarima golotinje gotovo da i nema, a kad je ima, ima jasnu svrhu. Nema silovanja, a sve dosadašnje scene seksa u emisiji su ljubavne i suglasne. Muškarci i žene se dodiruju ili nude utjehu u prekrasno nježnim scenama koje bi mogle postati seksualne, ali često ostaju platonske. Naučena na „Game of Thrones“, čekala sam da se te scene pokvare nasilnim seksualnim scenama. Na moju sreću – nisu.
Za razliku od „Game of Thrones“, „Wheel of Time“ također daje prioritet predstavljanju. Žene sadrže nutrinu i postoje kao više od tijela koja treba povrijediti ili djevojaka koje treba spasiti. Glumačka ekipa je raznolika, nijedan lik nije simboliziran niti trpi patnju kao rezultat svoje rase. Istospolni odnosi su neprimjetno integrirani u priču, a ne senzacionalizirani. I gotovo svi slučajevi nasilja ovdje su namjerni i nužni za priču, a ne neopravdani.
To ne znači da je „Wheel of Time“ savršena fantasy serija, no nakon godina utjecaja „Game of Thrones“ koja diktira parametre nasilja i seksualnosti u prestižnoj fantastičnoj televiziji,“ Wheel of Time“ je dašak svježeg zraka.
Za razliku od „Game of Thrones“ i drugih popularnih emisija koje su koristile i još uvijek koriste pretjeranu brutalnost kako bi privukle gledatelje, „Wheel of Time“ oslanja se na ideju da vrijednost šoka nije jedini način da se ljudi natjeraju da obrate pažnju. U svom eseju, Gilbert ističe da su producenti serije „Game of Thrones“ David Benioff i D.B. Weiss na kraju ublažili prikaze silovanja jer su primili oštre kritike publike i struke, unatoč velikoj sverastućoj popularnosti serije. Priča „Wheel of Time“ je dovoljno dobra, dovoljno zabavna sama po sebi bez potrebe za pribjegavanjem jeftinim trikovima.
Međutim, bilo bi netočno okarakterizirati „Wheel of Time“ jednostavno kao odgovor na „Game of Thrones“. Zapravo, „Wheel of Time“ priča se desila – prije. Jordan je objavio prvih sedam knjiga između 1990. i 1996., prije nego što je objavljen prvi roman Georgea R.R. Martina, a svih sedam knjiga su prepune progresivnih tema; posebno žena na čelu bitke protiv zla. Svijet je ekspanzivan i multikulturalan i prikazuje ljude različitih nacionalnosti.
No „Wheel of Time“ publici nudi manje bolno iskustvo gledanja, a na više načina. Nova serija je doslovno „lakša“ od „Game of Thrones“. Iako nije nedostajalo stvari za kritiziranje u posljednjoj sezoni, jedna od najvećih zamjerki obožavatelja bila je tama u seriji. Doslovno je bilo – premračno. Neke epizode – posebno “Najduža noć” – sadržavale su scene tako slabo osvijetljene da su gledatelji morali žmiriti ili pojačati svjetlinu televizora kako bi vidjeli i shvatili što se događa. Nasuprot tome, „Wheel of Time“ je iznimno svijetla i fizički lako gledljiva. Svjetlina emisije omogućuje publici da lako shvati brze radnje, na primjer – bitke. Kostimografija u seriji je također odmak od silno sivih i smeđih garderoba „Game of Thrones“ i „Lord of the Rings“, koji se očito koriste u svrhu definiranja ozbiljne fantastične drame.Ovdje likovi nose tunike jarkih boja, plišane ogrtače u zemljano-zelenoj boji i haljine modernih silueta u tonovima dragulja, koje stvarno odudaraju od očekivane kostimografije ovakvog žanra, unatoč povremenom kolorističkom neskladu.
Sve zajedno, ove kreativne promjene mijenjaju ton priče, što može djelovati negativno na neke gledatelje, no na većinu, za sada, ipak nije, sudeći prema reakcijama publike. Adaptacija nije potpuna kopija knjige, no svejedno dobro funkcionira. Svakako je veliki plus serije i impresivna glumačka postava, posebno gluma Rosamund Pike.
Prvih šest epizoda uspjelo je dočarati opseg Jordanovog izmišljenog svemira, što samo dokazuje da su kreatori tek zagrebli površinu i da nas čeka još mnogo epizoda. Za sada se službeno zna da je potvrđena druga sezona. Kako je Ian McShane svojedobno rekao da je „Game of Thrones“ „samo sise i zmajevi“, sada, u usporedbi, možemo primijetiti da je „Wheel of Time“ na tragu da ju za sada prozovu „dodiri i prostrani krajolici“. Čini se da ta društveno osvještenija strategija ipak – djeluje.
