Koncept well-beinga, iako unutar oceana značenja, često se gleda kroz prizmu pojedinca i kratkoročnog bijega od stvarnosti. Budući da je well-being spektar o kojem ovisi i cijela zajednica, priupitali smo sociologa i politologa kako osoba uistinu može utjecati na razvoj društvenog blagostanja
“Opusti se, i uživaj“, kaže pjesma benda Tutti Frutti, koja mi uvijek počne odzvanjati u glavi kad pročitam neki od savjeta koji nam pomažu osnažiti vlastiti well-being. Radite stvari koje su vam ugodne, duboko dišite, redovito spavajte, manje stresa, počnite zdravo jesti, otputujte nekamo… Sve su to sasvim korektni savjeti, no stvarno nisu jedini faktor koji nam može pomoći da se kao individua osjećamo bolje. Stanje poput ekonomije, politike, dostupnosti vode, zdravstvenih usluga, interneta stavke su koje nikako ne možemo zamijeniti jednom pjenušavom kupkom, i za boljitak nas kao društva vrlo je važno detektirati što nas unutar naše zajednice čini sretnima, što nam stvara stres, i kako to sve uopće promijeniti aktivnom društvenom odgovornošću. Treba li se ugledati na druge zemlje, treba li početi od samoga sebe i jesmo li “u gabuli” pitanja su koja se prirodno pojavljuju na početku ovog puta rastavljanja društvenog blagostanja na proste faktore.
Well-being kao kolektivna karakteristika
Od svog početka 1930-ih, znanost o well-beingu prerasla je u jednu od najživljih tema istraživanja u psihološkoj znanosti danas. Riječ je, dakle, o onome što je u konačnici dobro za osobu i što je u njezinom interesu. “Subjektivni well-being“ označava način na koji ljudi doživljavaju i procjenjuju svoj život, i ta dobrobit može biti raznolika, primjerice tjelesna, emocionalna, ekonomska… No važno je o dobrobiti prije svega govoriti u kontekstu pojma kvalitete života, kako nam kaže doc. dr. sc. Branko Ančić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. “Često se o dobrobiti, odnosno well-beingu govori kao o individualnoj karakteristici. Kao da je dovoljno u životu imati samo pozitivan stav i pronaći si ciljeve koje u životu želimo ispuniti. To je važno, no nikako dovoljno da budemo dobro. Unutar rasprava o važnosti koncepata dobrobiti i kvalitete života jedno od najvažnijih otkrića odnosi se na utjecaj BDP-a na zadovoljstvo životom ljudi (tzv. Esterlinov paradoks). Kad se globalno uspoređuje zemlje zbog povećanja BDP-a po stanovniku, podaci pokazuju da se zadovoljstvo životom, kao jedna od mjera osobne dobrobiti, povećava samo do određene točke, nakon koje se čini da postoji vrlo malo povezanosti. To pokazuje kako veće bogatstvo u društvu prikazano kroz prosječni BDP po stanovniku ne povećava osobnu sreću te da su novac i materijalna dobit potrebni do te mjere da zadovolje osnovne potrebe, nakon čega osobna sreća i zadovoljstvo životom ovise o nekim drugim aspektima života u društvu. To je sigurno jedno od najvažnijih otkrića moderne društvene znanosti i kao takvo nam govori da moramo razmisliti što je u životu važno te kako su društva i ekonomije organizirani. Zato sociologija stavlja naglasak na kvalitetu života jer u obzir uzima društveni i okolišni kontekst.“
S obzirom na to da je politika vrlo važan kotač stanja društva, priupitali smo Ivana Tranfića, doktoranda na talijanskom fakultetu Scuola Normale Superiore, bavi li se politologija socijalnom psihologijom, koja uvelike istražuje kako na misli, osjećaje i ponašanje pojedinaca utječe stvarna, zamišljena i implicirana prisutnost okoline. “Politologija se, nažalost, ne bavi blagostanjem društva onoliko koliko bi trebala s obzirom na negativan učinak koji neadekvatne i slabe institucije imaju na društvo. Pitanjem well-beinga tradicionalno se bave sociologija i socijalna psihologija, stavljajući naglasak na različite elemente blagostanja pojedinaca ili društva u cjelini. Znamo, primjerice, da volontiranje i različiti oblici rada za zajednicu i javno dobro značajno doprinose različitim aspektima well-beinga poput sreće, zadovoljstva životom i samopouzdanja. Blagostanje svakog društva i pojedinca izravno je povezano s uključenošću građana u donošenje odluka koje utječu na njihove sudbine i kvalitetu života.“
“Teško je pričati o well-beingu ako se gušimo u zagađenom zraku”
Na pitanje koje bi države naveo kao primjer kvalitetnog društvenog well-beinga, i kako Hrvatska stoji po tom pitanju, Ančić odgovara da je važno prilikom takvih uspoređivanja uzeti u obzir razvojni kontekst država i društva. “Nisu sva društva imala istu startnu poziciju pa da ih možemo tako olako uspoređivati. No jedna od zanimljivijih mjera po kojoj se države mogu tako komparirati je SPI – Indeks društvenog napretka, sastavljen od 54 indikatora koji obuhvaćaju područja osnovnih ljudskih potreba, temelja dobrobiti (well-beinga) i mogućnosti napretka. Kad se pogledaju podaci na temelju Indeksa društvenog napretka za 168 zemalja svijeta, Hrvatska se nalazi među najrazvijenijim zemljama, i to na 39. mjestu. Na samom vrhu su zemlje poput Norveške, Danske, Finske, Novog Zelanda, Švedske, Švicarske, Kanade, Australije, Islanda, Nizozemske, Njemačke, Irske i Japana.“ Tranfić napominje da za tako nešto ne moramo gledati izvan granica Lijepe Naše jer se upravo Pazin ističe kao grad koji se okušao u takozvanom participativnom budžetiranju – procesu donošenja proračuna u kojem građani zajednički, kroz raspravu, donose odluke o tome kako i gdje uložiti javni novac. “Ukratko, well-being društva njeguje se jakim i otpornim institucijama koje se pridržavaju načela dobre vladavine kao što su transparentnost, uključenost građana, usklađenost te koherentnost politika na različitim razinama. Novozelandska vlada nedavno je osnovala nezavisnu Komisiju za mentalno zdravlje i blagostanje kao jedan od odgovora na posljedice pandemije, a Ujedinjeni Arapski Emirati, poznati po svojem Ministarstvu sreće, prije nekoliko su godina pokrenuli globalnu Koaliciju sreće, kojoj se pridružila i susjedna Slovenija. Vidljivo je da će pitanje blagostanja imati sve veću važnost u svijetu koji srlja u ekološku katastrofu. Teško je pričati o well-beingu ako se gušimo u zagađenom zraku, gutamo mikroplastiku i uništavamo bioraznolikost koja održava naš osjetljivi ekosustav, a time i nas, na životu.“
Sve bi to bilo idealno kad bismo se svi mogli složiti da su jednake stvari te koje nas čine sretnima. Polarizacija društva svjedok je da smo još daleko od toga. Kako se određene promjene, poput zabrane pobačaja, smanjenja poticaja za rodiljni dopust, radničkih prava odražava na društvo, iz sociološke perspektive? Suprotno tome, kako se primjerice basic income, veća prava očeva na roditeljski dopust i pravo na izbor odražavaju? “Istraživanja su pokazala da je kvaliteta društvenog i obiteljskog života jedna od najvažnijih odrednica dobrobiti. Isto tako, uočeno je da razina slobode, odnosno mogućnost da pojedinci imaju kontrolu nad vlastitim vremenom i životom utječe pozitivno na dobrobit, čak više nego to koliko smo zdravi i bogati. Također su pokazala i da vrijeme koje provodimo volontirajući pozitivno doprinosi dobrobiti. Puno je toga u društvu što može doprinijeti dobrobiti. Zato je važno kad se govori o toj temi razmišljati o društvenim uvjetima u kojima živimo, koji mnogima oko nas ne poboljšavaju dobrobit koliko god se oni trudili u životu.“
Promjene odozdo
Kako početi mijenjati stvari s ciljem da živimo u zajednici u kojoj nam je ugodno, u kojoj vidimo da imamo određena prava, potporu, da imamo povjerenje u institucije? Tranfić jednostavno odgovara da je situacija općenito “not great, not terrible“, ali jedna od glavnih prepreka je – korupcija. “Netransparentnost i korupcija široko su rašireni i protiv njih se treba boriti političkim i pravnim sredstvima, ali i uključivanjem građana u procese nadzora nad odlukama izabranih dužnosnika. Iskustva iz susjedstva naučila su nas da je neizmjerno važno očuvati neovisnost civilnog društva te medijskog i pravnog sustava. Bez osnaženih i politički pismenih građana, slobodnih istraživačkih novinara te neovisnih sudaca i tužitelja, ne možemo očekivati pobjedu nad korupcijom.“ Stvari nabolje, kako kaže, treba mijenjati odozdo. “Ako ćemo čekati da nas spase veliki vođe, stranke koje su se višestruko dokazale da ili ne rade ili ne znaju raditi u javnom interesu, pa čak i spas od strane Europske unije, nećemo postići ništa. Politološka istraživanja pojave neofašističkih stranaka pokazala su, primjerice, da je najučinkovitiji način suzbijanja njihove pojave kombinacija državne represije, financijske deprivacije te snažnog i organiziranog društvenog otpora. Slično je i s djelovanjem u smjeru većeg blagostanja općenito. Odgovorni i stručni kadrovi u javnim i transparentnim institucijama u suradnji s organiziranim građanima mogu učiniti velike pomake. “Potrošačke mišiće“ dovoljno smo trenirali, vrijeme je da se okrenemo onima građanskima. Umjesto odlaska u shopping centar, mogli bismo svi barem jednom mjesečno napraviti nešto za zajednicu u kojoj živimo.“ S time se slaže i Ančić, naglašavajući da kao pojedinci i kao društvo moramo biti svjesni kako trebamo i ekonomiju i politiku usmjerenu na dobrobit pojedinaca i na kvalitetu života. “Zato je važno razumjeti da rješenja leže u zajedničkim poduhvatima u kojima ćemo stvarati društvo koje omogućuje dobar život svima.“
Foto: Andrea Rentz/Getty Images
