“Fantastic Four: First Steps” stigao je kao filmski kino-hit koji bi nas trebao motivirati na odlazak u kino tijekom ljetnih mjeseci, kada se čini da je repertoar slabiji. No, njegov izlazak odmah nakon “Supermana” nije jedini razlog zašto smo na njega reagirali ravnodušno
Nakon što su “Avengeri” svojim epohalnim svemirom i filmom “Endgame” postavili nove standarde za MCU, “Fantastic Four” imao je kompleksnu poziciju.
Zamišljen kao potpuno novi univerzum priča, nevezan uz ostale Marvelove junake, imao je predispozicije donijeti nešto svježe, a s prepoznatljivim Marvelovim potpisom. S druge strane, očekivanja su sama po sebi bila maksimalna, a tomu nije pomogla ni nedavna premijera uspješnih filmova o superjunacima poput “Supermana” i “Thunderboltsa”.
No kad imate glumačku postavu koja uključuje Pedra Pascala, Vanessu Kirby, Josepha Quinna i Ebona Moss-Bachracha, neograničeni budžet i naslijeđe koje u startu gotovo garantira box office uspjeh – jedno je neprihvatljivo: osrednjost. A to je, nažalost, najupečatljiviji dio “Fantastic Foura”.
Ne može se poreći da je ovo dosad najbolji naslov o fantastičnoj četvorki – već smo imali priliku gledati dva filma, jedan sredinom 2000-ih i drugi 2015. godine. Iako će mnogi reći da je animirani film “The Incredibles” najbolja inačica ikad napravljena, podsjetili smo se da to nije ista priča niti uopće Marvelov strip.
Vizualno zapanjujuć uvod u novu priču
Ono najbolje kod “Fantastic Foura” je što u njemu može uživati bilo tko tko nije fanatik Marvelovih junaka i dosad predstavljenog svemira. Ovo je zasebna priča, ne oslanja se na druge. I vrlo je pitka – prati supružnike Reeda i Sue, njezina brata Johnnyja i prijatelja Bena koji žive kao obitelj u retrofuturističkoj zemlji 828. Nakon odlaska u svemir, pogodila ih je kozmička oluja zbog koje su dobili supermoći i postali junaci, zaštitnici i miljenici cijele planete. No dolaskom Silver Surferice (Julia Gardner), koja nagovještava kraj svijeta i dolaska antagonista Galactusa koji želi Reedovo i Sueino dijete, počinje moralna debata – trebaju li svoje dijete žrtvovati za cijeli svijet? Kad njihov odgovor postane očigledan (to neće učiniti), kreću u plan B.
S filma je teško skinuti pogled, doslovno, jer vizualno fascinira svijetom koji gradi – i to je njegova supermoć. Kombinacija estetike šezdesetih smještene u futuristički svemir svakim kadrom iznova “kupuje” pažnju. Akcija je također postojana, ne jenjava tijekom cijelog filma i balansira između internih epizoda obitelji, njihova sukoba s građanima svijeta i onog trećeg – s negativcima.
Radnja bez iznenađenja, likovi bez karizme
No, scenarij donosi osrednje dijaloge i predvidljivu radnju – dvije stvari koje sasvim sigurno ne asociramo s Marvelovim filmovima. Nedostaju britke replike, kemija između glumaca – i to kakvih glumaca. Pedro Pascal bez sumnje je trenutačno jedno od najpopularnijih glumačkih imena, a Vanessa Kirby (“The Crown”), Joseph Quinn (“Stranger Things”) i Ebon Moss-Bachrach (“The Bear”) uvjerljivo su karizmatična lica hollywoodske scene. Među njima manjka povezanosti, što se očituje u relativno ravnodušnim dijalozima. Akcija, bila ona interna obiteljska ili vanjska, jest prisutna, no često predvidljiva. Većinu “plot twistova” osjetit ćete unaprijed – ali ne samo njih, već i replike pojedinih likova. Izvrsni glumci, među kojima se ističe i Julia Garner, nisu imali materijal koji bi im dopustio da pokažu svoj puni dijapazon.
I zato, unatoč ambiciji i estetskom sjaju, “Fantastic Four” nema istinsku srž koja bi na natjerala da, kako to pokušava zadnjom scenom, poželimo još.
Foto: Profimedia.hr, IMDb
