Da je Vintage Industrial bar sada već kultno mjesto u Zagrebu govori i činjenica da smo ih i kolegica Andreja Pančur i ja, nevezano jedna za drugu, pitale za razgovor povodom obilježavanja njihovog desetog rođendana. Luka Balen, Matija Trupinović i Branko Radovančević imena su i lica iza svega onoga što slušate, gledate i doživite u Vintage Industrial baru.
Najdraži nam VIB dečki jedan bez drugoga, bez trećega ne bi činili VIB. To jednostavno ne bi bilo to. Tako da je i ovaj “spojeni” intervju jedina ispravna stvar.
Rođendanski tjedan u Vintage Industrial Baru
Povod ovog razgovora jest njihov rođendanski tjedan jer slave deset godina i to u svome stilu – koncertima The Casultiesa, Partibrejkersa, Muscle Tribea, Them Moose Rucha, Killed a Fox, a tu je i DJ Mario Kovač koji će upotpuniti slavlje svojom DJ set listom. Rođendan koji se slavi cijeli tjedan i klub koji je svaki dan dupkom pun – ništa manje niti ne očekujemo od VIB-a.
Zamolili smo programske voditelje Luku Balena i Matiju Trupinovića, koji grade Vintage Industrial Bar od samih početaka, da nam dočaraju neke trenutke koji su obilježili ovih velikih deset, koliko su ispunili svoje liste želja od prvog otvaranja kluba te što bi voljeli ostvariti do sljedećeg jubilarnog rođendana. Uz to, zamolili smo ekipu Vintagea i da nam slože party playlistu kojom će obilježiti identitet ovog važnog zagrebačkog kluba!
Kako je nastao Vintage? Tko je došao na sjajnu ideju rock’n’roll kluba u Savskoj i zašto?
Kao svaka velika priča i ova se dogodila slučajno. U ranojutarnjem druženju, kako to doliči rokerskom okupljanju, procijenili smo da Zagrebu nedostaje klupski prostor po uzoru na poznate svjetske klubove. Misiju i viziju kluba odredio je Zdravko Zorman Deda, a nakon što nas je napustio 2017., nastavili smo voditi se istom idejom.
Koja je bila prva ideja što bi Vintage trebao biti, a što je po vama i vašoj zajednici koja se redovito okuplja kod vas ovaj klub predstavlja danas?
Vintage Industrial je rođen s idejom koju i danas živimo. Nismo željeli biti još jedan kafić, a niti još jedno koncertno mjesto, već dom u kojem svaki gost, prijatelj ima svoj komad za šankom te selekciju programa, od koncertnih do razno-umjetničkih (književne večeri, kvizovi, večeri društvenih igara, live podcast eventi, predstavljanja filmskih radova…).
Danas je život generalno drugačiji temeljem zadnje dvije godine ratova, bolesti i prirodnih katastrofa. Upravo to je razlog zašto ljudima treba mjesto gdje se mogu osjećati dobro, bilo uz neobavezno druženje ili ludovati na koncertu. Dio ljudi je upravo prepoznao Vintage Industrial, ali našu dnevnu varijantu Grif bar kao gotovo svakodnevno utočište jer ekipa koja stoji iza ove cijele priče jest mala obitelj. Jesmo, specijalna smo obitelj u dobru i zlu, u javi i snu…
Prošlo je deset godina Vintage Industrial bara, “osjećate” li ih?
Prošlo je prebrzo. Ili presporo… Vjerojatno su ove dvije godine pod Covidom pomogle u ovoj vremenskoj dvojbi. No, prošlo jest deset godina, svi smo stariji, ali i dalje smo jednako motivirani. Deset zimskih i toliko ljetnih sezona. Škripe nam kosti pri samoj pomisli na količine evenata iza nas…
Kada gledate unazad jeste li (i što!) postigli sve što ste planirali za prvih deset godina ili imate još ciljeva koje trebate osvojiti?
Cilj je uvijek isti i uvijek je prisutan – idemo raditi kvalitetan i dobar sadržaj za različitu publiku. 2023. godina će vjerojatno biti još jedna godina u nizu različitih prilagodbi u ovim turbulentnim vremenima. Tako da se nadamo dobrim pickovima koncerata i finoj sezoni u Ljetnom vrtu.
Možete li izdvojiti neke od anegdota koje se, interno (a da jesu ipak za javnost!), prepričavaju, neke koje će zauvijek ostati dio identiteta Vintagea?
Bilo je svega, od zaruka i vjerojatno puno više pokušaja zaruka, pa do bendova koji su po dva dana znali spavati u kamperima. Bendu Elder smo nabavili Nintendo NES, ali na njemačkom jer je pjevač učio njemački i preselio iz SAD-a u Njemačku. Možda je ipak pametnije veći dio anegdota zadržati u tajnosti jer je to dio naše profesije.
Koji su vam najdraži koncerti, događaji ili programi koji su se zadnjih deset godina održali u Vintageu?
U ovih 10 godina, stvarno je teško izdvojiti nekoliko jer kroz godine rada povećavali su se i brojevi koncerata koje smo održavali. Do ludih vremena bili smo na pragu od oko 150 autorskih koncerata godišnje, uz sav ostali program koji je svakodnevni u svim godišnjim dobima. Ako već izdvajamo, reći ćemo ovako: koncert Cannibal Corpsea nakon cca 20-godišnje pauze od prethodnog koncerta u Hrvatskoj; John Garcia (Kyuss) snimio je koncert i dvije live izvedbe na albumu “The Coyote Who Spoke In Tongues”, Lydia Lunch, Goribor, Tinariwen… Posebno drag nam je period ljeta kad je otvoren naš Ljetni vrt, zelena terasna oaza Savske ulice. Šarene lampice, hrpa retro detalja, omotano u zelene krošnje s pomno biranom glazbom i hladnim napitcima. Bilo jutro, dan ili noć, chill je!
Kada ste krenuli jeste li uopće planirali postati jedno od fokalnih mjesta sjajnih koncerata, zabave i dobre doze kulture u Zagrebu?
Ciljevi su od početka bili visoko postavljeni. Prepoznatom prilikom i dobrom strategijom napraviti mjesto koje će vizualno, karakterno i većom ponudom događanja stvoriti neku novu kulturnu vrijednost. S vremenom smo priču nadogradili kroz Grif bar i prekrasni Ljetni vrt.
Okupljate, osim večernjeg glazbenog programa, i mnoštvo drugih koji su održavanje i jačanje lokalne zajednice. Kako ste postali oaza za razne inicijative? Zašto je po vama važno da postoji takav prostor?
Upravo taj pristup, da želimo biti toplo mjesto koje diše, je privukao sve te aktere s kojima smo ostvarili puno, puno projekata i dalje ih realiziramo te radimo nove. Ideja je uvijek ponuditi ljudima nešto, prvenstveno, kvalitetno i pristupačno.
Mi smo kao umjetnički kolodvor, glumci, glazbenici, plesači, poete, sportaši… Ljudi dođu posaditi sjeme, a mi ga onda zalijevamo. Treba biti otvoren životu u poslu jer uvijek postoji netko pametniji od tebe, kreativniji, brži, sposobniji… pa zašto ne spojiti sve to u jedan kombinat koji dobro funkcionira za sve? Ponosni smo na raznolikost projekata koje smo kroz godine uspješno ugostili i nadamo se da toga biti još više.
Koliko ste planirali svoj rast i razvoj, a koliko je to došlo prirodno?
Po uzoru na mnoge svjetske klubove, vodili smo se idejom prostora u kojem će biti moguća cjelodnevna i cjelogodišnja okupljanja, a upravo taj dio smo uspjeli realizirati kroz otvaranje Ljetnog vrta i Grif bara. Nekoliko različitih glava koje zajedno promišljaju i donose programske odluke su dovele do prepoznavanja kluba kod publike. S vremenom smo prepoznati kao mjesto, mimo svih sadržaja koje organiziramo, koje se rado posjećuje.
Možete li izdvojiti bendove koji su sudjelovali u rastu Vintagea?
Od početka se trudimo da sadržaj bude što raznovrsniji i da žanrovski pokrijemo što širi glazbeni spektar. Ako moramo izdvojiti neka imena, uz plejadu domaćih bendova, svakako bi to bili Cannibal Corpse, Tamikrest, Jello Biafra, Goribor, Mando Diao, Lydia Lunch, Tinariwen, Zeke, Pentagram, The Sonics, Madball, Mick Harvey, John Garcia, GBH, Partibrejkers, Soulfly, Black Lips, Sick of it All, Kikagaku Moyo, Huun Huur Tu, Guitar Wolf, Egypt…
Koga biste voljeli ugostiti, a da do sada još niste i zašto?
Želja je puno i u konstantnim smo pregovorima za nove izvođače. No, da se ne ureknemo, nećemo sada o tome, ali sigurno će biti glazbenih iznenađenja i u idućoj godini.
Koji je bio proces planiranja svih Vintage mjesta, kako ste planirali ili bolje rečeno znali kako će Vintage, Grif i Ljetni vrt izgledati i zadovoljavati svaki svoju namjenu i svrhu?
Da bi nešto napravio moraš krenuti korak po korak, dasku po dasku, žarulju po žarulju. Slomiti poneku žarulju, dasku, a možda nekad i nogu. Ideja je bila na jednoj lokaciji imati različite segmente. Netko će se pronaći u VIB-u jer tamo je party, netko će sjesti u Grif jer voli taj retro “vibe”, a u Ljetni vrt, zbog svog zelenila i tisuća šljaštećih lampica, će se “zabiti” svi.
S kojim sve programima ulazite u 2023., što publika i posjetitelji mogu očekivati s novom godinom?
U novu godinu trpamo i programe slažemo; bit će hip hopa, punka, metala, jazza…. Bit će i premijernih zanimljivih izvođača. Radimo na bogatijoj koncertnoj sezoni iako svi još uvijek imamo gorak okus posljednje dvije godine.
Što biste voljeli ostvariti u sljedećem desetljeću? Postoje li neke prepreke koje još treba savladati s obzirom na izazovna vremena posljednjih godina koja su uzela danak svima?
Prvih 5 godina sam mantrao Cannibal Corpse, sad je možda vrijeme da krenem najavljivat’ Deftonse… Šalim se… No šalu na stranu, ideja jest da osluškujemo dalje i šire. Da sva postojeća ekipa kojoj smo osvojili njihova glazbena srca, nađemo mjesta i prostora za one koji dolaze, jer, sutra je bitno. O preprekama bi se moglo, ali to je priča za sebe koja počinje s mjestom i vremenom u kojem egzistiramo. Svi smo na to naučeni, tako da – glave gore i ruši zidove!
Imate li plan za sljedećih deset godina? Ako da – koji je?
Imamo plan za 2023. Nije ni to loše! 😉
Kako obilježavate jubilarnih 10 godina?
Deset godina smo uokvirili u rođendanskom tjednu od 13. – 17. prosinca uz The Casulties, Partibrejkerse, Muscle Tribe of Danger and Excellence, Them Moose Rush, Killed A Fox, Šizu i zatvaramo subotnjim partijem uz našeg glazbeno-štalskog doktora Maria Kovača! Tjedan dana ljubavi i veselja i laganog zagrijavanja za doček Gospodnje 2023. godine. Svi ste pozvani, dođite!
Fotografije: Sanjin Kaštelan
Tekst: Andreja Pančur i Tena Razumović Žmara
