Kitovi u Jadranskom moru nisu rijetkost, no svakako je doživljaj vidjeti ih, a posebno snimiti i zauvijek se moći podsjećati na te prekrasne trenutke s veličanstvenim životinjama!
Snimljeni kitovi kod Visa
Iz akvatorija otoka Visa dolazi snimka kitova, a za morski.hr je Branimir Biočić dao izjavu koju prenosimo: “Snimili smo ga jučer ispred Komiže. I još jedan video na kojem se bolje vidi točno pozicija na kojem su snimljeni. Najprije smo snimili skupinu od 3-5 jedinki, nakon nekih 15-ak minuta spazili smo i drugu slične veličine. Ova snimka je nastala nekih 20-ak minuta nakon što su se ta dva jata spojila i ovdje je nekih 10-ak jedinki.” Nastavio je: “Išli su iz smjera Lastova prema Barjacima. Tu prvu skupinu kad smo krenuli snimati i približili joj se dronom, zaronili su i nije ih bilo nekih 10-ak minuta. Vozili smo za njima jer su bili nedaleko od nas – kazuje Biočić koji je bio oduševljen kadrovima koji se vide možda i jednom u životu.”
Snimku je napravio njegov kolega Stephan Torres, koju je uploadao na svoj kanal na YT uz izvoran opis: “Experience during a fishing day of the the stunning beauty of Vis Island from a bird’s eye view with our drone footage with DJI Ais 2s l, capturing the crystal-clear waters and rugged coastline. Witness the majesty of these gentle giants as we encounter a pod of whales in their natural habitat. Join us on this unforgettable adventure and be mesmerized by the wonders of nature.” Pogledajte snimku, prekrsani su!
Inače, radi se o kitu perajaru (lat. Balaenoptera physalus), jednoj od vrsti brazdastih kitova. On je najbliži srodnik plavog kita i poslije njega je sljedeća najveća životinja na Zemlji. Kit perajar je u prosjeku dugačak oko 20 metara, ali je već izmjeren i jedan perajar koji je bio dug 27 metara. Težina jednog takvog diva se procjenjuje na oko 70 tona. To znači, da je puno vitkiji i lakši od jednako velikog plavog kita, a lakši je i od nekih manjih vrsta kitova kao što je grenlandski kit ili ulješura. Gornja strana tijela mu je sivosmeđa a s donje strane je bijel. Najsigurnije ga se može prepoznati po nesimetrično obojenoj donjoj čeljusti: desna strana je bijela, a lijeva tamna. Kitovi perajari žive u svim svjetskim oceanima. Ljeta provode u polarnim ili umjereno hladnim vodama, a zimi dolaze u umjereno topla i tropska mora. Kako su godišnja doba upravo obrnuta na sjevernoj od onog na južnoj polutki oni se na ekvatoru nikada ne sreću. Neki zoolozi smatraju da su to dvije odvojene podvrste: sjeverni perajar (B.p.physalus) i južni perajar (B.p. quoyi). Kitovi perajari žive u grupama od 5 do, eventualno, 10 životinja. U vremenu prije velikog kitolova postojale su “škole” perajara i do 300 životinja. Perajari brže plivaju i dublje rone od većine drugih velikih kitova. Pliva brzinom od oko 37 km/h a redovno roni do dubine od 200 metara. Pri tome se zadržava pod vodom petnaestak minuta. Hrani se gotovo isključivo krilom, koji filtriraju uz pomoć usi. Hrane se, slično kao i plavi kit isključivo u svojim ljetnim boravištima, a za vrijeme zime troše svoje zalihe masnoće.
Zbog brzine i veličine perajara sve do kasnog 19. stoljeća ljudi su perajare rijetko mogli uloviti. Međutim, kad su se sredstva za lov na kitove dovoljo razvila, ljudi su počeli s masovnim izlovljavanjem. Prvo su lovili plave kitove jer je bio, zbog veličine, atraktivniji. Ali kad je ta vrsta bila gotovo istrijebljena, prešlo se na lov na perajare u to u velikom stilu. Tako je samo u sezoni 1937./38. pobijeno više od 28000 perajara. Lov je nesmanjenom žestinom nastavljen sve do kasnih 1960-tih godina, kad je utvrđeno da su “zalihe” gotovo iscrpljene. Od 1985. na snazi je zabrana lova na kitove u cijelom svijetu.
Prije kitolova, bilo je oko 400000 sjevernih i 70000 južnih perajara. Ekcesivni lov smanjio je populaciju na manje od 5000. Time je perajar nešto češći od plavog kita, ali se i njega mora, još uvijek, smatrati jako ugroženom vrstom. American Cetacean Society procjenjuje, da ih danas još živi oko 40.000 na sjevernoj i 15.000 na južnoj polutki. Obzirom na ove zastrašujuće povijesne činjenice vidjeti tu veličanstvenu životinju mora da je poseban doživljaj. Nadamo se da će ih biti što više i da će ih ljudi izdaleka samo – gledati.
Fotografije: screenshot videa
