Vladimir Lalić najmlađi je autor koji je dobio čast samostalno izlagati u Muzeju grada Beograda.
Prostorno najveća izložba mladog akademskog umjetnika Vladimira Lalića svojevrsni je presjek njegovog dosadašnjeg stvaralaštva. Umjetnik je do sada izlagao na 26 samostalnih izložbi te sudjelovao na preko 60 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Uz bogato izlagačko iskustvo Lalić je dobitnik šest nagrada za vizualno stvaralaštvo među kojima se ističe i Prix Paul Louis Weller dodijeljen od strane Academie des Beaux arts u Parizu.
Pod nazivom “Sedimenti i sentimenti” Vladimir Lalić se predstavlja publici dosada neizlaganom serijom radova na pleksiglasu, interaktivnim “site specific” instalacijama, ali i radovima iz ranijih faza za koje je više puta nagrađivan. Recentni radovi rezultat su eksperimentiranja s novim medijima i materijalima. Umjesto papira, Lalić u novim radovima koristi pleksiglas oblikujući od više ploča slojevite crteže-objekte i stvarajući pritom svojevrsne trodimenzionalne crteže čija se percepcija mijenja ovisno o kretanju promatrača. Svaka prostorija predstavlja poseban segment autorova djelovanja, a u prostoru se izmjenjuju zvučno-vizualne instalacije, video radovi, objekti s LED rasvjetom i implementiranim zvučnicima “site specific” instalacije u mraku.
Iz teksta izložbe povjesničarke umjetnosti Ksenije Marinković saznajemo više o sadržajnom aspektu izložbe: “Vladimir Lalić osvjetljava mračne, bolne i uznemirujuće porive, glasno i virtuozno. Dok je u tematskom smislu ekspresivan, u tehničkom pogledu Lalić je precizan i uravnotežen. Njegova sposobnost da ovlada prostorom slike učvršćuje uznemirujući sadržaj do stupnja napetosti koja se u promatračevom iskustvu razrješava kroz suočavanje s vlastitom ambivalentnošću. Kad pogledamo u lice svom strahu često ćemo se susresti s odrazom u ogledalu. Ono što nas najviše plaši je odsustvo (samo)kontrole.”
Posebnost izložbe leži u njezinom interaktivnom karakteru, pa tako posjetitelji sudjeluju u kreiranju radova osvjetljavajući crteže na pleksiglasu svjetlom iz mobitela ili baterijskih lampi i oblikujući pritom “teatar sjenki”.
U izjavi umjetnika otkrivamo bit ove izložbe: “Svoj rad gradim iz unutarnje nužnosti komuniciranja sa svijetom putem crteža, kroz artikuliranje odnosa privatno-javno, kroz mapiranje emocija, kao i kroz vizualno-likovne tenzije koje ostavljaju ožiljke u sjećanju. Slojevi sjećanja i emocija tako postaju slojevi vizualnog dnevnika u kojem se javno čita moj intimizam upleten u arhetipske sadržaje kolektivno i pojedinačno nesvjesnog.”
Izložba ostaje otvorena do 4. prosinca 2020., a posjetitelji mogu razgledati čak 30-ak novih do sada neizlaganih radova, kao i 70-ak radova nastalih od 2013. godine nadalje, a koji su specijalno za ovu izložbu posuđeni iz brojnih privatnih kolekcija. Ako ste u blizini nemojte propustiti ovu jedinstvenu izložbu!
Autorica fotografija: Jelena Jarebica
