Nekima još uvijek tek mit i bapske priče, globalno zatopljenje i alarmantne klimatske promjene ipak su dio naše stvarnosti i više ih ne možemo ignorirati niti okretati glavu kao da nas se to ne tiče. Kao da je sve to dio fiktivnog filma i scenarija koji se “odvija negdje drugdje”
Premda su je mnogi dočekali na nož i obasuli negativnim kritikama, Greta Thunberg s pravom je zabrinuta za vlastitu budućnost, ali i budućnost svih nas, kao i planeta na kojem živimo. I uistinu nije potrebno nemilosrdno secirati njezin identitet, podrijetlo, dob, financijsku situaciju ili utjecajne roditelje sve dok radi za plemenit cilj – osvijestiti svima nama da smo promjene trebali uvesti još jučer.
Kako bismo dali svoj doprinos boljem sutra, nije nužno okrenuti se ekstremima, ostaviti život kakav poznajemo i otići živjeti u šumsku kolibu bez struje i vode (iako to zvuči kao odličan bijeg od gradskog smoga i buke), no postoje stvari koje možemo implementirati u vlastite živote već danas, a koje će pozitivno doprinijeti svjetlijoj budućnosti. Jedna od njih krije se i u konzumiranju prehrane biljnog podrijetla. Naime, četvrtina ukupne svjetske emisije stakleničkih plinova odlazi na proizvodnju hrane, a više od polovice plinova u prehrambenoj industriji veže se uz životinjske proizvode.
Nema sumnje u to da klimatske promjene predstavljaju prijetnju za proizvodnju, dostavu i potrošnju hrane koju konzumiramo budući da visoke temperature, učestale kiše i ekstremne vremenske nepogode utječu na usjeve i stočarstvo. Uzgoj stoke, recimo, uvelike pridonosi globalnom zatopljenju kroz plin metan koji ispuštaju životinje dok probavljaju svoju hranu, no isto tako i kroz krčenje šuma kako bi se proširili pašnjaci. Američka agencija za zaštitu okoliša objavila je kako je uzgoj životinja na farmama najveći izvor emisije metana, koji zadržava toplinu u našoj atmosferi 25 puta više u odnosu na ugljični dioksid. Ugljični dioksid nastaje, između ostalog, i izgaranjem fosilnih goriva. S obzirom na to da je za proizvodnju jedne kalorije proteina životinjskog podrijetla potrebno potrošiti 11 puta više fosilnog goriva nego za proizvodnju kalorije biljnog proteina, logično je da se na taj način ispušta i više ugljičnog dioksida.
Osim toga, velik problem u prehrambenoj industriji predstavlja i potrošnja vode, čiji su omjeri potpuno dijametralno suprotni kad je riječ o proizvodnji životinjskih i biljnih prehrambenih proizvoda. Prema istraživanju koje je objavio UNESCO-ov Institut za edukaciju o vodi, za proizvodnju kilograma govedine potrebno je utrošiti više od 15 tisuća litara vode, za kilogram svinjetine troši se oko šest tisuća litara vode, a za kilogram piletine oko četiri tisuće litara. Nasuprot tome, za proizvodnju vegetarijanske i veganske prehrane u prosjeku je potrebno potrošiti upola toliko. Stoga je okretanje “alternativnijim” prehrambenim navikama jedno od rješenja kojima se može smanjiti negativan utjecaj na klimatske promjene.
To ne znači da je potrebno u potpunosti se odreći mesa kako bismo napravili veliku promjenu, nego se čak i njegovom smanjenom konzumacijom smanjuje i potrošnja vode. Brojne, čak i zdravije alternative mogu se pronaći u prehrani biljnog podrijetla koja je, uz to što je ukusna, dobra i za okoliš. Ovo su samo neke od zabrinjavajućih činjenica prehrambene industrije, no dovoljne su da se zabrinemo i postanemo ekološki osvješteniji. Premda moji razlozi prelaska na vegansku prehranu počivaju na nekim drugim temeljima, svakako se osjećam bolje kad znam da čak i kao pojedinac radim male korake za bolje sutra. Dogodilo se to nekako spontano i prilično kasno, ali nisam iznenađen svojom odlukom jer ionako nikad nisam bio čovjek od velikih gozbi.
PATNJE MLADOG VEGANA
Odrastati u Slavoniji značilo je onako ritualno svake godine pohađati svinjokolje na selu od kojih bi mi se okretao želudac i koje bi mi izazivale mučninu. Uvijek bih nastojao zatvoriti se u neku prostoriju kuće udaljenu od svih monstruoznih prizora i ljudi, no stalno me proganjala misao kako se taj obred prenosi s generacije na generaciju. Razmišljao sam o tome kako je moj otac to naučio od mog djeda i kako ću ja jednog dana trebati naslijediti svog oca. Nisam se mogao pomiriti s tom mišlju i bio sam uvjeren da nikad neću biti “pravi muškarac” jer nikad ne bih mogao ubiti svinju. Ili bilo koju drugu životinju. Pa opet, većinu svog života proveo sam kao svejed pa nije li to licemjerno?
Priznajem, jako dugo nisam intenzivno razmišljao o hrani koja se nalazi na mom tanjuru. Nisam razmišljao odakle dolazi, na koji je način i u kojim uvjetima proizvedena, koji su njezini beneficiji i nedostaci. Na hranu sam gledao samo kao na nešto što mi drži želudac punim, no nisam razmišljao o tome i da me treba nahraniti duševno jednako koliko i tjelesno. Bio sam neosjetljiv, ignorantan. Kako je vrijeme odmicalo, polako sam počeo osvještavati i otvarati dio mozga zaduženog za prehranu. Aktivno sam gledao što unosim u sebe, pažljivije sam birao namirnice i analizirao kako te nove promjene utječu na moje tijelo, um i raspoloženje. Tako se meso sve rjeđe nalazilo u mom planu prehrane dok s vremenom nije u potpunosti nestalo, a uskoro su ga pratili i mlijeko, mliječni proizvodi, jaja i med.
Vratiti se u Slavoniju kao osoba koja ne konzumira i ne koristi proizvode životinjskog podrijetla veća je izdaja od limuna i leda u pelinu. Moje upoznavanje s veganstvom i prihvaćanje novog načina života nije se dogodilo preko noći niti sam u snu doživio trenutak prosvjetljenja i spoznaje. Osluškivao sam svoje unutarnje procese koji su mi govorili kako nije nužno da drugo živo biće umre samo kako bih ja imao ručak na stolu. Sasvim suprotno od toga, u mojoj je obitelji ručak bez mesa nezamisliv, a obiteljska okupljanja i objedovanja predstavljaju za mene posebnu vrstu torture. Ponajviše zato što iznova moram odgovarati na suluda pitanja i opravdavati svoje životne izbore.
“A što ti onda jedeš?”
Logično je, naravno, da ako ne jedem meso, ne jedem ništa. No ipak ne umirem od gladi, a paleta veganske prehrane je velika, raznolika i šarolika. Povrće, voće i žitarice čine glavninu moje trenutačne prehrane i još uvijek ne vidim niti jednu negativnu stranu. Pa premda nam je danas sve tako lako dostupno, često zaboravljamo da je u određenim dijelovima svijeta vegetarijanska i veganska prehrana nužnost budući da im životinjski proizvodi nisu dostupni ili su preskupi. No s druge strane, zapadna društva imaju tu “privilegiju” da im to ipak bude vlastiti izbor i način života, stoga i te čimbenike treba uzeti u obzir prije no što se odvažimo komentirati tuđe prehrambene navike.
Sjećam se da mi je posebno neugodno bilo u studentskim menzama kad bi mi svi gledali u tanjur i skeptično mi postavljali pitanja poput: “A što, samo to ćeš jesti?”. Na obiteljskim su okupljanjima sve tetke i strine ozbiljno zabrinute za moje zdravlje. Postavljajući takva i slična pitanja, ne pada nam na pamet da drugu osobu možda stavljamo u položaj u kojem se osjeća posramljeno zbog svog izbora, uvjerenja i životnog stila. Nešto što proizlazi iz najbolje namjere i dobrobiti za sebe, druga živa bića, okoliš i klimatske promjene, pretvorilo se u predmet izrugivanja i osude.
“Joj, to je sigurno skupo”
Jedan od najčešćih komentara koji dobivam svakako je i taj da je veganska prehrana skupa. I ne mogu lagati, zbilja može biti skupa onima koji ne poznaju i ne prakticiraju takvu prehranu pa samim time niti ne znaju što i kako kupovati te kako od svega nekoliko namirnica složiti kvalitetan obrok. Skupo je i ako kupujete gotove i prerađene proizvode ili bilo koju vrstu veganskog mesa ili sira.
Nedavno sam čitao o ljudima, inače svejedima, koji su odlučili testirati svoje granice te su tjedan dana živjeli kao vegani da bi na kraju priznali vlastiti poraz zaključivši kako je veganska prehrana skupa, nepraktična i neisplativa. No takva se promjena jednostavno ne može dogoditi u tjedan dana bez prethodnog znanja, istraživanja i prakse, stoga su ovakvi rezultati (uglavnom neopravdani) i zaključci bili očekivani.
“A je l’ uzimaš suplemente? Sigurno ti nedostaje vitamina. Odakle dobivaš željezo, kalcij, proteine…?”
Kemijski sastav tijela, imunološki sustav i metabolizam razlikuju se od osobe do osobe pa samim time ni potrebe individua nisu iste. Nekome će uistinu trebati suplementi za stvari koje ne uspijeva dobiti kroz svakodnevnu prehranu, dok drugim ljudima to možda uopće neće stvarati problem. Nije potrebno strogo i slijepo držati se određenog plana prehrane, nego ga je potrebno modificirati i prilagoditi vlastitim potrebama. Željezo, kalcij, magnezij, proteine i druge nutritivne neophodnosti pronalazim, primjerice, u mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama, lisnatom povrću, voću i žitaricama. Zbilja se ne radi o kvantnoj fizici.
“Sigurno jedeš samo zeleno i zdravo”
U principu se trudim održavati uravnoteženu, kvalitetnu i zdravu prehranu, no uvijek postoje odstupanja i oni dani kad mi tijelo jednostavno žudi za šećerom jer trebam i ja svoj comfort food. Zabluda je, u biti, da su svi vegani zdravi, fit i schlank jer unatoč svojim brojnim beneficijama, ni veganska prehrana nije lišena junk fooda i toksina koje možete unijeti u svoje tijelo. Ključ je jednostavno u aktivnom prakticiranju i razmišljanju o namirnicama kojima se hranimo neovisno o prehrambenom režimu koji pratimo. Stoga bismo prije stvaranja predrasuda trebali pronaći razumijevanje za osobu o kojoj upravo kreiramo pogrešnu sliku i shvatiti da se izvan naša četiri zida odvijaju totalno drukčiji životi od onoga na koji smo naviknuli.
Ne mogu reći da mi je prelazak na veganstvo teško pao upravo zato što se nije dogodio preko noći i nije se dogodio pod prisilom ili pritiskom okoline i trendova. Bila je to isključivo moja potreba, želja, izbor. Naravno, kao i za sve drugo, potrebno je određeno vrijeme prilagodbe, no sve me to natjeralo na istraživanje, kopanje i novu kreativnost u kuhinji. Osim humane i nenasilne politike, smatram da bi veganstvo trebalo imati i edukativnu ulogu jer vjerujem da pitanja na koja svakodnevno moram odgovarati uglavnom ne dolaze iz loše namjere, nego jednostavno uslijed neupućenosti u nešto s čime se dosad ljudi nisu imali prilike susresti. Možda bismo umjesto dodjeljivanja izlizanih militantnih etiketa mogli pružiti šansu novim stvarima u svojim životima pa zaključke donositi na temelju vlastitog iskustva.
P.S. Super veganske recepte možete otkriti na blogu našeg Jurja: Žlica šećera
OVAJ ČLANAK OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA NO. 248
Fotografije: Unsplash
